Pomorsko dobro

"Condicio sine qua non" u postupku upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom Republike Hrvatske je potreba za prikupljanjem, analizom, objedinjavanjem i istraživanjem podataka kopna, mora, morskog okoliša i podmorja. Zbog toga se u cijelom svijetu stalno unapređuju propisi koji se bave problemima praćenja, iskorištavanja i gospodarenja prostorom. Tako je uređenje katastarskih i zemljišnih knjiga jedno od prvih područja čijem su uređivanju prišle sve tranzicijske zemlje, pa tako i Hrvatska.

Donošenjem Pomorskog zakonika (17/94), Zakona o hidrografskoj djelatnosti (N.N.68/98) i drugih zakona prišlo se uređivanju pravila na moru, gdje je definiran i pomorski katastar kao evidencija koja sadrži podatke o moru, morskom dnu i morskom podmorju, značajne za sigurnost plovidbe, osim podataka od interesa za obranu.

Pomorski katastar i katastar pomorskog dobra sigurno su jednako značajni kao i katastar nekretnina, jer morsko dno kao opće/javno dobro za neke zemlje predstavlja izvor neprocjenjivog prirodnog bogatstva (Norveška - zbog nafte i plina, mnoge ribarske i pomorske države zbog orijentacije svog gospodarstva¸ itd.), ali i bez tih bogatstava djelatnosti koje se odvijaju na obalnom rubu i moru često nadmašuju bogatstvo vezano uz kontinentalnu industriju. Treba navesti da se u pravilu radi o bogatstvima kojima upravljaju Vlade u korist svih građana.

Osnovna namjena stvaranja pomorskog katastra u obalnoj državi je pravo i odgovornost integriranja podataka mora, podmorja i obalnog ruba (dobijenih pretežno hidrografskom izmjerom u najširem smislu), terestričkih podataka (topografije,geologije itd.) i drugih informacija, te njihov prikaz u 3d modelu prostora. Činjenica je da se ovaj pristup prikupljanju podataka o moru i podmorju kod nas i u svijetu sustavno provodi u hidrografskim institucijama ili pod njihovom ingerencijom.

Postavlja se pitanje na koji način se ovo pitanje rješava u svijetu. Treba reći da se radi o području koje je još u fazi testiranja i istraživanja, kao rezultat nagle promjene korištenja podataka mora i podmorja u zadnjih petnaestak godina. Naime, do tada to se smatralo područjem vojne ingerencije, s podacima koji će se koristiti samo za obranu zemlje. Razvojem tehnologije, ovaj pristup je u većem dijelu svijeta napušten, pa i kod nas. Podatke je postalo lakše prikupiti novim tehnologijama i postali su svima dostupni, a time i znatno korisniji. Rezultat je da se u razvijenim prekooceanskim zemljama (SAD, Australija, Kanada) razvijaju različiti modeli pomorskog katastra, sa značajnom orijentacijom prema određivanju granica na moru, koje danas presuđuju o vlasništvu nad morskim i podmorskim bogatstvima. Na području EU rješenja su različita, ali sva propisuju obvezu priobalne države da sustavno prikuplja podatke o vlastitom moru i podmorju i objavljuje ih. Od strane Međunarodne hidrografske organizacije (IHO), hrvatski pristup s jednostavnim zakonskim rješenjem je prihvaćen kao veoma dobar i preporučen kao model manje zemlje./p>

Osnova hrvatskog pristupa je Zakon o hidrografskoj djelatnosti, koji u obzir uzima sve parametre mora, podmorja i priobalja od značaja za plovidbu. Ostale aspekte prepušta drugim zakonskim aktima. Pri tom dolazi do određenih prijepora vezanih uz zemljišno knjižne propise, koji nisu uzeli u obzir postojanje pomorskih propisa koji precizno reguliraju odnose na moru.

Nabrojimo samo neke stavke koje se moraju drugačije rješavati na moru nego na kopnu:

  • sve vrste granica, državnih, zonskih, ekoloških i sl.
  • postojanje pretežno pokretnih objekata u prostoru
  • vremenska komponenta koja je nepotrebna u klasičnom katastru nekretnina
  • pomičnost osnovne – polazne crte koja određuje prava i obveze na moru i obali
  • evidentiranje nasipa na moru koji ulaze u pravni režim pomorskog dobra
  • razdvajanje koncesijskog zahvata na moru i pravnog režima općeg dobra
  • razdvajanje državne, regionalne i lokalne nadležnosti po posebnim propisima
  • sigurnost i statusi objekata, cjevovoda, instalacija, vojnih granica i sl.
  • morski okoliš traži prikaze u 3D okruženju, a za neke primjene i 4D
  • uključenje mirnodopskih i vojnih pomorskih operacija u sustav katastra

Prije navedeni elementi su potrebni:

  • kao nužna informacija za donošenje strateških odluka i upravljanja obalnim resursima od strane Republike Hrvatske
  • kao nužna informacija vezana za sigurnosti plovidbe i sigurnosti na moru
  • kao nužna informacija investitorima u postupku ulaganja kapitala na vodenoj/morskoj komponenti pomorskog dobra

U užem smislu često se miješaju pojmovi pomorskog katastra i katastra pomorskog dobra. Naime, država je uočila potencijal izuzetno značajnog gospodarskog resursa pomorskog dobra i prikupljanja značajnih sredstava kroz evidentiranje i davanje koncesija na moru i priobalju.

