Neodgovornom politikom najvredniji prirodni resurs RH doveden je u pitanje

Neshvatljiva je činjenica da u roku dvadeset godina hrvatske države jedan po našoj ocjeni najvredniji prirodni resurs “pomorsko dobro” nije stavljen u svoju gospodarsku funkciju. Na tom izuzetno vrijednom prostoru godinama se generira pravni nered. Posljedica je izrazita pravna nesigurnost uz istovremenu evidentnu uzurpaciju i devastaciju prostora na mnogim lokalitetima.

Bez jasno utvrđenih ciljeva i Strategije nema gospodarskog iskoraka na pomorskom dobru. Kako dalje?

Neshvatljivo je da su propisi o pomorskom dobru izrazito podnormirani, nejasni i kontradiktorni iako struka to uporno godinama ponavlja i ponavlja, a zapravo se ništa ne dešava.

Istovremeno upravljanje pomorskim dobrom je razmrvljeno i nepovezano, bez organiziranog upravnog i inspekcijskog nadzora.

U takvim okolnostima bez jasnih ciljeva i osmišljenih projekata investitori su suzdržani, a postojeći korisnici pomorskog dobra u mnogim slučajevima postojeće gospodarske kapacitete ne mogu staviti u punu funkciju.

Na stranicama Portala je bilo objavljeno niz argumentiranih kritičnih primjedbi na predloženi tekst Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Zadnja predložena varijanta Zakona objavljena je na stranicama MMPI 15.srpnja,2011.

Portal želi još jednom upozoriti da predloženi tekst Nacrta prijedloga Zakona u prijelaznim i završnim odredbama sam sebe diskvalificira.

Tako je u članku 142. prijedloga Zakona navedeno:

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da u roku od dvije godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donese sljedeće propise:

1. o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luka posebne namjene i luka otvorenih za javni promet, te sastav županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 11.),
2. strategiju upravljanja pomorskim dobrom (članak 20.),
3. o postupku, potrebnoj dokumentaciji i visini naknade za davanje odobrenja za posebnu uporabu pomorskog dobra (članka 56.),
4. o uvjetima kojima moraju udovoljiti luke (članak 62.),
5. o mjerilima za razvrstaj luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene (članak 62.),
6. o osnivanju vojnih luka na prijedlog ministra obrane (članak 93.).

Na osnovu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) koji je danas još na snazi, u članku 119. je propisano:

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske da donese sljedeće propise:

1. u roku od 90 danaod dana stupanja na snagu ovoga Zakona propiše:
   1. o postupku, kriterijima utvrđivanja granice pomorskog dobra i sastavu županijskog povjerenstva za granice,
   2. o postupku za davanje koncesije, te kriterijima za određivanje visine i promjene koncesijske naknade,
   3. o djelatnostima, postupku i naknadi za davanje koncesijskih odobrenja.
2. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona propise:
   1. o mjerilima za razvrstaj luka otvorenih za javni promet,
   2. o razvrstaju luka posebne namjene,
   3. o postupku dodjele koncesije za luke posebne namjene,
   4. o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke i ostali objekti koji se grade na pomorskom dobru.

Zaključno:

Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona Vlada Republike Hrvatske daje koncesije na rok od 50 godina dok istovremeno Vlada donosi Strategiju upravljanja za desetogodišnje razdoblje i to u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona kao i druge provedbene propise.

Mislimo da komentar nije potreban jer predloženo rješenje govori samo za sebe te po našoj ocjeni ne predstavlja interes Republike Hrvatske.

Na 13. Biograd Boat Show-u u organizaciji Hrvatske gospodarske komore – Sektor za turizam 22.listopada 2011. Urednik portala i suradnici održali su prezentaciju i predavanje na temu “Problematika turističkog i nautičkog sektora na pomorskom dobru”. Iz cjelovite prezentacije izdvajamo:

KAKO DALJE – PORTAL PREDLAŽE

Republika Hrvatska treba:

• Definirati osnovne strateške ciljeve te donijeti Strategiju upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom.
• Donijeti novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama
• Osnovati posebnu jedinstvenu upravu/javnu ustanovu kao centralno tijelo u funkciji integralnog upravljanja pomorskim dobrom.
• Uspostaviti efikasnu kontrolu na pomorskom dobru – upravni i inspekcijski nadzor
• Osigurati zakonski okvir na osnovu kojeg će sve razine vlasti koje upravljaju pomorskim dobrom preuzeti aktivnu ulogu u pripremi konkretnih investicijskih projekata.
• Pokrenuti proces integralnog modela upravljanja pomorskim dobrom koji će na koordinirani način očuvati prirodne resurse pomorskog dobra te osigurati i omogućiti održivi gospodarski razvoj na pomorskom dobru uz osiguranje maksimalne dobiti.