Pomorsko dobro

Branko Kundih

Usklađivanje novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sa Zakonom o koncesijama (N.N. 69/17) jedan je od polaznih ciljeva i prioriteta o kojem predlagač zakona treba voditi računa.

Zakon o koncesijama uređuje pitanja davanja koncesije, ugovore o koncesiji, prestanak koncesije, pravnu zaštitu u postupcima davanja koncesije, politiku koncesija te druga pitanja u vezi s koncesijama. Istovremeno Zakon izrijekom propisuje da se na pitanja koja nisu uređena Zakonom o koncesijama odgovarajuće primjenjuju posebni zakoni te propisi kojima se uređuje javna nabava.

To znači da se pitanja koja su uređena krovnim Zakonom o koncesijama ne mogu drugačije urediti posebnim zakonom.

Ta konstatacija se naravno odnosi i na budući zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kao “lex specialis“ posebno iz razloga što je krovni zakon kao predmet koncesije među ostalim uključio i pomorsko dobro.

Koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra

Sukladno Zakonu o koncesijama, koncesija je pravo koje se stječe upravnim ugovorom za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra. Redovni postupak davanja koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra (općeg dobra) započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske. Nakon toga se provodi svojevrsni postupak javnog prikupljanja ponuda.

Zakon propisuje da se koncesija za gospodarsko korištenje općeg dobra može iznimno dati na zahtjev.

Politiku koncesija provodi ministarstvo nadležno za financije, što uključuje sve mjere i aktivnosti usmjerene uspostavi i održanju učinkovitog sustava davanja koncesija, a osobito nadzor nad provedbom ugovora o koncesijama, nadzor obavljanja djelatnosti kao i vođenje Registra koncesija.

Koncesije na zahtjev

Zakon o koncesijama propisuje da se koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra može iznimno dati neposredno na zahtjev gospodarskog subjekta u slučaju:

1. kada mu je to nužno radi provedbe ugovora o koncesiji za radove i/ili usluge uz uvjet da takva mogućnost mora biti predviđena dokumentacijom za nadmetanje i studijom opravdanosti, kao i ugovorom o koncesiji za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra;

2. kada je to gospodarskom subjektu, koji je već proveo istraživanje mineralnih sirovina na nekom prostoru na temelju dozvole nadležnog tijela, nužno radi sklapanja ugovora o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina na prostoru koji je bio predmet istraživanja, a u skladu s odredbama propisa koji uređuju istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina;

3. ako postojeća i/ili planirana gospodarska aktivnost gospodarskog subjekta na određenoj lokaciji čini s predmetom koncesije za koju se zahtjev podnosi neodvojivu tehnološku ili funkcionalnu cjelinu te koncesija služi isključivo za obavljanje te gospodarske aktivnosti.

Može se zaključiti da se koncesija na zahtjev može dati neposredno samo u slučaju ako postojeća i/ili planirana gospodarska aktivnost gospodarskog subjekta na određenoj lokaciji čini s predmetom koncesije za koju se zahtjev podnosi neodvojivu tehnološku ili funkcionalnu cjelinu te koncesija služi isključivo za obavljanje te gospodarske aktivnosti. Takav koncesijski model može se primijeniti među ostalim za turističke luke i turistička privezišta ako ispunjavaju zakonske pretpostavke . Međutim koncesija na zahtjev ne može se primijeniti kada se radi o sportskim lukama.

Turistička privezišta i turističke luke

U skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03...) koji je trenutno na snazi, luka posebne namjene jest morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba (luka nautičkog turizma, industrijska luka, brodogradilišna luka, ribarska luka i dr.) ili državnog tijela (vojna luka).

Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene, te luke mogu biti:

1. vojne luke,
2. luke nautičkog turizma,
3. industrijske luke,
4. brodogradilišne luke,
5. sportske, ribarske i druge luke slične namjene.

Postavlja se pitanje treba li ovaj razvrstaj proširiti i uskladiti sa životnim situacijama u praksi, pogotovo zato što smo turistička zemlja.

