Autor: Donald Schiozzi mag.ing., Ravnatelj Lučke uprave Rovinj
Autor se u ovom članku pridružuje svim stručnim kritičarima Nacrta prijedloga Zakona 10/14. Cjelokupna kritika predloženog teksta zahtijevala bi nesumnjivo višemjesečni rad, stoga će se u nastavku autor osvrnuti samo na sadržaj odredbi koje uređuju županijske i gradske lučke uprave.
Prije svega, citirajući članak 124. stavak 2.
(2) Iznimno, kada je u jedinici područne (regionalne) samouprave osnovano više županijskih lučkih uprava, iste mogu nastaviti s radom, ukoliko masa sredstava za plaće zaposlenih u toj županijskoj lučkoj upravi, uključujući i naknade članova Upravnog vijeća, iznosi manje od 20% prihoda od obavljanja djelatnosti iz članka 126. stavka 2. točaka 5. i 7. ostvarenih u prethodnoj godini.
Postavljamo pitanje koja županijska lučka uprava u Republici Hrvatskoj ispunjava takav uvjet ?! U članku 126 stavak 2. točke 5. i 7. navedene su slijedeće djelatnosti:
5. pružanje osnovnih lučkih djelatnosti i to:
a. privez i odvez plovnih i plutajućih objekata i hidroaviona;
b. ukrcaj i iskrcaj putnika uz upotrebu lučke prekrcajne opreme;
c. prihvat i usmjeravanje vozila u svrhu ukrcaja i iskrcaja motornih vozila uz upotrebu lučke prekrcajne opreme;
d. prihvat i otprema svih vrsta otpada s pomorskih objekata;
e. usluga dizanja i spuštanja plovnih objekata u more.
7. davanje koncesija, odobrenja i dozvola;
Dakle, navode se samo neke od djelatnosti koje vrše županijske lučke uprave. Autor se pita, što je s ostalim djelatnostima i prihodima koje ostvaruju županijske lučke uprave? Kao što su na primjer prihodi od lučkih pristojbi, prihodi od komunalnih vezova, prihodi od nautičkih vezova, ležarina, naknade od opskrbe struje i vode i dr.?! Zašto se ne uzimaju u obzir i ostali prihodi? Razvidno je da su izrađivači Nacrta prijedloga možda željeli implementirati članak 14. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, no međutim lučke uprave imaju neredovite i nekonstantne prihode (ovisno o sezoni) i nisu korisnici proračunskih sredstava, te ih je nemoguće uspoređivati sa velikim sustavima kao što su gradovi ili općine.
Analizom financijskih izvještaja županijskih (sadašnjih) lučkih uprava Istarske županije i Primorsko-goranske županije došlo se do saznanja da osnovne lučke djelatnosti navedene u članku 126. stavku 2. točci 5. i 7. iznose samo 18% (cca) od ukupnih prihoda koje ostvaruju županijske lučke uprave.
Dakle za lakše shvaćanje izrađivači Nacrta prijedloga zakona predlažu da masa sredstava za plaće, uključujući i naknade članova Upravnog vijeća, iznosi manje od 20% od 18% uprihodovanih sredstava (cca 4% od ukupnih prihoda). Primjer: ako jedna županijska lučka uprava koja je financijski samostalna, ne koristi proračunska sredstva za redovno poslovanje svake godine uprihoduje cca 5.000.000,00 kn koja shodno zakonu namjenski investira u lučku infrastrukturu, da bi ispunila uvjet iz članka 124. stavka 2. ukupna masa plaća i naknada Upravnog vijeća trebala bi biti manja od 180.000,00 kn. Praktički, ako se oduzmu naknade za članove Upravnog vijeća jedva bi ostalo za zapošljavanje jednog redara obale.
Mišljenja smo da ovim modelom niti (centralizirana) županijska lučka uprava sa svim ispostavama ne bi ispunila uvjet. Iz navedenog, izrađivačima Nacrta prijedloga postavlja se pitanje zašto predložiti sustav koji ne udovoljava kriterijima koji sam sustav nalaže??!!
Godinama sadašnje županijske lučke uprave prate i provode sve programe i dostavljene sugestije u strategiji smanjenja efekata globalne krize na lokalno gospodarstvo (ribarstvo, brodarstvo i sl. djelatnosti), na način da su cijene brodskih ležarina, pristojba za vez, usluga priveza i odveza, prikupljanja otpada sa ribarskih brodova i brodova za prijevoz putnika (čl. 126 st. 2 t.5) smanjene na minimalan iznos. Ovim prijedlogom Zakona praktično se prisiljavaju županijske lučke uprave, kako bi opstale u decentraliziranom sustavu, da drastično povećaju cijene svojih djelatnosti kako bi ispunile normu (od 20%), što će se negativno odraziti na lokalno gospodarstvo i turizam.
Isto tako autor si postavlja pitanje zašto se u “masi” prihoda ne mogu obračunati financijska sredstva koja su dodijeljena iz EU fondova. Nije u redu da se obračun plaće osobe koja je u radnom odnosu sa zadatkom da pripremi, kandidira i sprovede EU projekte mora obračunati u „masi“ od 20% dok se prihodi iz istih fondova ne mogu obračunati kao ostvareni prihod. Proizlazi da je poruka izrađivača Nacrta prijedloga da se ne zapošljavaju mladi stručnjaci i da se ne kandidiraju projekti za EU fondove.
