Autor: Kap. d.pl. Branko Kundih dipl.iur.
Ako se novim zakonskim propisima o pomorskom dobru konzistentno želi urediti razvrstaj i pravni okvir gospodarskog korištenja luka nautičkog turizma te predložiti optimalni koncesijski model, mora se problem sagledati cjelovito, prvenstveno kroz optiku luka posebne namjene uvažavajući krovni Zakon o koncesijama i Zakon o pružanju usluga u turizmu.
Postojeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) definira luku posebne namjene kao luku koja je u posebnoj upotrebi ili gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba. Prema djelatnosti koje se obavljaju u lukama posebne namjene morske luke mogu biti:
1. vojne luke,
2. luke nautičkog turizma,
3. industrijske luke,
4. brodogradilišne luke,
5. sportske, ribarske i druge luke slične namjene.
Za razliku od luka otvorenih za javni promet Zakon ne pozna luke posebne namjene lokalnog značaja.
U fokusu našeg zanimanja biti će prvenstveno luke nautičkog turizma kao luke posebne namjene koje pružaju niz specifičnih usluga korisnicima.
Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene propisuje među ostalim da luka nautičkog turizma služi za prihvat i smještaj plovila, te je opremljena za pružanje usluga korisnicima i plovilima te u poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čini jedinstvenu cjelinu.
Vrste luka nautičkog turizma prema vrsti objekata i usluga određene su posebnim propisima kojima se uređuje kategorizacija luka nautičkog turizma. Nažalost Pravilnik o razvrstaju i kategorizaciji luka nautičkog turizma je pojedine objekte za pružanje usluga veza i smještaja razvrstao kao “luke nautičkog turizma“. Takvo rješenje je neprihvatljivo jer se samo sidrište, odlagalište plovnih objekata i suha marina ne mogu podvesti pod pravni pojam morske luke.
Novi Zakon o pružanju usluga u turizmu ovu dilemu načelno razrješava u dobrom smjeru te propisuje da “marine, drugi objekti za pružanje usluga veza i smještaja plovnih objekata i plovni objekti nautičkog turizma razvrstavaju se u vrste, a vrsta marina se i kategorizira“. Ova odredba otvara mogućnost smislenog razvrstavanja marina kao luka posebne namjene i njihove kategorizacije. Novi pravilnik će donijeti ministar turizma, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za pomorstvo. U svakom slučaju smatram da je nužna harmonizacija pravnog okvira luka nautičkog turizma obzirom da se radi u specifičnom pravnom segmentu koji istovremeno ulazi u sferu kako sektora pomorstva tako i turizma. To je posebno važno obzirom da je u završnoj fazi izrada novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Razvrstaj marina i privezišta de lege ferenda
Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene među ostalim polazi od premise da luka nautičkog turizma u poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čini jedinstvenu cjelinu. Ova konstatacija u načelu je ispravna. Međutim postavlja se pitanje da li marina kao luka nautičkog turizma uvijek u građevinskom i funkcionalnom pogledu čini jednu gospodarsku cjelinu, ili je marina u pojedinim slučajevima u funkcionalnom, poslovnom i tehnološkom smislu povezana sa svojim zaleđem prvenstveno s turističkim kapacitetima i sa njima čini jedinstvenu poslovnu cjelinu.
Nije sporno da na prostoru jadranske obale egzistiraju mnoge luke nautičkog turizma i privezišta koje su povezane funkcionalno, tehnološki a i građevinski s turističkim kapacitetima van granica pomorskog dobra. Takvi lučki kapaciteti su prvenstveno u funkciji cjelovite turističke ponude. Eklatantni primjer je marina hotela Admiral u Opatiji. Pretežni broj takvih luka i privezišta su građene, a vjerojatno će se i graditi u budućnosti uz turističke hotelske smještajne kapacitete. Upravo zato predlažem da se novim zakonskim rješenjima u razvrstaju luka nautičkog turizma osigura mjesto osim za tradicionalne klasične marine i tzv. “hotelske marine” kao specifične turističke luke odnosno luke nautičkog turizma. U tom smjeru treba ići i razvrstaj privezišta tako da se osigura u razvrstaju mjesto za “turistička privezišta” (kampovi, restorani, pansioni).
