Pomorsko dobro

Svaka je olupina vremenska kapsula u kojoj su sadržani elementi vremena u kojemu je nastala, elementi tadašnjih tehnoloških dostignuća, ali i osobnih sudbina ljudi vezanih za nju.

Jadransko more, ako se uračunaju i otoci, omeđuje više od osam tisuća kilometara obale. Čovjek koji je živio na njegovim obalama oduvijek je bio okrenut moru koje je bilo izvor njegova opstanka, njegova riznica hrane i njegov put ka udaljenim krajevima kojima je težio. Jadran, koji liči na jedan veliki zaliv Sredozemnoga mora, dugačak 423 nautičke milje i na samim vratima uzak tek četrdeset i jednu nautičku milju, pomorcima koji su plovili uzduž njegovih obala pružao je varljivu sigurnost. Stotine otoka i otočića, zaljeva i uvala, prirodnih luka i drugih zaklona značili su pomorcima dodatnu sigurnost u plovidbi. No onima koji ga nisu poznavali, podvodne hridi, oštri grebeni i plitki prolazi prijetili su da kao opasni neprijatelji zauvijek zaustave njihovu plovidbu.

Plava vedrina sunčanih ljetnih dana, proljetne bonace i blagi maestrali tisućljećima su pozivali mornare na čarobnu plovidbu prekrasnim predjelima. Ali nije Jadran uvijek takav. Nerijetko Jadran pokazuje i svoje drugo lice, zapjenjeno orkanskom burom, crnim niskim oblacima nadolazeće nevere, valovima olujnog juga ili snježnim vijavicama. Tada taj pitomi zaliv postaje smrtonosna klopka ravna Biskajskim olujama u kojima se bezazlena plovidba pretvara u borbu za goli život.

Nikada neće biti točno poznato koliko je brodova i pomoraca stradalo na Jadranu od početaka plovidbe do danas. Prema nekim procjenama uz istočnu obalu Jadrana je u proteklih tri tisuće godina potopljeno više od dvije tisuće brodova. To jasno pokazuje da je Jadran oduvijek bio izuzetno važan prometni put. Za prevlast na tom relativno uskom morskom području nisu se borili samo narodi koji su obitavali na njegovim obalama, već i mnoge strane sile čiji je politički utjecaj povremeno dosizao do Jadrana. Svjedočanstva bezbroj pomorskih iratnih sukoba uzduž Jadrana koji su se događali tisućljećima, kao i raznih pomorskih nesreća koje su posljedica ćudljivih vremenskih prilika, pogreški u navigaciji ili puke nepažnje, su brojne olupine trgovačkih i ratnih brodova svih vrsta, ali i zrakoplova koji danas počivaju u njegovim dubinama. Velik broj olupina je do danas otkriven, mnoge su teški ronioci i društva za spašavanje brodova izvukli na površinu radi popravka ili slanja u rezalište, dok su ostale prepuštene njihovoj sudbini da zaboravljene od svih tijekom stoljeća istrunu pod morem. Danas je lokacija mnogih olupina poznata i javna, dok određen broj olupina još uvijek počiva na dnu čekajući svoje prve istraživače.

Izazov i početak sportsko – rekreativnog ronjenja

Olupine na dnu mora bi zauvijek ostale nedostižne podvodnim posjetiteljima-turistima da sredinom dvadesetog stoljeća nije došlo do jednog izuma koji je omogućio nastanak nove ronilačke kategorije - sportsko rekreativnih ronilaca. Naime, u jeku Drugog svjetskog rata, točnije 1942. godine dva mlada časnika francuske ratne mornarice, Jacques-Yves Cousteau i Emile Gagnan konstruirali sui uspješno isprobali regulator za disanje pod vodom koji daje zrak “na zahtjev” što je označilo početak tzv. autonomnog (samostalnog) ronjenja, pri čemu ronilac zalihe zraka za disanje nosi sa sobom u spremniku na leđima i nije ni na koji način povezan sa površinom. Za razliku od teškog ronioca koji se kretao pod vodom hodajući po dnu (što mu je omogućavala oprema opterećena olovnim utezima), autonomni ronilac je uz pomoć perajaslobodno zaplivao pod vodom, dišućiiz regulatora koji je maksimalno štedio zrak i omogućavao mu da pod vodom prevali do tada nezamislive udaljenosti. Razvitak tehnologije autonomnog sportsko-rekreativnog ronjenja pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo je nove sportske discipline, ubrzao podmorska istraživanja potonulih brodova ali je, što je još važnije, otvorio put rekreativnim roniocimau cilju razgledavanja, fotografiranja, snimanja ali i, nažalost, neizbježne devastacije olupina.

