Pomorsko dobro

Tonći PanžićOrganizacija prihvata brodova, brodica i jahti kako za domicilno stanovništvo tako i za gospodarsko korištenje, sport i rekreaciju na lokalnom i regionalnom nivou predstavlja izazov zakonodavcu u postupku donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

Do danas nije definiran javni interes niti je napravljena cjelovita analiza vezana uz model prihvata brodova, brodica i jahti (u daljnjem tekstu plovila) koja bi predstavljala podlogu za reorganizaciju lučkog sustava luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene županijskog i lokalnog značaja uključujući i privezišta.

Često je javni interes podređen parcijalnim interesima u postupku upravljanja i koncesioniranja lučkog segmenta pomorskog dobra što zasigurno nije interes Republike Hrvatske.

Zamršeni sustav organiziranog prihvata plovila

Problematika prihvata plovila je vrlo složena zbog već postojećeg nereda u organizaciji i načinu poslovanja različitih vrsta luka koje legalno i nelegalno međusobno konkuriraju u organiziranom prihvatu plovila uz upitan javni interes.

Možemo uglavnom razlikovati potrebe prihvata za plovila lokalnog stanovništva (za osobne potrebe i gospodarska plovila) i za nautičare.

Taj se prihvat danas ostvaruje kroz marine kao luke nautičkog turizma (LNT), sportske luke (trebale bi prihvaćati samo plovila za osobne potrebe članova društva) i kroz luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja u kojima se može predvidjeti i osigurati linijski, komunalni, nautički i ribarski vez.

Tako danas luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja svojim komunalnim dijelom konkuriraju sportskim lukama, a svojim nautičkim dijelom konkuriraju LNT.

Dio sportskih luke zbog nereda i nesređenog stanja u njima nelegalno konkurira LNT.

Konkurenciju između legalnog poslovanja sportskih luka i komunalnih dijelova luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja možemo smatrati opravdanom.

Kod luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja koje su pod upravom županijskih lučkih uprava mogućnost bavljenja nautičkim turizmom komplicira stanje na terenu. Situacija nije toliko jednostavna kod otvaranja mogućnosti za nautičke vezove u županijskim i lokalnim lukama, jer omogućiti javnoj instituciji da konkurira gospodarskom sektoru u tržišnom gospodarstvu nije uputno.

Otvaranje nautičkih vezova u županijskim lukama koje donose prihode županijskim lučkim upravama i postaju mini marine na štetu kapaciteta za lokalno stanovništvo, ribare i linijski prijevoz može u budućnosti polučiti neizvjesne rezultate. Zato, konkurencija između luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja i LNT, iako legalna, ima neke slične karakteristike kao nelegalna konkurencija sportskih luka i LNT koje idu na štetu LNT.

Upravo zato je nužno propisati i ograničiti nautičke dijelove luke otvorene za javni promet u svojem širenju i poslovanju jer u suprotnom dolazi lučki sustav u svoju suprotnost. U okviru luke otvorene za javni promet nastaje i konstituira se luka posebne namjene. Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet.... ( N.N. 94/07)u tom dijelu je nedorečen.

Turističko-nautičko privezište kao potencijal nautičkog turizma

Zbog bolje efikasnosti potrebno je omogućiti niži oblik prihvata plovila u odnosu na luku. Tako je u sklopu postojećih luka ili kao zasebne koncesionirane cjeline na pomorskom dobru moguće ponovno uvesti institut privezišta.

Zašto?

Kada s obitelji, prijateljima, poslovnim partnerima ili sami idemo u neki restoran ili trgovački centar sasvim je normalno očekivati osiguran parking za automobil kojim dolazimo. Ubrzani način života i želja za uštedom vremena i živaca doveo je do toga kako je to je postao gotovo minimalni standard poslovanja. Tako oni ugostiteljski kapaciteti bez parkinga gotovo kako nemaju šansu u odnosu na one sa osiguranim parkingom.

