Glavni urednik portala Morski.HR prof. Jurica Gašpar nedavno je uputio Radnoj skupini pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture tekst koji upozorava na devastacije i samovolju na pomorskom dobru. Istovremeno se nude vrlo precizna rješenja koja prenosimo i u cijelosti podržavamo.
Branko Kundih
Važnost striktnog provođenja novog zakona na dva tekuća primjera gdje današnji zakon ne funkcionira
Primjer 1. dolazi iz Bobovišća na Braču. Moćni poduzetnik još prije tri godine je gradio bez građevinske dozvole objekt, a uz sve to uzurpirao je lokalnu plažu, zagradio šetnicu, napravio tunel do mora i ilegalno postavio čak i kamere! Protiv investitora podnesena je i kaznena prijava od strane Državnog inspektorata, ali investitor se državi i svima nama ruga i u posljednje tri godine bez ikakvih posljedica uživa u ilegalnoj građevini. Dakle, zatečeno stanje tad, jednako je onome kakvo je sad, što je sve dokumentirano i u ovim člancima koje smo objavili prije dva tjedna.
Primjer 2. Uvala Triporte na otoku Korčuli. Investitor s prebivalištem u Australiji gradi kuću na parceli uz more, no uz kuću gradi potpuno novu rivu, nalijevajući betonom škrape, ali pravi i betonske stepenice do nje, naravno na državnom vlasništvu, javnom – pomorskom dobru. I nije jedini, jer većina kuća uz more u toj uvali (gotovo svi njegovi uz morski susjedi), kao i svim mjestima uz našu obalu i na otocima, radili su i rade i dalje isto. U članku kojeg smo objavili prije tjedan dana, fotografije i nešto više o slučaju.
Prijedlog rješenja:
Uz nedostatak ljudstva, najveći problem dosadašnje prakse na terenu je nefunkcionalan zakon koji je trenutno na snazi. Prekršajne prijave i simbolične novčane kazne, kao i nalozi za rušenje koji se ne provode, ne rješavaju apsolutno ništa, jer je vidljivo, a samo gornja dva svježa primjera to i pokazuju, da su investitori ili devastatori ohrabreni da to čine i dalje u mjeri koja je uzela epidemijske razmjere. Dakle, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, o kojem raspravljamo, neće donijeti ništa novo, ako se jasno ne definiraju posljedice po ovakav vid devastacije.
Pa stoga predlažem:
1.Kod tekućih slučajeva, poput gore navedenih, uz visoku novčanu kaznu, dati devastatoru rok od 15 dana da sruši ilegalno sagrađen objekt na pomorskom dobru i vrati prostor u prvobitno stanje, uz nadgledanje stručnih službi čiji izlazak na teren također plaća.
2. Ako ne sruši objekt u zadanom roku, automatizmom, 16. dan to radi Država i to na način da se devastatoru ispostavlja/sjeda na račun za troškove rušenja.
3. S obzirom da su svi takvi objekti ilegalni, a gradili su se u svim razdobljima u prošlosti, treba jasno definirati kakve, kad izgrađene i koje već izgrađene građevine u moru podliježu hitnom rušenju, odnosno dovođenju pomorskog pojasa u prvobitno stanje. Hoće li se to raditi periodično ili stihijski, hoće li neki objekti biti pošteđeni, ako hoće, pojasniti i zašto hoće? Hoće li se neki proglasiti dijelom lučkog prostora nad kojim preuzima nadležnost lokalna/županijska lučka uprava? Odgovore na ova pitanja trebalo bi također vrlo precizno definirati.
4. Provođenje sankcija i nadzor ne može više raditi Lučka kapetanija kojoj bi primarna djelatnost trebala biti kontrola sigurnosti plovidbe na moru, pa stoga pozdravljam preraspodjelu ovog posla na potpuno nov sektor, za kojeg se najtoplije nadam i vjerujem da bi mogao polučiti izuzetne rezultate, napuniti proračun i napokon zauzdati divljanje na pomorskom dobru!
Jurica Gašpar
