Mnogi hoteli, kampovi restorani i drugi turistički objekti na jadranskoj obali naprosto su okružili ili prirodno povezali svoje sadržaje s prostorom pomorskog dobra, te u tom smislu čine jedinstvenu funkcionalnu gospodarsku cjelinu. Pomorsko dobro čini razlog postojanja takvih sadržaja odnosno objekata. Smatramo da je neprihvatljivo rješenje da se za takve već izgrađene objekte koji koriste pomorsko dobro donosi odnosno daje koncesija na osnovu javnog prikupljanja ponuda.
Portal Pomorsko dobro, kao referentna stranica o pomorskom dobru, lukama i koncesijama Republike Hrvatske, ovim prilogom uključuje se u iznalaženje najboljih zakonskih rješenja i prijedloga u postupku donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Neobično ćemo biti zahvalni na dostavljenim argumentiranim primjedbama i drugim alternativnim rješenjima po pojedinim pitanjima koja predlažemo.
Relevantne stručne priloge ćemo objaviti na stranicama Portala.
Urednik Portala
Bez mogućnosti korištenja pomorskog dobra gospodarski smisao i funkcija većine postojeće izgrađenih turističkih objekata i sadržaja van granica pomorskog dobra doveden je u pitanje. Zato u takvim slučajevima predlažemo davanje koncesija na osnovu “podnesenog zahtjeva” pod jasnim i transparentnim uvjetima.
Koncesijska naknada prvenstveno bi trebala ovisiti o stupnju ograničenja opće uporabe pomorskog dobra.
Ključno pitanje u rješenju problema vidimo u ravnoteži zaštite javnog interesa, uz istovremeno uvažavanje ekonomske i pravne sigurnosti već postojećih i izgrađenih objekata, a koji su neposredno funkcionalno vezani uz pomorsko dobro.
Cjeloviti model davanja koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama kao i Prijedlogu novog Zakona provodi se na osnovu javnog prikupljanja ponuda, odnosno provodi se svojevrsno nadmetanje na pomorskom dobru.
Takav prijedlog možemo smatrati načelno prihvatljivim kada se radi o novim greenfield investicijama kao i u drugim situacijama na pomorskom dobru koje moraju biti propisane zakonom.
Zakon o turističkom zemljištu
Zakon predviđa mogućnost davanja koncesija putem javnog natječaja, ali i na zahtjev trgovačkog društva što smatramo opravdanim i jedino mogućim rješenjem.
Članak 3.
Na koncesije koje se daju na temelju zahtjeva trgovačkog društva iz članka 8. stavka 1. i članka 21. stavka 3. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe ovoga Zakona. Na koncesije koje se daju na temelju javnog natječaja, primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama i ostalih posebnih propisa kojima se uređuju koncesije.
Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi
U analizi gospodarskog korištenja pomorskog dobra “Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi” Rijeka, 2005. autora Branka Kundiha je navedeno:
“Model donošenja koncesija putem javnog prikupljanja ponuda uz uvjet da se koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama, prihvatljivo je rješenje kada se radi o “green fields investicijama” na pomorskom dobru. Isto tako javno prikupljanje ponuda eventualno se može primijeniti u postupku donošenja koncesija u slučaju kada je proveden postupak izvlaštenja ili brisanja zatečenih upisa na pomorskom dobru.
U slučaju složenih imovinskopravnih odnosa, zatečenih upisa, stečenih prava, kao i pretvorbe na pomorskom dobru koncesijski model javnog prikupljanja ponuda je neprihvatljiv prije nego što Republika Hrvatska razriješi pravno pitanje izvlaštenja, kao i pravno pitanje zakonitog ulaganje kapitala na pomorskom dobru.
Isto tako postoje prostori pomorskog dobra koji su prirodno i ambijentalno povezani s već izgrađenim objektima na pomorskom dobru, tako da svako drugo rješenje osim koncesije na zahtjev dovodi do spornih, konfliktnih i apsurdnih situacija.
Tako su mnogi hoteli na Jadranu naprosto okružili ili prirodno povezali svoje sadržaje s plažama. Ista situacija je s kampovima uz more. Zato je neprihvatljivo rješenje da se za takve plaže donosi koncesija na osnovu javnog prikupljanja ponuda.
