Pomorsko dobro

Politika

Niti jedna politička opcija nakon desetaka i desetaka zakonskih prijedloga nije do danas uspjela donijeti relevantni zakonski tekst o pomorskom dobru i morskim lukama.

Ništa manje nego 23 godine od donošenja Pomorskog zakonika lutamo i improviziramo, predlažemo rješenja pa ih povlačimo pa opet predlažemo i odustajemo, pa opet sve ispočetka i tako dalje i dalje.

Gdje je tome kraj?

Svojevremeno je Poslovni dnevnik 2012.god., o čemu smo već pisali na ovom portalu, objavio znakovitu vijest da je HDZ-ov Prijedlog zakona o pomorskom dobru koji je HDZ-ova vlada glancala tri godine bačen u koš. Koliko je do danas što nacrta, konačnih verzija, radnih materijala i završnih prijedloga zakona o pomorskom dobru završilo u košu nitko točno ne može svjedočiti osim možda samog resornog Ministarstva. Autor ovo teksta može se pohvaliti da je prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u čijoj je izradi sudjelovao zajedno sa gđom. Olgom Jelčić i gosp. Loris Rakom završio u košu 2013.g. od strane SDP-ovog resornog Ministarstva. Posve očekivano, samo Ministarstvo koje je naručilo izradu zakonskog prijedloga odstupilo je u roku nekoliko mjeseci od svojih polaznih pozicija. Ministarstvo je krenulo s novim zakonskim prijedlogom u javnu raspravu 2014. u Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Nažalost konceptualno posve drugačiji zakonski prijedlog doživio je potpuni neuspjeh te je u velikom dijelu kao takav napušten. Naravno tu nije kraj jer se priča nastavlja sve do danas.

Koji su zapravo uzroci takvom stanju?

Zašto Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama već godinama nije usklađen sa Zakonom o koncesijama?

Da li je zakazala znanost i struka koja jednostavno nije upozoravala i davala prijedloge rješenja ili jednostavno nije postojala kritična masa da politika zagrize u taj gorki kolač pomorskog dobra?

Pravna arhitektura pomorskog dobra ne može se graditi bez vizije i jasne političke volje. Pojednostavljeno, onaj koji ima vlast na pomorskom dobru mora znati što želi i naravno snositi punu odgovornost.

U suprotnom samo lutamo u mraku.

Stoljetnu genezu nereda na pomorskom dobru autor ovog teksta je 2014. god. svojevremeno analizirao na portalu te upozorio na pogubne posljedice takvog stanja.

Otvorena i neriješena pitanja i nevjerojatna promišljanja koja se mijenjaju od slučaja do slučaja rezultirala su alarmantnom apstinencijom kako novih tako i postojećih investitora na pomorskom dobru.

Etička dimenzija problema

Kroz pojedinačne izdvojene slučajeve posebno one koji su medijski popraćeni (prvenstveno morske plaže) ne može se jednostavno kapilarno sagledati sva širina i slojevitost problema pomorskog dobra. Smatram da do sada nismo zaštitili svoj prvorazredni prirodni resurs te istovremeno nismo osigurali pravni okvir da pomorsko dobro optimalno gospodarski koristimo. Čini se da struka gubi bitku ali zasigurno najveći gubitnik je Republika Hrvatska.

Kao da nam i danas odzvanjaju riječi pokojnog Mira Kučića koje često ponavljam a koji je davne 2000 g. pred premijerom i užim kabinetom Vlade RH upozorio da na Jadranu vlada anarhija:

“I kod nas se počeo stvarati nekakav čovjekoliki hibrid, primorski uljez koji uz more nije vezan etikom i ponašanjem koje se ovdje taložilo tisuću godina. Riječ je o najgoroj mogućoj devastaciji, devastaciji mentaliteta. Beskrupulozni došljaci i prilagođeni domoroci mogli bi razbiti tu našu posudu kolektivne memorije.“

Razbijanje posude kolektivne memorije

Prvi nasrtaj na tu našu posudu kolektivne memorije na morskoj obali izvršen je nakon donošenja Pomorskog zakonika davne 1994. god. Zakonikom su morske luke jednostavno isključene iz pravnog režima pomorskog dobra. Nevjerojatna je činjenica da smo u svojoj vlastitoj zemlji pokušali obezvrijediti stoljetnu pravnu tradiciju nevlasničko pravnog koncepta pomorskog dobra koju su respektirale i tuđinske vlasti, uključujući Austrijski opći građanski zakonik iz 1811. god., Uredba iz 1939.god. kao i propisi bivše Jugoslavije koji su morske luke uključivale u pravni režim javnog dobra.

Srećom isključivo političkom voljom uz otvorenu podršku i argumentaciju struke luke su iste 1994. godine uz puni konsenzus vraćene u pravni režim pomorskog dobra. Posebnu ulogu u tim proceduralnim aktivnostima je imao saborski zastupnik Božo Topić iz Šibenika uz svestranu podršku Udruge morskih luka na čelu sa dr. Miloš Ivanom i struke. U ovom slučaju politička volja je bila apsolutno u funkciji zaštite nacionalnih interesa na pomorskom dobru te je prof. dr. sc. Vinko Hlača sa Pravnog fakulteta u Rijeci naglasio da su zbog svih prosvjeda i zakonodavčeve mudre ocjene vlastite pogreške luke vraćene u pomorsko dobro gdje su uvijek bile.

