Pomorsko dobro

Loris RakKompleksnost samih instituta i pravnog režima pomorskog dobra, neadekvatni legislativni okvir te heterogenost u njegovoj primjeni obilježja su ovog sustava koji generira negativne pravne i izvanpravne posljedice prema svim subjektima čija je aktivnost usmjerena na pomorsko dobro, neovisno o tome upravljaju li pomorskim dobrom, gospodarski ga iskorištavaju ili su zaduženi za njegovu zaštitu.

Upravo zato problemi koji se svakodnevno susreću u upravljanju pomorskim dobrom nemoguće je sažeti u jednom osvrtu na ovu temu.

O potrebi donošenja novog legislativnog okvira govori se već više od sedam godina, a pokušaji da se donese novi zakon koji će uređivati pomorsko dobro i morske luke pokazali su se neuspješnim. Jedan od glavnih razloga za to jest suprotstavljenost različitog interesa velikog broja sudionika u pojedinim segmentima novopredloženog zakona.

Stoga se stručna, politička i javna rasprava uvijek vodi u povodu pojedinih segmenata legislative koji su za sudionike te rasprave najznačajniji, dok izostaje cjelovitost u pristupu novopredloženoj legislativi.

No, ako se pokuša izdvojiti poseban segment koji, opravdano, izaziva najveći interes, to je svakako pitanje decentralizacije upravljanja pomorskim dobrom.Prema postojećem legislativnom okviru, sustav upravljanja pomorskim dobrom prilično je centraliziran, a upravo se ta centralizacija ukazuje kao bitni uzrok problemima u upravljanju pomorskim dobrom.

To se prije svega pojavljuje u postupcima utvrđivanja granice pomorskog dobra, evidencija pomorskog dobra, postupka davanja koncesije (administrativnog određivanja kriterija za dodjelu koncesije, vremenskog ograničenja za dodjelu koncesija te nadležnosti u postupcima davanja koncesije), sudjelovanja centralne vlasti u upravljačkim, kadrovskim i financijskim segmentima upravljanja lukama otvornim za javni promet od županijskog i lokalnog značaja, i sl.

S druge pak strane, učešće jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravljanju pomorskim dobrom jako je ograničeno. Posebno je to vidljivo kod jedinica lokalne samouprave. Iako im je legislativni okvir povjerio redovno upravljanje pomorskim dobrom, lokalna samouprava nema nikakvih relevantnih ovlaštenja da to provodi u praksi. Ne postoji adekvatni titulus za zaštitu posjeda pomorskog dobra kad je u općoj upotrebi, reguliranju gradnje i zahvata u prostoru kad su objekti ili zahvati u općoj upotrebi, pravo propisivanja reda na pomorskom dobru u općoj upotrebi, njegovoj provedbi i sl.

Uzimajući u obzir načelo iz Europske povelje o lokalnoj samoupravi da se javne ovlasti obavljaju tako da se preferira da pripadaju vlastima koje su najbliže građanima, kod budućih promjena legislativnog okvira valja poći od premise da se upravljanje pomorskim dobrom prenese u većoj mjeri na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. To pretpostavlja značajan prijenos ovlasti u gospodarenju pomorskim dobrom, uspostavi regulatornih ovlasti predstavničkih tijela, uvođenje učinkovitih mehanizama provedbe tih regulatornih ovlasti te adekvatna alokacija prihoda koji se na pomorskom dobru ostvaruju između sve razine vlasti.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje na svom području imaju more neposredno su zainteresirane za upravljanje tim prostorom pa bi pravni okvir u kojem bi se omogućila cjelovitost pristupa upravljanju postigao puno veće učinke nego što postoje sada. Veliki broj administrativnih prepreka bi se uklonio, a aktivnosti bi se odvijale brže i učinkovitije uz neposredan pristup problemu i zainteresiranim dionicima.

Važno je, međutim, naglasiti da se prilikom prijenosa ovlaštenja na jedinice lokalne samouprave vodi računa o širini i prirodi zadaća koje se definiraju kod redovnog i izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom te o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti, posebno kad se ovlasti raspodjeljuju između jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave.

Zov decentralizacije može biti primamljiv, no valja pažljivo analizirati kadrovske, stručne i fiskalne kapacitete svake od jedinica lokalne samouprave te procijeniti koje zadaće u upravljanju pomorskim dobrom su u mogućnosti provesti bez opterećenja drugih javnih funkcija, a da se postignu željeni učinci u provedbi načela upravljanja pomorskim dobrom

 

Biografija

Istaknuta mišljenja

Gost portala

Iva Tuhtan GrgićAutor: Doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
O usklađivanju Zakona o pomorskom dobru sa Zakonom o koncesijama

U fokusu struke

Olga JelčićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda u mirovini
Raspolaganje koncesijom prema novom Zakonu o koncesijama

HGK