Sportsko-rekreativno ronjenje u Hrvatskoj se od šezdesetih pa do početka devedesetih godina prošlog stoljeća razvija isključivo kroz ronilačke klubove, koji potpomagani od teritorijalne obrane u smislu nabave i održavanja skupe ronilačke opreme (kompresori za punjenje zraka, zračni spremnici, regulatori za disanje, ronilačka odijela i dr.) njeguju i razvijaju ronilačke sportove u cilju što masovnijeg bavljenja ovim sportom (podvodna orijentacija, brzinsko ronjenje, podvodne vještine podvodna fotografija i sl.). Podmorska istraživanja u to su vrijeme vezana isključivo za klupske akcije organizirane kao potpora klasičnim arheolozima koji su tako svoja istraživanja nastojali proširiti i pod more.

Podvodna arheologija i ronilački turizam

Tek sedamdesetih godina pojavljuju se prvi specijalizirani podvodni arheolozi čiji je osnovni zadatak istraživanje i zaštita podmorskih arheoloških lokaliteta, u prvom redu ostataka potopljenih brodova iz antičkog doba. A onda oko 1990. godine Dražen Valerijev iz Rijeke osniva prvi komercijalni ronilački centar čija je glavna namjena pružanje usluga u turističko-rekreativnom ronjenju, čime je zapravo obilježen početak novog razdoblja u hrvatskom turizmu koje je s pravom nazvano “ronilački turizam”. Pokazalo se vrlo brzo da se razvitak ronilačkog turizma u Hrvatskoj u velikoj mjeri može zahvaliti izuzetnim prirodnim ljepotama podmorja koje obiluje geološkim oblicima poput grebena, okomitih zidova, podvodnih kanjona, špilja, kamenih tornjeva i dr., koji su obrasli raznolikom vegetacijom te mnogobrojnim morskim organizmima – gorgonijama, algama, spužvama, koraljima, mahovnjacima i ostalim vrstama. Otvaranjem velikog broja ronilačkih centara uzduž istočne obale Jadrana u drugoj polovici devedesetih kao i u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća, ronilački turizam na Jadranu dobiva svoj zamah. No poznato je da ronilački turizam nema granica pa se istovremeno sa Jadranom, počinju sve više nuditi i druge, po svojoj ponudi i atraktivnije ronilačke destinacije po cijelome svijetu.

Brodske olupine komparativna prednost ronilačkog turizma

No iako se jadransko podmorje ne može mjeriti sa puno bogatijim tropskim morima koja također privlače velik broj podmorskih turista, ono ipak ima jednu komparativnu prednost koja u kombinaciji sa prirodnim raznolikostima predstavlja dobitnu kombinaciju za ronilački turizam, a to je - velik broj olupina, od kojih su mnoge postale dostupne najširem krugu ronilačkih turista.

Tako olupine sve više postaju jedna od glavnih hrvatskih podvodnih atrakcija, jer podvodni turisti u pravilu, poslije nekoliko dana ronjenja na podvodnim grebenima, zidovima ili špiljama, požele da ih voditelji ronjenja u ronilačkim centrima (Dive Masteri) povedu barem na jednu olupinu. Mnogi strani ronioci toliko su očarani olupinama da svoj boravak na Jadranu planiraju provesti u ronjenjima na olupinama, te ne štede novca za skupu opremu i specijalizirane aranžmane samo da bi zaronili na nekoj legendarnoj olupini, kojih u Jadranu ima zavidan broj.

Olupine dio podvodnog muzeja Jadrana

Postavlja se pitanje zbog čega su baš olupine toliko privlačne rekreativnim roniocima? Prvi odgovor koji će nam zacijelo pasti na pamet je da su olupine postale staništem velikom broju riba i ogromnoj količini najraznovrsnijih morskih organizama, pa se na jednom mjestu može susresti i razgledati vrlo raznolik podmorski svijet.