Pri tom je posebno važno područje koncesijskog zahvata kao i ovlaštenja koncesionara na moru kojeg je potrebno evidentirati.

Takva evidencija zapravo predstavlja nužnost i obvezu Republike Hrvatske, ali treba naglasiti, ne samo sa stanovišta koncesijske naknade već i s gledišta sigurnosti plovidbe.

Najlogičnije bi bilo da se i pomorsko dobro, koncesije, granice, evidencija i sve vezano uz postupanje vodi pri istom Ministarstvu, a to je u ovom slučaju Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Većina prava na moru, koja su sada višeznačna (rudarstvo, ribarenje, marikultura, itd.), nekad su se razmatrala samo zbog navigacije. Sada te višestruke aktivnosti treba uskladiti. A to je nemoguće ostvariti kroz pristup identičan onom na kopnu. Moglo bi se reći da se u slučaju mora i morskog okoliša radi o jednoj ili nekoliko varijabli više nego na kopnu, gdje koncesijska naknada pada u drugi plan. Često je pomorski promet najvažnija komponenta, ali i turizam, integralni pristup očuvanju morskog prostora, iskorištavanje prirodnog bogatstva i sl. Područja mora u tom smislu se bitno razlikuju, a sagledavanje svih aspekata je nemoguće uz razdvajanje ingerencija u različitim ministarstvima.

Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama uvodi se pristup da odredivanje granice pomorskog dobra predstavlja jednu od najznačajnijih komponenti. Odredivanje granice obavlja se po pravilima upravnog postupka i u formi rješenja koje donosi povjerenstvo Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, na prijedlog županijskog povjerenstva. Time se postigla suglasnost ali i sinergija u djelovanju jer se uskladilo mišljenje lokalne zajednice o realnoj mogućnosti korištenja pomorskog dobra (što predlaže organ lokalne samouprave) s integralnim upravljanjem morskim prostorom kao cjelinom. Sama postavka da je određivanje pomorskog dobra neizostavno vezano s djelovanjem Ministarstva odgovornog za postupanja na moru, implicira da bi identičan pristup trebao postojati i kad su u pitanju ostali parametri koji na bilo koji način utječu na plovidbu, zbivanja i projekte vezane uz uski neodvojivi pojas pomorskog dobra, ali i okolnog mora i podmorja.

Daljnje objedinjavanje svih funkcija vezanih uz more, podmorje i obalni rub pod jednim Ministarstvom sigurno bi olakšalo istraživanje, očuvanje i gospodarenje ovim najznačajnijim i još nedovoljno iskorištenim resursom Republike Hrvatske.

Zaključak

Kao zaključak moglo bi se reći da je možda došao pravi trenutak da se propisi i njihova primjena koji su krenuli u smjeru ukupnog rješavanja katastra, zemljišnih knjiga, infrastrukture prostornih podataka za državu Hrvatsku kao kontinentalnu zemlju, usklade i uz njih istovremeno gradi državni sustav koji u sebi ima pomorsku komponentu, s uključenim svim aspektima mora, priobalja i podmorja, a sve u sustavu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Radi se o sustavu ništa manje važnom od katastara, NIPPa ili drugih već saživjelih sustava na kopnu. Mišljenja smo da se ipak radi o specifičnom sustavu, koji treba izgrađivati posebno ali kompatibilno sustavima na kopnu. I sve to uz pridržavanje UNCLOS-a, IMO pravila i IHO i drugih konvencija i direktiva koje precizno definiraju obveze priobalnih država na površinama prekrivenim morem.

 

Biografija

Arhiva istaknutih mišljenja

Istaknuta mišljenja

Dario ĐerđaProf. dr. sc. Dario Đerđa, predstojnik Katedre za upravno pravo, Pravni fakultet u Rijeci
Upravni postupak kao jamstvo zaštite prava pojedinaca

Gost portala

AutoriAutori: prof. dr. sc. Gordan Stanković & doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić
Ulaganja i pretvorba na pomorskom dobru

U fokusu struke

Branko KundihAutor: Kap.d.pl. Branko Kundih dipl. iur., Urednik portala, Član radne skupine za izradu ZPDML
Protiv generalne komercijalizacije morskih plaža

Pokrovitelj

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Više' saznajte više o kolačićima na stranici. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.