Obzirom na mnogostruko veću vrijednost u odnosu na automobile i kod plovila u nautičkom turizmu vrijedi takav standard kada govorimo o planiranju plovidbe za vrijeme odmora. Traže se lokacije koje osiguravaju privez i sidrište te blizinu ugostiteljskog objekta. Ukoliko imate samo ugostiteljski objekt bez uređenog pristana u mnogo ste nepovoljnijoj situaciji jer je teško očekivati da će se nautičar sidriti i privezivati u drugim uvalama i onda automobilom, pješke ili kaićem ići do restorana bez mogućnosti priveza. Oni s privezom imaju veliku prednost.

Okosnicu nautičke infrastrukture Republike Hrvatske čine nautički vezovi u marinama. Međutim, osim legalno koncesioniranih vezova u marinama postoji i čitav niz nautičkih kapaciteta koji se nalaze ispred različitih turističkih objekata (manji hoteli, apartmani, restorani i sl.) koji su također ljeti u upotrebi nautičara. Ti privezi, bez obzira na način gradnje i uklapanje u prostoru, gotovo u pravilu nisu legalno kategorizirani kao nautički kapaciteti, iako imaju svrhu prihvata nautičara, pretežno korisnika turističkih objekata naslonjenih na obalu. Kako su zahvati na obali već napravljeni trebalo bi vidjeti koji bi se od tih objekata mogli uklopiti u prostor i legalno koncesionirati a koje bi trebalo ukloniti kako bi se uveo red na pomorskom dobru i spriječila daljnja devastacija obale nekontroliranom gradnjom nelegalnih nautičkih priveza.

Slika 1.

Privezišta u prethodnim propisima

U prijašnjim je propisima bila prepoznata potreba za postojanjem površinom manjeg i jednostavnije organiziranog prostora za prihvat nautičkih plovila nego što su marine. Privezišta su za vrijeme prethodnog Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (donesenog od strane ministarstva turizma) (od 30.12.1999. do 01.07.2008.)1 bila vrsta luka nautičkog turizma (dalje LNT), uz sidrišta, marine i suhe marine (čl. 4.).

Privezište je dio vodenog prostora i dio obale, uređen za pristajanje plovnih objekata i opremljen priveznim sustavom. Ako mogućnosti vodenog prostora privezišta dozvoljavaju, u dijelu vodenog prostora privezišta može se označiti i mjesto gdje je dozvoljeno sidrenje plovnih objekata (čl. 6.).

Time se omogućilo poslovanje manje složenog oblika LNT što predstavljaju sidrišta i privezišta u odnosu na marine. Međutim u praksi se vrlo brzo pokazala zlouporaba mogućnosti organiziranja jednostavnijeg oblika vrste LNT. Zbog nedefiniranosti maksimalnog broja vezova u privezištima, kao i nedostatku detaljnije definicije i osnovnih uvjeta po kojima se privezišta razlikuju od marina, mogućnost koncesioniranja privezišta kao vrste LNT bila je zloupotrebljavana na način da veliki nautički objekti koji nisu zadovoljavali uvjete i standarde za marine djeluju kao privezišta uz bitno manju koncesijsku naknadu što nije bila njihova prvotna namjena.

U Kriterijima za određivanje visine koncesijske naknade u Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (čl. 16, B1), obzirom na određivanje visine koncesijske naknade u LNT, podijeljeni su u dvije skupine: Sidrišta i privezišta, marine. Koncesijska naknada za marine bitno je veća.2

Tablica 1. Početni iznos stalnog i promjenjivog dijela koncesijske naknade

Vrsta luke posebna namjene Početni iznos stalnog dijela konc. naknade (kn/m2) Promjenjivi dio konc. naknade
kopno i II. skupina otoka kopno i I. skupina otoka kopno i III. skupina otoka
MARINE Postojeće i izgrađene 10 8 / min. 2 % prihoda
Neizgrađene (nove) 2 1,6 / min. 4 % prihoda
SIDRIŠTA I PRIVEZIŠTA 5 4 6 min. 2 % prihoda

Manipulacija sa privezištima se donekle pokušala spriječiti Uredbom o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene3 koja je prvo uvela ograničenje broja vezova u privezištima na najviše 10.