No to je samo manje važan razlog, jer je od njega svakako puno značajnija činjenica da su olupine podvodni povijesni lokaliteti koji ne samo da su obilježje jednog prošlog vremena, nego predstavljaju eksponate velikog podvodnog muzeja i potencijalni su predmet budućih istraživanja. Svaka je olupina vremenska kapsula u kojoj su sadržani elementi vremena u kojemu je nastala, elementi tadašnjih tehnoloških dostignuća, ali i osobnih sudbina ljudi vezanih za nju, što zanima i neodoljivo privlači gotovo sve ronioce koji rone na olupinama. Mnogi ronilački centri u Hrvatskoj shvatili su da prodaja usluge vođenja turista-ronilaca na ronilačke lokacije i kvalitetna logistika nisu dovoljni, te u posljednje vrijeme ulažu više truda u edukaciju svojeg osoblja – a naročito voditelja ronjenja, da prilikom pripreme i planiranja ronjenja na olupinama, gostima-roniocima predstave obilate informacije o olupini na kojoj će roniti, da joj nastoje "udahnuti dušu", odnosno povijesnu dimenziju te ispričati sve što bi moglo zanimati posjetitelje našeg podmorskog muzeja.

U posljednjih desetak godina izdano je nekoliko knjiga - ronilačkih vodiča po jadranskom podmorju, od kojih su neke napisane isključivo na temu olupina (“Tajne Jadrana”, autora Danijela Frke i Jasena Mesića, Adamić 2002. i "Blago Jadrana", također autora Danijela Frke i Jasena Mesića, Adamić 2012. Obje knjige doživjele su veliku popularnost među domaćim i stranim roniocima i prevedene su na više stranih jezika.

Nove ideje i projekti

Da li je podmorje uz hrvatsku obalu Jadrana dovoljno iskorišteno u turističke svrhe te ima li šanse za daljnje širenje ronilačkog turizma? Smatram da turistički potencijal jadranskog podmorja niti izdaleka nije dovoljno iskorišten te da postoje velike mogućnosti za njegovu daljnju popularizaciju.

Naše su šanse u cjelovitoj i dobro osmišljenoj prezentaciji blaga koje Jadran skriva na međunarodnoj (europskoj) razini, a osim prirodnih ljepota, tu je i blago našeg jedinstvenog podmorskog muzeja koje se sastoji od mreže lokaliteta na kojima počivaju olupine brodova svih vrsta, podmornica, zrakoplova te vrlo različitih ostataka potopljene arhitekture. Naravno, jedino prezentacija osmišljena na stručan marketinški način, uz uporabu suvremenih multimedijskih tehnologija i informatičkih društvenih mreža, može doprijeti do onih kojima je namijenjena i potaknuti ih da posjete Hrvatsku. Iako mi nije namjera ulaziti u detalje takve prezentacije, želio bih samo naglasiti da je ona vrlo kompleksna, slojevita i mora biti namijenjena ciljanim skupinama turista koje se želi privući u Hrvatsku. Neke pozitivne primjere koji potvrđuju tezu da inovativan pristup prezentaciji podmorja daje rezultate već smo vidjeli u Hrvatskoj - spomenimo samo “Podvodni piratski park“ u Puntu, koji organizira prave podmorske šetnje na maloj dubini i namijenjen je osobama koje ne rone i nisu osposobljene za sportsko ronjenje, “Podmorski arheološki park” u uvali Čikat na Lošinju ili “Podmorsku poučnu stazu” postavljenu ispred poluotoka Oštro u Kraljevici koji su namijenjeni roniocima. Neki prigodni događaji kao što je “Podmorsko hodočašće ronilaca Svetom Nikoli” koje se organizira 6. prosinca u Kraljevici, poprimili su kultne dimenzije jer na tom masovnom ronjenju sudjeluje više od stotinu ronilaca iz raznih zemalja, što sve pridonosi turističkoj popularizaciji ne samo ronilačke lokacije u užem smislu riječi, već i samog grada i njegove okolice.

I na kraju ovog promišljanja nekoliko riječi o jednom novom projektu. U posljednjih nekoliko godina na ronilački centri i klubovi na Kvarneru pokrenuli su inicijativu da se stvore zakonski i ostali uvjeti za namjerno potapanje starih rashodovanih brodova kako bi postali nove, zanimljive ronilačke lokacije u područjima koja inače nisu atraktivna za ronjenje (pjeskovito dno bez grebena i drugih zanimljivih oblika). Nakon upornog i dugotrajnog lobiranja za taj projekt na svim državnim razinama, možemo danas sa zadovoljstvom kazati da se nazire njegova uspješna realizacija. U prostorni plan Primorsko-goranske županije ucrtana su područja unutar kojih će biti dozvoljeno kontrolirano potapanje brodova, izrađeni su ili su u izradi odgovarajući podzakonski akti vezani za potapanje brodova. Županija se priprema za postupak koncesioniranja, a potencijalni investitori postoje pa se nadamo da će ove godine biti zaista i potopljen prvi takav brod. Iskustva iz nekih zemalja Sredozemlja (ali i iz drugih krajeva svijeta) vezana za kontrolirano potapanje brodova radi stvaranja ronilačkih lokacija namijenjenih ronilačkom turizmu uglavnom su vrlo pozitivna i svi su izgledi da će i u Hrvatskoj taj projekt doživjeti uspjeh i opravdati uložena sredstva.