Samo u slučaju da potencijalni ovlaštenik koncesije odbije podnijeti zahtjev za koncesiju na utvrđenom pomorskom dobru, te ne izvrši druge obveze iz koncesijskog ugovora, davatelj koncesije bi mogao donijeti odluku o raspisivanju javnog prikupljanja ponuda.
Potrebno je vrlo pažljivo izbalansirati koncesijske modele “na zahtjev” i na osnovu “javnog prikupljanja ponuda”, respektirajući životne i poslovne odnose na pomorskom dobru.
Koncesijski model i postupak javnog prikupljanja ponuda treba primjenjivati kod novih projekata i investicija, kao i u slučaju ako se ne podnese zahtjev za koncesiju, a zakonom je takva obveza propisana. Isto tako javno prikupljanje ponuda kao koncesijski model je primjeren kada se nakon isteka koncesije raspisuje javno prikupljanje ponuda za donošenje nove koncesije. U tom slučaju pravo prvenstva za dobivanje koncesije treba imati dosadašnji korisnik koncesije, ako je svoje obveze uredno izvršavao.”
Zaključno
Ne vidimo niti jedan opravdan razlog da se u koncesijsko pravo pomorskog dobra Republike Hrvatske ne ugradi pod točno propisanim uvjetima institut “koncesije na zahtjev“. Postupak davanja koncesija na osnovu podnesenog zahtjeva bi se primjenjivao isključivo za već izgrađene objekte i sadržaje koji sa pomorskim dobrom čine jedinstvenu funkcionalnu gospodarsku cjelinu. Prema našoj ocjeni jedino tako uređen i propisan koncesijski sustav osigurava cjelovitu mogućnost davanja koncesija na pomorskom dobru, uz uvjet da se i dalje zadrži institut koncesijskih odobrenja (dozvola) za djelatnosti koje ne ograničavaju opću javnu uporabu pomorskog dobra (komplementarni institut).
Prijedlog rješenja
Koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra
Zahtijev za davanje koncesija na pomorskom dobru
– Postojeći izgrađeni objekti –
Članak 1.
Vlasnici ili ovlašteni korisnici zemljišta sa izgrađenim hotelom, kampova, restorana, turističkih objekata, vjerskih objekata, svjetionika, a koji su neposredno funkcionalno vezani uz pomorsko dobro u smislu gospodarskog korištenja mora i morske obale, ili su po svojoj prirodi i namjeni povezani sa pomorskim dobrom u jedinstvenu prirodnu cjelinu, imaju pravo podnijeti zahtjev za davanje koncesije na pomorskom dobru .
Zahtjev za davanje koncesije na pomorskom dobru može se podnijeti samo u slučaju ako hotel, kamp, restoran, turistički objekt, vjerski objekt i svjetionik neposredno graniči sa pomorskim dobrom i čini sa pomorskim dobrom jedinstvenu gospodarsko tehnološku odnosno funkcionalnu cjelinu.
Smatra se da zemljište iz stavka 1. ovog članka od pomorskog dobra ne odvaja javni put lokalnog značaja ili šetnica.
Zahtjev za davanje koncesije na pomorskom dobru može se podnijeti ako vlasnik ili ovlašteni korisnik podnesenim zahtjevom dokaže izvjesnim da je korištenje pomorskog dobra nužno u obavljanju njegove osnovne i/ili registrirane djelatnosti. U slučaju dvojbe da li pomorsko dobro za koje je podnesen zahtjev za koncesiju je nužno potrebno u obavljanju njihove osnovne i/ili registrirane djelatnosti, davatelj koncesije dužan je zatražiti mišljenje Ministarstva turizma.
Članak 2.
Zahtjev za davanje koncesije na pomorskom dobru može se podnijeti u roku 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona u slučaju da koncesija ili koncesijsko odobrenje nije već dano.
Zahtjev se može podnijeti samo za gospodarsko korištenje i/ili gradnju na pomorskom dobru građevina koje služe ili su u funkciji već postojećih izgrađenih objekata hotela/kampova/restorana/turističkih objekata, vjerskih objekata, svjetionika.
Zahtjev za davanje koncesije može se podnijeti prvenstveno za morske plaže, sunčališta, morske bazene, privezišta, ugostiteljske terase, igrališta kao i druge sadržaje na pomorskom dobru, a koji su vezani u jedinstvenu gospodarsku tehnološku cjelinu sa postojećim izgrađenim objektima.
