Stručni skup i tematska rasprava “U susret novom Zakonu – Pomorsko dobro i turizam” održan je 27. listopada, 2012. u Marini Kornati, Biograd na Moru, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore Sektora za turizam i Ilirije d.d. u suradnji s portalom www.pomorskodobro.com.
Nakon uvodne riječi organizatora, direktorice Sektora za turizam HGK Leile Krešić-Jurić i predsjednika Uprave Ilirije d.d. Gorana Ražnjevića stručnom skupu se je obratio predsjednik Odbora za turizam Hrvatskog sabora Goran Beus Richembergh i zaželio uspješan rad.
Zajednička poruka uvodnih izlaganja je iskazana u spoznaji izuzetne važnosti instituta pomorskog dobra i gospodarskog korištenja obalnog prostora koji za razvoj turizma ima presudni značaj.
Stručna izlaganja i prezentacije su održali urednik i suradnici portala www.05demo.com:
- Cap. Branko Kundih dipl.iur.
- Mr.sc.Olga Jelčić dipl.iur.
- Dr.sc. Josipa Cvelić Bonifačić
- Dr.sc. Tonći Panžić
Prenosimo vam sažetak pojedinih prezentacija urednika i suradnika portala.
Branko Kundih: Upravljanje pomorskim dobrom – granice pomorsko dobra i granice lučkog područja
U uvodnom dijelu svojega izlaganja Kundih je posebno istaknuo da ključno pitanje upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske predstavlja:
- Institucionalna i kadrovska ekipiranost
- Integralni model upravljanja pomorskim dobrom
U tom smislu zakonski okvir treba nedvosmisleno i jasno omogućiti:
- utvrđivanje granica pomorskog dobra
- rješavanje imovinskopravnih pitanja, ulaganje i pretvorba na pomorskom dobru
- gospodarsko korištenje pomorskog dobra
- upravni i inspekcijski nadzor
Posebno je upozorio da je pomorsko dobro složen sustav te se njime ne može učinkovito upravljati putem partikularnih sektorskih politika. Upravo zato potrebno je uspostaviti model upravljanja pomorskim dobrom u okviru cjelovitog obalnog prostora koji će osigurati koordinaciju svih razina državne uprave i lokalne samouprave.
Kundih je naglasio da od donošenja Pomorskog zakonika iz 1994.godine pa sve do danas određivanje granica pomorskog dobra predstavlja prvorazredno stručno i političko pitanje.
Određivanje granice pomorskog dobra, uz rješavanje imovinskopravnih pitanja i uknjižbe pomorskog dobra je pretpostavka na kojoj se jedino može graditi cjeloviti sustav integralnog upravljanja obalnim i morskim resursima Republike Hrvatske.
U praksi se susrećemo sa izrazito konfliktnim situacijama, dugotrajnim upravnim postupcima i na koncu sudskim sporovima.
Kundih je posebno istaknuo da je definicija morske obale neegzaktna i znanstveno neutemeljena. Istovremeno zakonska odredba da je granica lučkog područja granica pomorskog dobra je neprihvatljiva i neodrživa kako za teoriju tako za praksu.
U postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra nadležna povjerenstva bez čvrstih i jasnih provedbenih propisa vrlo različito i proizvoljno tumače funkcionalni princip korištenja mora. Takvo stanje zasigurno traži obnovu postupka nekih već utvrđenih granica pomorskog dobra uz istovremeno precizno propisane kriterije.
Diskrecijsko pravo odlučivanja je neprihvatljivo i dovodi u pitanje elementarnu pravnu sigurnost korisnika i vlasnika zemljišta na morskoj obali.
Na koncu svog izlaganja Kundih zaključuje:
- Integralni model upravljanja pomorskim dobrom nema alternative
- Osnivanje kompetentne institucije u funkciji integralnog upravljanja pomorskim dobrom predstavlja prioritet
- Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama među ostalim prvenstveno treba razriješiti sva otvorena imovinskopravna pitanja, pitanje učinjenih ulaganja i provedene pretvorbe, utvrđivanje granice pomorskog dobra, donošenja koncesija, kao i efikasni upravni i inspekcijski nadzor
Olga Jelčić: Prava na pomorskom dobru kao predmet osiguranja tražbine
Izlaganje Olge Jelčić bilo je usmjereno na posebno važnu temu za investitore, a to su prava na pomorskom dobru kao predmet osiguranja tražbina.
Jelčić je istakla da je realizacija gospodarskih projekata usko povezana uz kvalitetan dotok novčanih sredstava, a ovaj da ovisi o davanju pouzdanog osiguranja tako nastalih tražbina, u svrhu njihova namirenja u slučaju da ih dužnik po dospjelosti ne ispuni. To važi i za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.
Budući da se prema ZPDML-u na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava te da su trajni objekti izgrađeni na pomorskom dobru njegova pripadnost, to znači da prema tom Zakonu pomorsko dobro i na njemu izgrađena građevina ne mogu biti predmet klasičnih sredstava osiguranja tražbina, tj. zaloga i fiducijarnog prijenosa vlasništva. Stoga da je ZPDML-om kao jedino sredstvo osiguranja tražbina predviđen zalog koncesije.