Smatram i predlažem da bi kao posebnu kategoriju luka posebne namjene u pravni sustav Republike Hrvatske trebalo uključiti i pritom definirati pojam “turističke luke“.

Istovremeno treba jasno definirati pojam privezišta kao svojevrsnu potkategoriju koja služi za privez plovnih objekata kao “izgrađeni i uređeni dio morske obale i pripadajući dio morskog akvatorija izvan lučkog područja“.

Razlog postojanja turističke luke i turističkog privezišta je što takve luke ili privezišta predstavljaju svojevrsnu funkcionalnu nadogradnju cjelovite turističke ponude gospodarskog subjekta na morskoj obali. Kao što znamo luke nautičkog turizma imaju posve drugu ulogu s obzirom na to da se radi o lukama koje služe za prihvat i smještaj plovila koje su opremljene za pružanje usluga korisnicima plovila te predstavljaju u pravilu zasebnu gospodarsku cjelinu.

Upravo zato novi zakon o pomorskom dobru treba jasno uključiti u svoj sadržaj i definirati “turističke luke i turistička privezišta“.

de lege ferenda predlažem:

  • Turističko privezište je izdvojeni, izgrađeni i uređeni dio morske obale i mora koji služi za privez plovnih objekata i čini funkcionalnu i gospodarsku cjelinu s hotelima, kampovima, turističkim naseljima, restoranima ili smještajnim objektima. Na prostoru turističkog privezišta mogu se pružati usluge opskrbe vodom i električnom energijom kao i druge usluge sukladno posebnim propisima. Koncesija za gospodarsko korištenje turističkog privezišta daje se na osnovu podnesenog zahtjeva sukladno ovom Zakonu i zakonu koji uređuje koncesije.
  • Turistička luka je luka namijenjena pristajanju, čuvanju i boravku brodova, jahti i brodica, te ukrcaju i iskrcaju putnika koji koriste turističke i ugostiteljske usluge u hotelima, kampovima i hotelskim naseljima. Turistička luka mora biti povezana s izgrađenim turističkim objektima u neodvojivu funkcionalnu gospodarsku cjelinu. Koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra za turističku luku daje se na osnovu podnesenog zahtjeva sukladno ovom Zakonu i zakonu koji uređuje koncesije.

Sportske luke

Jedno od otvorenih pitanja koja izazivaju posebnu pažnju šire javnosti su sportske luke. Veliki broj sportskih luka izgrađen je prije četrdeset godina te njima danas upravljaju udruge koje se bave raznim sportskim djelatnostima, prvenstveno sportskom rekreacijom, sportskom podukom i sportskim natjecanjima.

Danas na snazi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da se koncesija za luku posebne namjene - sportsku luku može dodijeliti samo udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti koja od obavljanje te djelatnosti ne može stjecati dobit.

Zakon poznaje dvije vrste koncesija:

- koncesija za gospodarsko korištenje daje se na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda

- koncesija za posebnu upotrebu, koja nije opća upotreba niti gospodarsko korištenje daje se na zahtjev.

Obzirom da novi Zakon o koncesijama ne poznaje posebnu upotrebu u novom zakonu o pomorskom dobru koncesija za posebnu upotrebu biti će zamijenjena “odobrenjem za posebnu upotrebu“.

Dosadašnja praksa davanja koncesija za sportske luke pribjegavala je raznim nekonzistentnim rješenjima što je rezultiralo nedosljednom interpretacijom propisa kako od strane koncedenta tako i koncesionara.

Danas postoji niz malih tradicionalnih sportskih luka čiji se članovi bave raznim djelatnostima koje su prvenstveno fokusirane na sportsku rekreaciju i natjecanja u ribolovu, sportsku poduku kao i održavanje sportskih građevina sukladno Zakonu o sportu. S druge strane velike sportske luke s obimnijim kapacitetima imaju u fokusu svojih djelatnosti sportske pripreme i sportska natjecanja s aktivnim natjecateljima u više kategorija koji postižu respektabilne rezultate, ali su dio svojih kapaciteta komercijalizirali u većoj ili manjoj mjeri.