"Blago Jadrana" - ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana

Ova je knjiga namijenjena svim roniocima koje zanimaju olupine na istočnoj obali Jadrana. U njoj će naći sve potrebne podatke o mjestu ronjenja, uvjetima u moru kao i o zanimljivim detaljima na koje vrijedi obratiti pozornost za vrijeme ronjenja. Namijenjena je i onima koji se bave proučavanjem povijesti pomorstva, jer će u njoj naći mnoštvo podataka o zanimljivim podvodnim nalazima, o sudbinama pojedinih brodova te o mjestima gdje se danas nalaze. Zaljubljenici u zrakoplovstvo i povjesničari u njoj će pronaći podatke o sudbinama nekih aviona koji su također završili na dnu Jadrana u ratnom vihoru Drugog svjetskog rata. Osnovni kriterij za izbor brodova koji su prikazani u ovoj knjizi bio je njihova povijesna važnost i zanimljivost, budući da su opisani neki brodovi do kojih je ronjenje, uglavnom radi dubine, vrlo zahtjevno. Nadalje, opisani su i brodovi koji se nalaze u zaštićenim područjima, što znači da se ronjenje na tim lokalitetima može obavljati uz poseban nadzor. Naposljetku, prikazani su brodovi i avioni do kojih nije teško zaroniti i početnicima koji se tek upoznavaju sa tajnama podvodnog svijeta. Većini ovih lokaliteta zajedničko je to, da su popularni među roniocima koji posjećuju olupine. Prema našem dosadašnjem iskustvu, ronilački centri daju na svojim "briefinzima" (dogovor prije ronjenja) samo najosnovnije, a često i netočne podatke o olupini, što je posljedica nepostojanja bilo kakve literature o toj temi. Mnogi neznaju o njoj ispričati čak niti najosnovnije podatke. Za nas olupine znače mnogo više. One su podvodni povijesni lokaliteti koji ne samo da su obilježje jednog prošlog vremena, nego predstavljaju eksponate velikog podvodnog muzeja i potencijalni su predmet budućih istraživanja.

Nastojali smo stoga svakoj olupini dati i povijesnu dimenziju, "udahnuti joj dušu", ispričati o njoj ono što znamo, što zanima svakog posjetitelja našeg podmorskog muzeja. Željeli smo upotpuniti sliku o bezimenim antičkim olupinama, istražujući njihov teret i ostatke koje su i danas ostali očuvani pod naslagama pijeska.

 

Biografija

Arhiva članaka o fokusu struke

Foto galerija autora

  • 11ts place Rovinj 2012
  • Argo 11
  • Baron Gautsch 1
  • Baron Gautsch 2
  • Cesare Rossarol 2
  • Cesare Rossarol krma 1
  • Cikatski park
  • Coriolanus 1
  • Coriolanus 2
  • El Hawi wreck
  • Hrvatsko podmorje 01
  • Hrvatsko podmorje 02
  • Hrvatsko podmorje 03
  • Hrvatsko podmorje 04
  • Hrvatsko podmorje 05
  • Jedrenjak kod Plavnika
  • Lina 1
  • Sigrid dimnjak
  • Szent Istvan - admiral veranda 1
  • Totonno - Steam engine
  • Vis - kom most 2

Istaknuta mišljenja

Gost portala

Adriana Vicenca PadovanAutor: doc.dr.sc. Adriana Vicenca Padovan - Jadranski zavod - HAZU
Predstavljamo Projekt DELICROMAR

U fokusu struke

Zvonko GržetićAutor: Doc.dr. Zvonko Gržetić, Konzultant projekata hidrografije, oceanologije, zaštite okoliša, nautike i pomorstva
Neka otvorena pitanja hidrografije u Republici Hrvatskoj

HGK