Privezište je dio obale izgrađen za privremeni privez plovnih objekata, izvan lučkog područja, s najviše 10 vezova (čl. 2. st. 1. toč. 2.).

Zatim je i to ograničenje broja vezova, kao i pojam privezišta ukinuto izmjenom i dopunom iste Uredbe o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene (donosi vlada, ali uredbu priprema resor pomorstva).4

Na kraju je pojam privezišta izbrisan kao vrsta LNT i u važećem Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (donesenog od strane ministarstva turizma)5. Privezišta kao pojma i vrste LNT više nema a dodana je nova kategorija odlagališta plovnih objekata.

Luke nautičkog turizma razvrstavaju se u sljedeće vrste: Sidrište, odlagalište plovnih objekata, suha marina, marina (čl. 5.).

Nelogično je da se vrste luka nautičkog turizma ne određuju Uredbom o razvrstaju luka posebne namjene, već podjelu luka donosi Pravilnik o kategorizaciji, kojeg donosi Ministarstvo turizma, koje luke promatra kao turistički objekt. Potrebno je da okvire propiše Ministarstvo nadležno za pomorstvo Uredbom o razvrstaju luka posebne namjene, koje će odrediti vrste luka nautičkog turizma s obzirom na kapacitet te ostale zahtjeve koji se tiču sigurnosti priveza i ekologije dok će vrste usluga i kategorije tako određenih luka propisivati ministarstvo turizma. Ovako imamo nelogičnu situaciju da vrste luka nautičkog turizma iščitavamo iz propisa koji govori o turističkim uslugama.

Ova lutanja potvrđuju složenost problematike kategorizacije, vrsta i koncesija za LNT. Zlouporaba privezišta dovela je do toga da se ukine jedna kategorija LNT koja bi bila korisna za brojne restorane i druge turističke objekte na obali i otocima (samo ako se naslanja na uređenje već izgrađenih obala). O tome treba svakako dodatno razmisliti u budućnosti i omogućiti nekakav sličan oblik organiziranog vezivanja, koje se bez obzira na brisanje privezišta odvija u prostoru.

Mogućnosti za turističko-nautičko privezište

Kada govorimo o turističko - nautičkim privezištima, mislimo na takav lučki podsustav koji ne smije konkurencija LNT prvenstveno marinama u smislu da nautičko privezište izraste ili preuzme funkciju klasične luke nautičkog turizma. Nautička turistička privezišta trebaju biti prvenstveno u funkciji tranzitnog i privremenog korištenja turističko ugostiteljskih kapacitet.

Lukama nautičkog turizma već sada konkuriraju sportske luke i nautički vezovi u lukama pod upravom županijskih lučkih uprava koje isključivo privučene novcem svoje kapacitete sve više pretvaraju u nautičke nauštrb komunalnih, ribarskih i linijskih koji su potrebniji lokalnom stanovništvu zbog kojeg te luke u konačnici i postoje.

Nautičko privezište u pravilu bi se uspostavljalo kao samostalni objekt i to kao podsustav luka nautičkog turizma funkcionalno i gospodarski vezano uz ugostiteljsko turistički objekt.

Slika 2.

Potrebno je odrediti i poštovati gabarite, prostorno plansku određenost i zaštitu okoliša (gotovo isključivo pontoni) kako se na bi ponovila prijašnja priča supstitucija marina privezištima, slično kako se zloupotrebljava supstitucija koncesije koncesijskim odobrenjem.