Ako vlasnik ili ovlašteni korisnik ima koncesiju na pomorskom dobru ili ga koristi na temelju koncesijskog odobrenja, zahtjev za davanje koncesije može se podnijeti tek nakon isteka već danih koncesija/koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru i to u roku 30 dana od dana isteka koncesije/koncesijskog odobrenja.
U slučaju da zahtjev za davanje koncesije nije podnesen u roku, kao i u slučaju da u postupku donošenja koncesije na zahtjev nisu ispunjeni utvrđeni uvjeti iz stavka dva i četiri članka 1. davatelj koncesije provodi postupak Objave o namjeri davanja koncesije sukladno ovom zakonu i Zakonu o koncesijama.
Članak 3.
Stručno povjerenstvo davatelja koncesije provjerava odgovara li zahtjev za koncesiju svim posebnim propisima i uvjetima za davanje koncesije. Posebno se provjerava ispunjava li podneseni zahtjev za koncesiju uvjete navedene u članku 1. stavak dva i četiri.
Na osnovu mišljenja nadležnog stručnog povjerenstva koncesiju na zahtjev za gospodarsko korištenje i gradnju građevina na pomorskom dobru daje skupština županije ili gradsko vijeće velikog grada u trajanju do 20 godina, a koncesiju bez prava gradnje na pomorskom dobru u trajanju do 12 godina daje općinsko/gradsko vijeće na osnovu mišljenja stručnog povjerenstva.
Gradsko/općinsko vijeće svoje pravo i ovlaštenje davanja koncesija na pomorskom dobru može povjeriti županiji.
Koncesijom na zahtjev ovlaštenik koncesije dobiva pravo gospodarskog korištenja i/ili gradnje građevina na pomorskom dobru.
Obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na osnovu koncesije dobivene na zahtjev ne smije ograničavati opću javnu upotrebu pomorskog dobra u smislu zabrane pristupa moru i morskoj obali.
Davatelj koncesije na zahtjev mora kod davanja koncesije uvažavati interese i drugih gospodarskih subjekata kao i javni interes posebno u slučaju kada taj interes nije moguće ostvariti na ostalom prostoru pomorskog dobra, nego isključivo na pomorskom dobru koje se daje u koncesiju.
Članak 4.
Iznimno koncesijom na zahtjev može se ovlašteniku koncesije osigurati pravo da naplaćuje ulaz na pomorsko dobro kao i da ekskluzivno koristi pomorsko dobro samo za svoje gospodarske potrebe.
Podnositelj zahtjeva za koncesiju na pomorskom dobru mora pružiti dokaz uz detaljno obrazloženje u Studiji opravdanosti davanja koncesije da takvo gospodarsko korištenje koje pojačano u većem opsegu ograničava opću javnu upotrebu pomorskog dobra ima svoje puno gospodarsko opravdanje.
Povodom zahtjeva za davanje koncesije iz stavka prvog ovog članka davatelj koncesije dužan je prethodno u postupku zatražiti mišljenje nadležnog upravnog tijela jedinice lokalne samouprave o opravdanosti zahtjeva za ekskluzivno korištenje pomorskog dobra, na osnovu kojeg nadležno Državno odvjetništvo daje suglasnost za davanje takve koncesije.
Prethodna suglasnost nije potrebna kada je podnositelj zahtjeva za koncesiju na pomorskom dobru dužan po posebnim propisima imati ograđen cjeloviti prostor pomorskog dobra i ostalog turističkog zemljišta radi sigurnosti gostiju i specifičnosti gospodarske djelatnosti (posebni režim u nudističkim kampovima).
Vlada će donijeti posebnu Uredbu o postupku davanja koncesija na zahtjev sa kriterijima za obračun koncesijske naknade vodeći računa o stupnju ograničenja opće javne upotrebe pomorskog dobra, kao i zaštite, održavanja i ulaganja u opće dobro u funkciji javnog interesa.
Napomena:
Ovaj prijedlog koji se odnosi prvenstveno na sadržaje vezane uz turistički sektor potrebno je nadograditi sa ostalim sadržajima na pomorskom dobru (infrastruktura – posebna uporaba – gradnja u funkciji opće uporabe).
