Predavanje o pomorskom dobru

U organizaciji Hrvatskog pravničkog društva u Rijeci 11. lipnja 2019. održano je predavanje “Geneza nereda na pomorskom dobru”. Predavanje je održao urednik portala Branko Kundih u prostorijama Riječkog odvjetničkog zbora u prisustvu mnogobrojnih članova društva i gostiju.

Svojevremeno je o toj temi već pisano na portalu. Predavač je naglasio da do danas Republika Hrvatska koja obnaša izvornu vlast na pomorskom dobru nije našla rješenje kako urediti i zaštititi taj prvorazredni nacionalni prirodni resurs, a koji obuhvaća s teritorijalnim morem i unutrašnjim morskim vodama više od jedne trećine državnog teritorija.

Svakodnevno se dešavaju izuzetno ozbiljne povrede propisa i nasrtaji na pomorsko dobro na koje nažalost pravovremeno ne reagiramo. Upravo danas mediji izvještavaju da je DORH pokrenuo istragu zbog nezapamćene devastacije uvale na otoku Pagu od strane njemačkih investitora. Devastacija nije nastala preko noći nego je trajala mjesecima s teškom mehanizacijom. Kako nam se to moglo dogoditi i tko je odgovoran?

Apsolutno su prihvatljiva promišljanja koja možemo preslikati na današnji trenutak Uliksa Eg. Stangera iz 1909. koji u svojoj studiji “Morska obala u teoriji i praksi” navodi da ovim pravnim institutom već desetljećima vlada stanje najzamršenije nejasnoće i opće nesigurnosti.

Nered kojega smo djelom naslijedili mi smo svojim postupanjima dodatno multiplicirali svojim nečinjenjem i ozbiljno ugrozili jedan od strateških interesa Republike Hrvatske na moru i morskoj obali.

Predavač je upoznao auditorij i dao presjek nereda na morskoj obali od donošenja OGZ-a iz 1811. do danas. Jedan od ključnih razloga današnjih problema je nedostatak odgovarajuće evidencije i upisa pomorskog dobra u zemljišnim knjigama. Istina je da su luke i obale morske sukladno paragrafu 287. OGZ- a bile podvedene pod pravni režim javnog dobra, međutim Naredbom ministarstva pravosuđa iz 1853. bilo je propisano da se u gruntovnicu imadu upisati svekolike nekretnine osim onih koje su označene kao dobra opća ili javna (morska obala i luke).

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije sukladno Uredbi sa zakonskom snagom iz 1939., pomorskim javnim dobrom je upravljala Direkcija pomorskog saobraćaja u Splitu koja je davala povlastice za posebnu upotrebu. Pomorsko javno dobro upisivalo se u spisak I. javnih dobara, ali nije postojala obveza takvog upisa. U to vrijeme postojala je mogućnost da se pod određenim uvjetima skine svojstvo javnog pomorskog dobra i stekne pravo vlasništva.

U bivšoj Jugoslaviji pomorsko dobro je predstavljao refleks tadašnjeg društvenog vlasništva. Pomorskim dobrom su upravljale općine sukladno Zakonu o pomorskom i vodnom dobru lukama i pristaništima (N.N. 19/74). Vrlo često općine su granice pomorskog dobra ekstenzivno širile dok istovremeno katastar pomorskog dobra nikada nije pravno konstituiran.

Predavač je upozorio da je okidač nereda u Republici Hrvatskoj predstavljao Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća (N.N. 19/91) koji se niti jednom odredbom nije osvrnuo na pomorsko dobro. Čini se da su danas trgovačka društva koja su izvršila zakonitu pretvorbu, te su u vrijednost društvenog kapitala u stavci aktiva iskazali samo ulaganja na pomorskom dobru, kolateralna žrtva improvizacije u pretvorbi pomorskog dobra koji je provodio tadašnji HFP. Dodatni pravni nered je stvoren donošenjem Pomorskog zakonika (N.N. 17/94.) kojim morske luke nisu bile uključene u pravni režim pomorskog dobra, a primjena odredbi koje uređuju pomorsko dobro je odgođena do stupanja na snagu Zakona o morskim lukama.

Danas na snazi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03 ) u kombinaciji sa Zakonom o koncesijama doveo je do kulminacije nereda i pravne nesigurnosti bez presedana. Stvoren je paralelni pravni hibridni sustav upozorio je predavač. Na koncu, sustavni i organizirani inspekcijski nadzor na pomorskom dobru u Republici Hrvatskoj ne postoji. Upravo zato ne trebamo biti iznenađeni da strani investitori nepovratno devastiraju naše povijesno nasljeđe.

Scroll to Top