Autor: Stipe Zrilić dipl.iur., župan Zadarske županije
Uvod
Prema Planu normativnih aktivnosti Vlade RH za 2014. godinu, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama trebao je biti upućen u proceduru u I. tromjesečju prošle godine, no nažalost to se nije dogodilo, dok Planom normativnih aktivnosti Vlade RH za 2015. godinu nije niti planiran, te smo još uvijek u situaciji da je institut pomorskog dobra u stanju izrazitog pravnog nereda.
Za istaknuti je kako je Zaključkom Vlade RH od 9. listopada 2014., slijedom obavljene horizontalne revizije procesa dodjele koncesija na pomorskom dobru MPPI je bilo obvezano na izmjenu zakonske regulative vezane uz dodjelu koncesija na pomorskom dobru, te uključivanje predstavnika davatelja koncesija u radnu skupinu koja će predložiti izmjene propisa.
Međutim predstavnici Zadarske županije odnosno Upravnog odjela za more i turizam kao nadležnog tijela za provođenje postupka koncesije, nisu pozvani niti su sudjelovali u izradi nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Postavlja se pitanje zašto predloženi novi tekst prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama nije niti objavljen na službenim stranicama Ministarstva, niti je o istom održana javna rasprava, niti su uključeni predstavnici davatelja koncesija.
Uzimajući u obzir da morski prostor Zadarske županije iznosi oko 46% sveukupnog područja županije s oko 580 km2 površine otoka i otočnih skupina i hridi ili 8% područja županije te oko 280 km dužine obalne crte kopnenog, odnosno oko 1060 km obalne crte otoka u Zadarskoj županiji ili oko 22% ukupne dužine obalne crte Hrvatske, a što predstavlja najznačajniju odrednicu gospodarskog razvoja županije – gospodarsku valorizaciju mora i pomorskog dobra kao posebno vrijednog prirodnog potencijala Županije, ovoj temi pridajemo posebnu pažnju.
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture izradilo je novi Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od listopada 2014., a to je već treći nacrt prijedloga u 2014. godini o kojem se raspravlja, a sveukupno više od deset nacrta koji su bili dostupni javnosti.
S obzirom da svaki od ovih nacrta predlaže neka nova rješenja te da jedan od drugog dijametralno odstupaju, a u konačnici niti jedan ne zaživi, stječe se dojam kako se neozbiljno i neodgovorno pristupa ozbiljnoj i jako važnoj temi.
Opće primjedbe na najnoviji nacrt Zakona
Nadležnost za davanja koncesija
Kao jednu od glavnih predviđenih promjena, a za koju smatramo da bi prouzročila najviše problema u primjeni Zakona, posljednji nacrt Zakona predviđa prijenos nadležnosti za davanje koncesija s jedinica regionalne samouprave na jedinice lokalne samouprave.
Naime, mišljenja smo kako većina jedinica lokalne samouprave nema dovoljan broj službenika koji bi mogli provoditi ovakve složene postupke koji uključuju primjenu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakona o koncesijama, Zakona o javnoj nabavi, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Iz razloga manjka službenika koji ne raspolažu dovoljnim specijalističkim znanjem moglo bi doći do velikih problema u postupcima davanja koncesija na pomorskom dobru.
Ovo poglavito stoga što je dosadašnja praksa pokazala kako je čak i kod provođenja postupaka dodjele koncesijskih odobrenja od strane jedinica lokalne samouprave dolazilo do problema i različitog postupanja, a ovako se vodi jedna “politika” koncesioniranja. Već su se javljali pojedini koncesionari zabrinuti ovakvim prijedlogom. Osim toga nema granica na moru između JLS. Sve Jadranske županije reagirale su na jedinstven način protiv ovih izmjena u Zakonu. Na području Zadarske županije je 26 jedinica lokalne samouprave koje bi prema ovom Nacrtu Zakona trebale provoditi postupke davanja koncesija, od čega je više od pola sa manje od 3.000 stanovnika, a koje u prosjeku imaju manje od 10 zaposlenih.
Svaka od ovih JLS bi trebala imenovati stručno povjerenstvo od 5 članova, što u konačnici znači da bi za provođenje ovakvog zakona trebalo educirati minimalno 130 novih stručnjaka.
Raspodjela prihoda
Ovaj Nacrt Zakona predviđa i drukčiju raspodjelu prihoda od naknada za koncesije i odobrenja i to 40% u korist državnog proračuna, 20% u korist županije i 40% u korist proračuna jedinice lokalne samouprave u odnosu na dosadašnji model prema koje je 1/3 naknade za koncesiju prihod je državnog proračuna, 1/3 trećina županijskog proračuna a 1/3 proračuna grada/općine.
Nadalje, Nacrt Zakona predviđa da bi sredstva od naknade koju za upotrebu pomorskog dobra plaćaju vlasnici brodica upisanih u očevidnik brodica i vlasnici jahti upisanih u upisnik jahti i vlasnici stranih brodica/jahti s kojima se obavlja gospodarska djelatnost u Republici Hrvatskoj bila prihod državnog proračuna, a koja je do sada bila prihod županijskog proračuna.
Predloženom preraspodjelom prihoda značajno se smanjuju prihodi županija, dok se istovremeno povećavaju obveze i troškovi.
Stvarni utjecaj na proračun Zadarske županije vidljiv je iz usporedbe prihoda prema važećem Zakonu i simulacije prihoda prema Nacrtu zakona, gdje bi Zadarska županija ostala bez gotovo 59% dosadašnjih prihoda, a koji su se trošili i troše namjenski za unapređenje i zaštitu pomorskog dobra na prostoru županije.
