Pomorsko dobro

Svaka je olupina vremenska kapsula u kojoj su sadržani elementi vremena u kojemu je nastala, elementi tadašnjih tehnoloških dostignuća, ali i osobnih sudbina ljudi vezanih za nju.

Jadransko more, ako se uračunaju i otoci, omeđuje više od osam tisuća kilometara obale. Čovjek koji je živio na njegovim obalama oduvijek je bio okrenut moru koje je bilo izvor njegova opstanka, njegova riznica hrane i njegov put ka udaljenim krajevima kojima je težio. Jadran, koji liči na jedan veliki zaliv Sredozemnoga mora, dugačak 423 nautičke milje i na samim vratima uzak tek četrdeset i jednu nautičku milju, pomorcima koji su plovili uzduž njegovih obala pružao je varljivu sigurnost. Stotine otoka i otočića, zaljeva i uvala, prirodnih luka i drugih zaklona značili su pomorcima dodatnu sigurnost u plovidbi. No onima koji ga nisu poznavali, podvodne hridi, oštri grebeni i plitki prolazi prijetili su da kao opasni neprijatelji zauvijek zaustave njihovu plovidbu.

Još su se Uredbom sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine, pa zatim zakonima koji su uređivali pravni institut pomorskog dobra uključujući i važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/2003., 100/2004., 141/2006., 38/2009. i 123/2011. - Odluka Ustavnog suda RH U-I-4445/2008; dalje: ZPDML), prijelaznim i završnim odredbama, između ostalog, nastojali razriješiti zatečeni pravni odnosi na pomorskom dobru, koje je kroz čitavo to vrijeme imalo status općeg dobra i bilo je res extra commercium. Nažalost, zbog nekih objektivnih okolnosti (primjerice prijelaz iz pravnog sustava društvenog u klasično vlasništvo), ali i nepotpunog sagledavanja biti i složenosti problema zatečenih prava na pomorskom dobru, nisu na zadovoljavajući način razriješena ni do danas, naprotiv problemi su postali složeniji s obzirom na protek vremena i različite načine zaposjedanja pomorskog dobra mimo zakonskih propisa.

Pomorsko dobro je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a uporabljuje se na način propisan zakonom. Nad pomorskim dobrom ne može se stjecati pravo vlasništva niti se mogu stjecati druga stvarna prava ni po kojoj osnovi. Pomorsko dobro kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku posebno štiti čl. 52. Ustava RH, dok važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN, br.158/03, 100/04, 141/06. i 38/09) na jednom mjestu uređuje njegovu vrlo složenu strukturu. Opća uporaba pomorskog dobra znači da se svatko ima pravo služiti se njime sukladno prirodi i namjeni. Za posebu uporabu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se dati koncesija ili koncesijsko odobrenje. Ipak, u jedanaestogodišnjoj primjeni Zakona uočeni su ozbiljni nedostatci koje treba, upravo radi zaštite javnog interesa otkloniti boljim zakonodavnim rješenjima.

Istaknuta mišljenja

Snježana FrkovićSnježana Frković, dipl.iur., zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske
Pomorsko dobro - izazov koji traži mudra rješenja

Gost portala

Tatjana TomaićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u mirovini
Proturječnosti u primjeni zakona u postupku davanja koncesija na pomorskom dobru

U fokusu struke

Gordan StankovicAutor: Prof.dr.sc. Gordan Stanković - Odvjetničko društvo Vukić & Partneri
Stečena prava na pomorskom dobru

HGK

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Više' saznajte više o kolačićima na stranici. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.