U svakom slučaju kapaciteti takvih hotelskih marina trebaju biti ograničeni brojem vezova ovisno o kapacitetu hotelskog smještaja, odnosno o kapacitetu drugih smještajnih sadržaja kada se radi o turističkim privezištima. Kao što nautički dijelovi luka otvorenih za javni promet moraju zadovoljavati potrebe nautičara ali ne kao supstitut marina, tako i hotelske marine i turistička privezišta prvenstveno trebaju zadovoljavati potrebe gostiju smještajnih kapaciteta i ne smiju se pretvoriti u supstitut klasičnih marina.
U svakom slučaju hotelska marina i turističko privezište osigurava konkurentnost u spektru turističke ponude pojedine destinacije. Mislim da kao turistička zemlja sa ogromnim potencijalom nautičkog turizma takvu opciju ne bi smjeli isključiti.
Koncesijski modeli i koncesijska naknada de lege ferenda
Sukladno pozitivnim propisima univerzalni koncesijski model za gospodarsko korištenje luka posebne namjene je “javno prikupljanje ponuda“. Postavlja se pitanje koliko je takav koncesijski model opravdan i smislen, odnosno u kojim situacijama ima svoje puno gospodarsko opravdanje, a u kojim je besmislen te dovodi do apsurda odnosno svojevrsne pravne farse.
Zakon o koncesijama propisuje da se koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra može iznimno dati neposredno na zahtjev gospodarskog subjekta ako postojeća i/ili planirana gospodarska aktivnost na određenoj lokaciji čini s predmetom koncesije za koju se zahtjev podnosi neodvojivu tehnološku ili funkcionalnu cjelinu te koncesija služi isključivo za obavljanje te gospodarske djelatnosti. Zakon isto tako uređuje pitanje što sve mora sadržavati zahtjev za dobivanje koncesije kako za postojeće tako i za planirane gospodarske aktivnosti.
Kada se radi o lukama posebne namjene mislim da niti “javno prikupljanje ponuda” a niti “koncesije na zahtjev” ne mogu predstavljati isključivi koncesijski model. Ključno je pitanje na koje treba odgovoriti, koje luke posebne namjene se mogu podvesti pod odredbe Zakona o koncesijama u smislu postojanja nesporne tehnološke cjeline. Ako postoje zakonske pretpostavke takvim lukama treba omogućiti davanje koncesija na osnovu podnesenog zahtjeva.
Naknada za koncesije
U slučaju davanja koncesije na osnovu podnesenog zahtjeva, provedbenim propisom trebalo vrlo precizno utvrditi kriterije visine koncesijske naknade ovisno o intenzitetu gospodarskog korištenja i ograničenju opće upotrebe. U cjelini smatram da pravni okvir propisa vezanih uz koncesijske naknade na pomorskom dobru treba pažljivo preispitati i zasigurno dati prednost ekonomsko najpovoljnijim kriterijima u odnosu na najviše ponuđenu naknadu za koncesiju. Ako koncesiju shvatimo kao instrument gospodarske politike, davatelj koncesije može kroz ekonomske kriterije stimulirati pojedine sektore te koncesijskom politikom osigurati razvoj ili svojim nepromišljenim rješenjima vezanim uz koncesijske naknade destimulirati pojedine gospodarske aktivnosti kao što su mala brodogradnja, marikultura, turizam itd.
Davanja koncesija za luke posebne namjene de lege ferenda
Ovaj prijedlog prvenstveno ide u smjeru iznalaženja transparentnog optimalnog koncesijskog modela sukladno Zakonu o koncesijama ili odobrenja za posebnu upotrebu te se ne upušta u ostale zakonske pretpostavke koje su nužne za davanje koncesije na pomorskom dobru.
