Autor: Loris Rak dipl.iur. Stečajni upravitelj
Definiranje granica pomorskog dobra na kopnu možda je najosjetljiviji segment buduće legislative. Granica pomorskog dobra odvaja posebni stvarnopravni režim pomorskog dobra kao općeg dobra od općeg stvarnopravnog režima koji uređuje gotovo sve ostale nekretnine na kojima je moguće stjecanje vlasništva i drugih stvarnih prava. To je stoga granica pomorskog dobra ključna pretpostavka uređenja imovinskopravnih odnosa koji se moraju razriješiti prije nego pomorsko dobro može biti podvrgnuto posebnim oblicima upotrebe.
Svi gospodarski subjekti čija je djelatnost usmjerena na posebne oblike upotrebe pomorskog dobra, kao i subjekti javnoga prava koji upravljaju pomorskim dobrom već cijelo desetljeće ukazuju da je postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra ključna prepreka gospodarskoj aktivaciji ovoga vrijednog resursa.
Centralizacija postupka definiranja granice pomorskog dobra unutar resornog ministarstva, uz kadrovski deficit službenika koji su raspoređeni na tom upravnom postupku, rezultirali su višegodišnjim trajanjem postupaka čime se ograničavaju potencijalne poduzetničke aktivnosti na tom prostoru.
Stoga je nužno provesti decentralizaciju nadležnosti u postupanju definiranja granice pomorskog dobra kako bi se postupak ubrzao i učinio efikasnijim, a za što nema razumnih prepreka s obzirom na kadrovske i fiskalne kapacitete jedinica područne (regionalne) samouprave koje bi te poslove mogle odmah preuzeti.
Struka upozorava
Postupak definiranja granica pomorskog dobra potrebno je kvalitetnije normirati te razlučiti postupke njena utvrđivanja, kada granica treba pratiti definiciju pomorskog dobra po samome zakonu, od postupka njena određivanja, kada planirana namjena i zahvati u prostoru sukladno dokumentima prostornog uređenja zahtijevaju odstupanje od zakonskih definicija pomorskog dobra i potrebu njegova proglašenja ili izuzimanja od pomorskog dobra, čime bi se i osiguralo jedinstveno normativno rješenje u legislativi o pomorskom dobru, bez potrebe uređenja iste drugim zakonima (npr. Zakona o cestama).
Struka već dugi niz godina upozorava o neodrživosti normativnog rješenja o istovjetnosti granice pomorskog dobra i granica lučkog područja, čije se zakonske norme ne drži niti resorno ministarstvo. Luka je prostorno dio pomorskog dobra, ali unutar posebnog režima upravljanja koji se uspostavlja unutar njenih granica. Upravo granice luke razgraničavaju luku od izvan lučkog područja pomorskog dobra pa je za luke potrebno odrediti posebne granice te propisati posebni postupak njena odrađivanja, i to ne samo na kopnu, već i na moru. Pri tome, za razliku od definiranja granice pomorskog dobra, kod određivanja granice lučkog područja temeljni kriterij njena određivanja mora biti prostorni plan, a ne prirodna obilježja morske obale.