Reakcija znanosti i struke

Odredbe o pomorskom dobru Pomorskog zakonika iz 1994.god. apsolutno nisu razriješile pitanja pretvorbe i njene posljedice, zakonito ulaganje kapitala, granice i evidenciju pomorskog dobra, koncesije, uključujući i rješavanje sporova. Na sva ta pitanja znanost i struka je promptno reagirala posebno na savjetovanjima “Pomorsko dobro i koncesije“ i “Pomorsko dobro - društveni aspekti upotrebe i korištenja“ koja su održana 1995. i 1996. na Pravnom fakultetu u Rijeci. Posebnu ulogu u organizaciji jednog i drugog savjetovanja imao je profesor Vinko Hlača.

Tako je među ostalim prof. dr.sc. Mihajlo Dika upozorio da postoje ozbiljni razlozi zbog kojih bi se moglo posumnjati u ustavnost odredbe kojom je utvrđena (isključiva) nadležnost Ministarstva za rješavanje koncesijskih sporova, te je de lege ferenda predložio da bi za rješavanje koncesijskih sporova trebalo utvrditi nadležnost domaćih državnih sudova, ali i dopustiti mogućnost ugovaranja nadležnosti domaćih ili stranih arbitražnih sudova osobito za one slučajeve s međunarodnim elementima. Tadašnje resorno Ministarstvo jednostavno je apstrahiralo iznesene prijedloge te je upravo sporna rješenja ugradilo u novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koje traje sve do danas.

Prvi ozbiljniji zakonski Prijedlog o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika koji je ušao u saborsku proceduru ali neslavno završio kada se radi o pomorskom dobru bio je Prijedlog iz 1998.god. U ocjeni tadašnjeg stanja resorno Ministarstvo među ostalim je istaklo mišljenje znanstvenika, stručnih osoba i gospodarstvenika:

“U bitnom se slažu svi. Na pomorskom dobru nije moguće steći pravo vlasništva niti bilo koje drugo stvarno pravo, ali na objektima nadgradnje izgrađenim na pomorskom dobru može se uspostaviti sustav vlasništva dok traje koncesija.“

Do danas očigledno nije postojala politička volja da se rješenja nazočna u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ugrade u zakonodavstvo pomorskog dobra.

Političko nasilje nad strukom

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003.god. donesen je po hitnom postupku bez sudjelovanja struke i javnosti. Radilo se o svojevrsnom političkom nasilju nad argumentima struke. Prije donošenja Zakona autor ovog teksta ocijenio je Zakon kao invalidan i nepismen. Ovakvu ocjenu Zakona vrijeme kao najbolji sudac nije demantiralo. Zbrka koja je već postojala na pomorskom dobru Republike Hrvatske a generirana je odredbama o pomorskom dobru Pomorskog zakonika (1994.) kao i Zakonom o morskim lukama (1996.) dodatno je multiplicirana donošenjem novog Zakona iz (2003.) koji je još uvijek na snazi.

Jedno nevjerojatno i nepromišljeno nestručno rješenje Zakona bila je odredba koja je i danas na snazi da je granica lučkog područja granica pomorskog dobra. Ovakvim rješenjem u postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra i granice lučkog područja stvoreni su mnogobrojni problemi, dvojbe i sporovi koji traju sve do danas.

Na koncu želim istaknuti krucijalno pitanje koje traži odgovor a na koje je upozorila zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Danica Damjanović, u zaključku i analizi imovinskopravnih odnosa na pomorskom dobru nakon donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (2003.) a koja je istaknula:

"Svakako treba napomenuti da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije riješio najvažnije dvojbeno pitanje u primjeni Pomorskog zakonika, a to je pitanje prava trgovačkih društava nastalih pretvorbom društvenih poduzeća koja su poslovala na pomorskom dobru, te koja su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, koja se provodila po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u stavci aktive iskazala ulaganja na pomorskom dobru, što im je Hrvatski fond za privatizaciju odobrio. Ovo neriješeno pitanje, s jedne strane otežava poslovanje ovih trgovačkih društava, a s druge strane ne daje mogućnost donošenja odgovarajuće odluke tijelima koja su ovlaštena i dužna štititi pomorsko dobro.
Stoga se opravdano nameće pitanje zašto zakonodavac nije odgovorio na to važno pitanje o kojem danas ne samo da nema jedinstvenog stajališta u pravnoj praksi, nego ga nema niti u pravnoj teoriji, a čime bi se znatno pridonijelo pravnoj sigurnosti na ovom području.''

U momentu pisanja ovog teksta resorno Ministarstvo mora, državna tajnica za more uključujući i radnu grupu za izradu zakona o pomorskom dobru poduzimaju napore da se konačno dovrši zakonski prijedlog u interesu Republike Hrvatske. Urednik portala pomorsko dobro u granicama svojih mogućnosti daje i dat će puni doprinos u izradi novog zakonskog prijedloga o pomorskom dobru i morskim lukama.

Istaknuta mišljenja

Gost portala

Iva Tuhtan GrgićAutor: Doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
O usklađivanju Zakona o pomorskom dobru sa Zakonom o koncesijama

U fokusu struke

Olga JelčićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda u mirovini
Raspolaganje koncesijom prema novom Zakonu o koncesijama

HGK