Za sve industrijske i ribarske luke koje služe za privez plovnih objekata kao i iskrcaj/ukrcaj tereta, a koji teret je namijenjen za potrebe proizvodnog procesa ovlaštenika koncesije kao i za brodogradilišne luke koje služe za obavljanje djelatnosti izgradnje i/ili remonta plovnih objekata predlaže se davanje “koncesije na zahtjev“.
U slučaju da industrijska ili ribarska luka nisu istovremeno tehnološki povezane s proizvodnim pogonima jedina alternativa je “javno prikupljanje ponuda“.
Kada se radi o lukama u funkciji posebne upotrebe koja nije opća upotreba ni gospodarsko korištenje kao npr. znanstveno obrazovna luka odnosno školska luka ne može se primijeniti niti jedan koncesijski model nego isključivo odobrenje za posebnu upotrebu.
Ostaje otvoreno pitanje koji model korištenja primijeniti za sportske luke kao luke posebne namjene obzirom odredbe Zakona o sportu.
Iako postoje razni kontradiktorni prijedlozi uključujući i “koncesije na zahtjev” mišljenja sam i predlažem da se korištenje sportske luke provodi na osnovu “odobrenja za posebnu upotrebu” koje davatelj odobrenja daje pravnim osobama u sustavu sporta na zahtjev, neovisno o njihovom organizacijskom obliku. Odobrenjem za posebnu upotrebu korisniku treba ostaviti mogućnost da na prostoru sportske luke djelomično obavlja i gospodarsko korištenje. U takvom slučaju korisnik odobrenja koji obavlja gospodarske djelatnosti u okviru sportske luke ne može stjecati dobit za svoje članove ili treće osobe nego se sav prihod mora namjenski koristiti.
Postupak i rokovi davanja koncesija za marine de lege ferenda
U slučaju da predloženi razvrstaj marina kao luka nautičkog turizma bude prihvaćen od strane zakonodavca treba odgovoriti na pitanje koji model davanja koncesija treba primijeniti. To se odnosi kako na klasične tradicionalne marine tako i na hotelske marine. Mišljenja sam da se postupak davanje koncesije za marine kao luke nautičkog turizma koje u poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čine jedinstvenu cjelinu može provesti jedino na osnovu “javnog prikupljanja ponuda” sukladno Zakonu o koncesijama i posebnim propisima.
Upitno je zakonsko rješenje vezano za rokove trajanja koncesija kada se radi o marini županijskog i državnog značaja a koje preferira kao kriterij broj vezova. Postoje i drugi relevantni parametri koji mogu bolje oslikati gospodarski potencijal i gospodarski značaj pojedine marine.
Zakon o koncesijama među ostalim propisuje da rok na koji je dana koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra može se produljiti u skladu s odredbama posebnog zakona. Podržavam rješenja koja predviđaju mogućnost produženja koncesije ako nove investicije to gospodarski opravdavaju, odnosno ako nastupi viša sila kao i u slučaju izmijenjenih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora o koncesiji koje davatelj postupajući dužnom pažnjom u trenutku sklapanja ugovora o koncesiji nije mogao predvidjeti.
Hotelske marine i turistička privezišta
Kada su u pitanju hotelske marine kao luke nautičkog turizma i turistička privezišta a koje u poslovnom tehnološkom i funkcionalnom pogledu predstavljaju neodvojivo povezanu gospodarsku cjelinu sa svojim zaleđem, prvenstveno s hotelskim smještajnim kapacitetima i kampovima, predlažem davanja koncesije na osnovu podnesenog zahtjeva. U svakom slučaju kapacitet hotelskih marina i turističkih privezišta kako je i prije izneseno prvenstveno treba vezati uz kapacitete hotelskog smještaja odnosno kapacitete ostalih sadržaja.
U slučaju da zahtjev za koncesiju nije podnesen, kao i u slučaju da hotelska marina ne zadovoljava propisane zakonske kriterije za dobivanje koncesije na zahtjev, davatelj koncesije treba provesti redovni postupak javnog prikupljanja ponuda.