Evidentna je namjera ovog Nacrta Zakona još jača centralizacija prihoda, na štetu jedinica područne (regionalne) što u svakom slučaju smatramo neprihvatljivim budući da onemogućava kvalitetno upravljanje i razvoj pomorskog dobra.
Granice pomorskog dobra
Nacrt Zakona propisuje nadležnost upravnih odjela u županiji nadležnih za poslove pomorstva za utvrđivanje granica pomorskog dobra, a radi ubrzanja postupka, što u svakom slučaju podržavamo jer smatramo kako bi to dovelo do ubrzanja postupka.
Prihvatljivim smatramo i određivanje pomorskog dobra po samom zakonu, ali smo mišljenja kako je u tom slučaju nepotrebno donošenje deklaratornih rješenja. U ovom slučaju, mišljenja smo kako bi Zemljišnoknjižni sud bi trebao po službenoj dužnosti i bez odluke o utvrđivanju granice pomorskog dobra provoditi upis pomorskog dobra nad onim česticama zemljišta čija kultura ili oznaka zemljišta upućuje kako se radi o pomorskom dobru, naročito u postupcima nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga.
Nadalje, neshvatljive su odredbe Nacrta Zakona kojim se propisuje kako će se postupci za određivanje granica pomorskog dobra započeti prema odredbama Pomorskog zakonika iz 1994. godine i postupci za određivanje granica pomorskog dobra započeti prema odredbama važećeg Zakona do stupanja na snagu Nacrta Zakona, dovršiti prema odredbama Nacrta Zakona, te da je Ministarstvo dužno u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ustupiti nadležnom upravnom odjelu u županiji sve zaprimljene prijedloge granica pomorskog dobra za koje rješenje nije doneseno do stupanja na snagu Nacrta Zakona, dok je nadležno upravno tijelo u županiji dužno u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Nacrta Zakona utvrditi do sada neutvrđene granice pomorskog dobra, te u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Nacrta Zakona izraditi geodetske elaborate kao i pokrenuti postupak radi uknjižbe pomorskog dobra za sve granice pomorskog dobra utvrđene do stupanja na snagu novog Zakona, a za koje do sada nije izrađen geodetski elaborat niti pokrenut postupak radi upisa utvrđenog pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi.
Na ovaj način se upravnim odjelima u županiji nalaže rješavanje predmeta koji nisu riješeni od strane Ministarstva po šest i više godina, a koji zbog postupaka obnove zemljišnih knjiga i novih katastarskih izmjera više niti ne odgovaraju stvarnom stanju, te se moraju raditi iznova pri čemu se uz istovremeno smanjenje prihoda županija, svi troškovi postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra stavljaju na teret proračuna županije.
Zaključno
Osnovno pitanje koje treba postaviti prije pristupanja izradi zakona je sami cilj tog istog zakona.
U definiranju cilja zakona ne treba se puno istraživati, budući je Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine, koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici od 22. srpnja 2014. godine, kao jedan od ciljeva postavila i uspostavu sustava integralnog upravljanja obalnim i morskim područjem. Zbog važnosti koju ima, integralno upravljanje pomorskim dobrom sadržano je i u Pomorskoj strategiji za Jadransko i Jonsko more koju je prihvatila Europska komisija 2012. godine. Integralno upravljanje obalnim područjem (IUOP) predstavlja proces koji uključuje cjelovitu procjenu, postavljanje ciljeva, planiranje i upravljanje obalnim sustavima i resursima te predstavlja živi i kontinuirani proces za postizanje održivog razvoja.
Kao stručna podloga za pokretanje procesa IUOP u Zadarskoj županiji izrađena je Studija korištenja i zaštite mora i podmorja Zadarske županije koja je prvi korak u uspostavi procesa IUOP-a. Izradom Studije, koja je po prvi put u RH izrađena, proces IUOP-a je i započet.
Rezultat ovakvog sustavnog i promišljenog pristupa u cilju valorizacije pomorskog dobra, kao prostora čija je namjena utvrđena prostorno-planskom dokumentacijom, omogućavanja poduzetničke inicijative i ostvarivanja pretpostavki za zapošljavanje i gospodarski rast na području Zadarske županije, i to na način koji će osiguravati primjereno održavanje i zaštitu pomorskog dobra, jesu činjenice da je Zadarska županija među vodećima u Hrvatskoj po broju danih koncesija na pomorskom dobru, te da u djelatnosti marikulture, koja predstavlja značajan segment u strateškom razvoju Zadarske županije, uzgoj ribe u Zadarskoj županiji u odnosu na ostale županije, zauzima vodeće mjesto s preko 70% od ukupne proizvodnje tuna i preko 80% ukupne proizvodnje bijele ribe.
Umjesto da se novim zakonskim okvirom uklone slabe točke, nedoumice i nesuglasja s drugim propisima, koje su kao takve uočene kroz praktičnu primjenu Zakona, predlažu se radikalne promjene u sustavu upravljanja pomorskim dobrom koje bi prouzrokovale još više problema i dugoročno zaustavile gospodarski razvoj u cjelini. Smatramo kako decentralizacija, predložena u ovom prijedlogu Zakona, nije dobro rješenje, budući bi dovela do devastacije instituta pomorskog dobra u cjelini. Ministarstvo želi razvlastiti županije kako bi dokazalo da nisu ni potrebne. To se radi na više načina, a ovo je jedan od njih.
Vjerujemo kako su dosadašnje reakcije, primjedbe i mišljenja javnosti, stručnjaka i akademske zajednice, mogle rezultirati kvalitetnim zakonskim prijedlogom.