Za turistička privezišta može se omogućiti normalni koncesijski postupak ili u točno opisanim slučajevima davati koncesiju na zahtjev kao što je bilo u jednom od prijedloga ZPDML - Iznimno, u odnosu na redovan postupak koncesioniranja privezišta kao koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, kada postojeći infrastrukturni objekt zadovoljava svojim izgledom definiciju turističkog privezišta i čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim ugostiteljskim, turističkim ili smještajnim objektom, pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost u turističkom, ugostiteljskom odnosno smještajnom objektu, može podnijeti zahtjev za ishođenje odobrenja za posebnu uporabu, kada dokaže infrastrukturnu povezanost, funkcionalnu i prostornu cjelinu, te dokaže kako turističko privezište koje se namjerava dobiti na posebnu uporabu nije protivno dokumentima prostornog uređenja).

Zaključak

Turističko privezište je nužnost i potreba kao niži stupanj tj, jednostavniji oblik (u odnosu na marine) legalno organiziranog boravka nautičara uz turističke objekte.

Može se pravno ponovno uvesti kao podvrsta LNT (kao što je već bilo u propisima) ili kao novi institut koncesioniranja, kao što se predlagalo nacrtima novog ZPDML. Bez obzira na način na koji bi se privezišta mogla vratiti u praksu nautičkog poslovanja, važno je poštivati principe po kojima će se dodjeljivati samo u sklopu već izgrađenih, i uređenjem postojećih obala uz dodatak pontona.

Ako se ponovno uvedu, privezišta će biti test za efikasnost državne uprave koja ih je zbog nemogućnosti kontrole i regulacije, te zbog zlouporaba, u prošlosti ukinula. Osnovno je odrediti uvjete rada privezišta, razliku u odnosu na marine te mehanizme kontrole. Ukoliko se pretpostavi kako nema snage i instrumenata koji bi spriječili da se kroz reaktivaciju nautičkih privezišta dogodi nekontrolirana betonizacija, i/ili supstitucija privezišta marinom, onda odluku o njihovoj reaktivaciji treba odgoditi.

1Vidi "Narodne novine" br. 142/99, 47/00, 121/00, 45/01, 108/01 i 106/04.
2Zbog neusklađenosti u podjelama LNT u pojedinim propisima, postaje nejasno tumačenje visine koncesijske naknada, obzirom na Uredbu o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, koja nema takvu podjelu, kao ni pojam odlagalište plovnih objekata ni suhu marinu, pa je potrebno uskladiti način određivanja visine koncesijske naknade s novom kategorizacijom LNT, odnosno općenito uskladiti propise koji dolaze iz resora turizma s onima koji dolaze iz resora pomorstva, a tiču se iste problematike.
3Vidi "Narodne novine" br. 110/04.
4Vidi "Narodne novine" br. 82/07.
5Vidi "Narodne novine" br. 72/08

REFERENCE

1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (van snage) "Narodne novine" br. 142/99, 47/00, 121/00, 45/01, 108/01 i 106/04.

2. Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma "Narodne novine" br. 72/08.

3. Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene "Narodne novine" br. 110/04. i 82/07.

4. Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru "Narodne novine" br. 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10 i 102/11.

5. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama "Narodne novine" br. 158/03., 141/06, 38/09 i 123/11.

6. Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda "Narodne novine" br. 94/07 i 79/08.

Istaknuta mišljenja

Dario ĐerđaProf. dr. sc. Dario Đerđa, predstojnik Katedre za upravno pravo, Pravni fakultet u Rijeci
Upravni postupak kao jamstvo zaštite prava pojedinaca

Gost portala

AutoriAutori: prof. dr. sc. Gordan Stanković & doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić
Ulaganja i pretvorba na pomorskom dobru

U fokusu struke

Branko KundihAutor: Kap.d.pl. Branko Kundih dipl. iur., Urednik portala, Član radne skupine za izradu ZPDML
Protiv generalne komercijalizacije morskih plaža

Pokrovitelj

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Više' saznajte više o kolačićima na stranici. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.