Stoji se pri tome da sustav županijskih lučkih uprava mora ostati decentraliziran.
Opći stav državne uprave s obzirom na centralizaciju ili decentralizaciju županijskih lučkih uprava je da centralizacija proizvodi financijsku i političku racionalizaciju, ali stvara i manjak demokratičnosti. Decentralizacija približava upravljanje prostoru kojim treba upravljati i problemima koje treba rješavati.
Potrebno je istaknuti da je lučka uprava neprofitna pravna osoba koja to svojstvo stječe upisom odluke o osnivanju lučke uprave u registar ustanova. Ovisno o pravnom režimu luke za obavljanje čijih djelatnosti se osniva lučka uprava, lučku upravu osniva ili Republika Hrvatska ili županija na čijem području se nalazi dotična luka. Lučka uprava je neprofitna pravna osoba na koju se primjenjuju propisi o ustanovama s ciljem da odgovarajućim sredstvima ispuni određene zadatke. Za razliku od drugih javnih poduzeća ili ustanova koja osiguravaju usluge od općeg interesa bez obzira na financijsku opravdanost, lučka uprava županijskog značaja svoj gospodarski smisao dokazuje i potvrđuje kao subjekt koji će ukupnom poslovnom politikom doprinijeti ne samo boljem korištenju, nego općenito boljem gospodarenju cjelokupnog lučkog područja kojim upravlja. Iz toga proizlazi zaključak da lučka uprava posluje na ekonomskim zakonitostima, a da akumulirani profit ulaže u izgradnju i korištenje lučkog područja na kojem se nalazi i da nije ovisna o proračunskim sredstvima područne (regionalne) samouprave za redovito poslovanje ili za obavljanje osnovnih i dopunskih djelatnosti propisanih zakonom.
Nadalje, citiramo članak 129. stavak 2.
(2) Predsjednika i dva člana Upravnog vijeća lučke uprave iz članka 124. ovoga Zakona imenuje župan samostalno, a jednog člana na prijedlog svih jedinica lokalne samouprave na području županije, odnosno predstavnika svih jedinica lokalne samouprave na području pod upravljanjem te županijske lučke uprave.
Postavlja se pitanje što će se dogoditi kada i ako se gradonačelnici neće moći dogovoriti tko će biti njihov predstavnik, odnosno tko će predstavljati “njegovu” lokalnu zajednicu u Upravnom vijeću??!!
Napominje se da se ne radi o malim financijskim sredstvima, i da je gradonačelnik taj koji će se na kraju morati opravdati građanima zašto su sredstva koja se svake godine uprihode na njihovom području utrošena u druge luke.
U više županija stvorit će se problem da velika većina jedinica lokalne samouprave (gradovi) osim što neće moći upravljati svojim lučkim područjem neće imati mogućnost da imaju svog predstavnika u Upravnom vijeću nadležne županijske lučke uprave, gdje će se donositi financijski planovi investicija, odlučivati o projektima i razvoju samih luka.
Istina, izrađivači Nacrta prijedloga predloženim člankom 125. daju mogućnost da grad osnuje svoju gradsku luku, ali (kvaka 22! ) riječ je samo o velikim gradovima, dakle gradovima sa više od 35.000 stanovnika!. Uvidom u listu velikih gradova dolazi se do saznanja da ti isti gradovi ispunjavaju uvjete za osnivanje luka otvorenih za javni promet od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. Autor se pita čemu još jedna lučka uprava za isti prostor? Predloženim modelom otvara se mogućnost da se u velikim gradovima kao što su Rijeka, Split, Zadar i dr. mogu npr. osnovati čak tri lučke uprave (državnog značaja, županijska i gradska)… gdje je tu učinkovitost i racionalnost?
Zaključno, autor se u cijelosti ne slaže sa predloženim modelom upravljanja lukama otvorenih za javni promet koje su od županijskog i lokalnog značaja, tj. modelu osnivanja samo jedne županijske lučke uprave, koja može imati ispostave.
Razna stručna istraživanja i analize dokazale su kako velika većina sadašnjih županijskih lučkih uprava iz godine u godinu bilježi porast prihoda, znano je da nisu korisnici proračunskih sredstava županija, tj. da im se ne doznačuju sredstva za redovito poslovanje, praktički županijske lučke uprave SU SAMOSTALNE.
Neprihvatljiv je, pa i iracionalan prijedlog za ukidanje sustava koji funkcionira. Ukoliko postoje županijske lučke uprave koje ne opravdavaju svoje postojanje u svakom trenutku daje se mogućnost Skupštini županije da ih “ugase” ili pripoje drugoj županijskoj lučkoj upravi.
Neprihvatljivo je predložiti model gradskih lučkih uprava koje samo veliki gradovi mogu osnivati. Velika većina velikih gradova već ima uvjete za osnivanje lučke uprave od interesa za RH. Čemu dupliranje sustava?! Potrebno je ili kompletan sustav spustiti (decentralizirati) na nižu razinu tj. gradske lučke uprave na područjima (običnih) gradova ili nepotreban sustav potpuno izbrisati iz nacrta prijedloga zakona.