Postavlja se pitanje kako financirati sportske pogone i programe te održavati sportske građevine i lučku infrastrukturu sportskih luka a da se istovremeno ne dovede u pitanje sam smisao i razlog postojanja sportske luke?

Komercijalizacija sportske luke mora imati svoje granice i mjeru utvrđenu samim zakonom. Sukladno Zakonu o udrugama, udruga smije obavljati gospodarske djelatnosti, ali ne radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Udruge mogu ostvarivati prihode obavljanjem djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi i obavljanjem gospodarske djelatnosti samo ako je to propisano statutom i sukladno posebnim propisima. Posve je izvjesno da cilj osoba u sustavu sporta koje upravljaju sportskim lukama ne može biti gospodarsko korištenje i stjecanje prvenstveno dobiti.

Prvenstvena misija i cilj sportske luke treba predstavljati javni interes koji se manifestira kroz razne sportske djelatnosti i aktivnosti na opće dobro. Prema mišljenju autora kada se radi o sportskim lukama ne bi trebalo biti zapreke da osobe u sustavu sporta, neovisno o njihovom organizacijskom obliku, obavljaju uz osnovne sportske djelatnosti i određene gospodarske aktivnosti. U tom slučaju osobe koje upravljaju i koriste sportsku luku dužne su ostvareni prihod koristiti isključivo namjenski za razvoj sporta, odražavanje i unapređenje lučke infrastrukture i sportskih objekata.

Koncesija za gospodarsko korištenje ili odobrenje za posebnu upotrebu?

Već je prije naznačeno da je jedan od polaznih ciljeva kojim se mora rukovoditi predlagač novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je usklađivanje s novim Zakonom o koncesijama. S obzirom na to da su postojala razmišljanja da se korištenje sportske luke provodi na osnovi koncesije na zahtjev, autor ovog teksta smatra da ta mogućnost i zakonske pretpostavke za donošenje takve koncesije jednostavno ne postoje.

Prijedlog rješenja

Mišljenja sam i predlažem da se korištenje sportske luke provodi na osnovi “odobrenja za posebnu upotrebu“ koje davatelj odobrenja daje pravnim osobama u sustavu sporta na zahtjev, neovisno o njihovom organizacijskom obliku. Odobrenjem za posebnu upotrebu korisniku odobrenja treba ostaviti mogućnost da na prostoru sportske luke djelomično obavlja i gospodarsko korištenje. U takvom slučaju korisnik odobrenja koji obavlja gospodarske djelatnosti u okviru sportske luke ne može stjecati dobit za svoje članove ili treće osobe nego se sav prihod mora namjenski koristiti. U svakom slučaju opseg i intenzitet gospodarskih djelatnosti sportske luke bi trebalo zakonski ograničiti.

Na koncu posebno ističem da ne smije doći do paralelnog sustava kojim bi sportske luke nelojalno konkurirale lukama nautičkog turizma i dovele u pitanje tržišnu utakmicu. Na tom tragu T.P. u Zborniku Pravnog fakulteta u Splitu 47/2010 “Sportske luke u zakonodavstvu Republike Hrvatske“ ističe da su pravni propisi koji reguliraju djelatnost sportskih luka šturi i podnormirani. T.P. te zaključuje da neke sportske luke u praksi funkcioniraju na način da dijelom svojih kapaciteta predstavljaju nelojalnu konkurenciju lukama nautičkog turizma.

S obzirom na izuzetno složenu i osjetljivu materiju sportskih luka predlažem da postupak i kriterije za davanje odobrenja za posebnu upotrebu pomorskog dobra za sportske luke te visine naknada propiše Vlada Republike Hrvatske.

Istaknuta mišljenja

Gost portala

Iva Tuhtan GrgićAutor: Doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
O usklađivanju Zakona o pomorskom dobru sa Zakonom o koncesijama

U fokusu struke

Olga JelčićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda u mirovini
Raspolaganje koncesijom prema novom Zakonu o koncesijama

HGK