Međutim Jelčić ističe da je uređenje zaloga koncesije u važećem zakonu podnormirano i nejasno te postoje otvorena i sporna bitna pitanja pravnih učinaka zaloga na koncesiji kako u odnosu na prava založnog vjerovnika tako i na pravni položaj dužnika, zbog čega ovaj oblik osiguranja tražbina u praksi nije zaživio. Primjerice su iznesena neka otvorena pitanja zaloga na koncesiji kao što su vrijednost koncesije, gospodarsko korištenje pomorskog dobra do dospijeća osigurane tražbine, postupak u kojemu se osigurana tražbina namiruje, u kojoj fazi postupka treba postojati suglasnost davatelja koncesije na osnivanje zaloga odnosno na njegov prijenos na treću osobu, smatra li se da je prelaskom koncesije na vjerovnika osigurana tražbina namirena.
Jelčić je ukazala da je u zakonodavnoj proceduri novi Zakon o koncesijama, koji kao krovni zakon uređuje koncesije općenito, što uklučuje i koncesije na pomorskom dobru. To stoga, jer bi se prema tom Zakonu na koncesije odgovarajuće primjenjivao posebni zakon samo na ona pitanja koja nisu uređena Zakonom o koncesijama. Novim Zakonom se predlaže šira mogućnost osnivanja sredstava osiguranja na pravu iz ugovora o koncesiji, ali uz određena ograničenja u odnosu na vjerovnika i tražbinu koja se može osigurati. Stoga smatra da bi pravni institut zaloga u novom ZPDML-u trebalo paralelno uskladiti s odredbama Zakona o koncesijama, kako se ne blokiralo koncesioniranje pomorskog dobra.
Smatra da bi trebalo razmotriti mogućnost preuzimanja iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u novi ZPDML, pravnog instituta stjecanja vremenski ograničenog prava vlasništva na objektu izgrađenom temeljem koncesije na pomorskom dobru, čime bi koncesionar, dobio mogućnost boljeg ekonomskog aktiviranja svoje imovine i adekvatnijeg izbora sredstva osiguranja.
Josipa Cvelić Bonifačić: Hoteli i kampovi – gospodarsko korištenje pomorskog dobra
U uvodnom dijelu svoga izlaganja Bonifačić je upozorila da više znanstvenih istraživanja dokazuje da su plaže i obala najznačajniji faktor turističke potražnje, da gosti u Hrvatskoj ocjenjuju relativno loše uređenost i opremljenost plaža, a posebno kamping gosti smatraju da su plaže kod konkurenata na Mediteranu bolje. Sva ova istraživanja ukazuju da je gospodarenje pomorskim dobrom ključno pitanje ostvarivanja konkurentnosti hrvatskog turizma na Mediteranu.
Ključni problemi vezani za režim pomorskog dobra a koje je potrebno riješiti kako bi se otklonile prepreke razvoju turizma su:
1. Dodjela koncesija putem javnih natječaja stvara potpunu pravnu i gospodarsku nesigurnost za hotele i kampove kojima se ne priznaju dosadašnja ulaganja i nemaju prvenstvo u dodjeli koncesije. Također se stvara fizička i financijska nesigurnost za goste. U cilju otklanjanja ovih negativnih pojava predlaže se institut prvenstvene koncesije “na zahtjev” (analogno kako je regulira Zakon o turističkom zemljištu).
2. Granice pomorskog dobra još uvijek nisu svugdje određene, kriteriji za određivanje nisu jednoznačni i transparentni, postoji potreba obnove postupka određivanja granica iz razloga što nema isplate naknade, izvlaštenja ni upisa u zemljišne knjige kao ni priznavanja uloženih sredstava. Predlaže se utvrditi granice gdje nisu utvrđene, omogućiti obnovu utvrđivanja granica u okviru prirodnih granica uz isplatu naknade, izvlaštenje i upis u zemljišne knjige.
3. U cilju omogućavanja i poticanja značajnijih ulaganja na pomorskom dobru i stvaranja sigurnosti za investitore, potrebno je utvrditi jednoznačne kriteriji za rokove te njihovu povezanost s veličinom ulaganja. Predlaže se usklađenje rokova za dodjelu koncesije na pomorskom dobru kako je to regulirano Zakonom o turističkom zemljištu.
4. Kako bi se poticala gospodarska aktivnost na pomorskom dobru, predlaže se izgradnja transparentnog vrijednosnog sustava obzirom na različite modele korištenja plaže i koje uzimaju u obzir specifičnost pomorskog dobra u kampovima.
5. U javnosti su prisutne brojne kontroverze vezane za zatvorene koncesije koje se u pravilu ne dozvoljavaju za turistička naselja, kampove i hotele. No, veliki broj prekršaja, nemogućnost održanja kvalitete i sigurnosti upućuje na to da je potrebno dopustiti zatvorene koncesije jer je to uvjet kvalitete, sigurnosti i konkurentnosti na tržištu. Ograđivanje kampova od plaže te koncesioniranje plaže drugim subjektima dovelo bi do potpunog gubitka konkurentnosti na mediteranskom tržištu a dugoročno i do zatvaranja hrvatskih kampova. Režim korištenja takvih plaža za lokalno stanovništvo i goste moguće je dogovoriti sa lokalnom samoupravom.
6. Obzirom na pretjerano administriranje prilikom ishođenja koncesije, dugotrajan postupak te zahtjevnu dokumentaciju, potrebno je pojednostaviti postupak, i dopustiti slobodno obavljanje djelatnosti na koncesioniranom području.
7. Kako za postojeće objekte na pomorskom dobru koji su pravovaljano izgrađeni na pomorskom dobru i uneseni u temeljni kapital društva nije provedeno izvlaštenje ni plaćena naknada potrebno je pravično urediti sustav priznavanja ulaganja za postojeće objekte kroz sustav prvenstvenih koncesija “na zahtjev”.
8. U cilju razvoja gospodarske djelatnosti potrebno je pojednostaviti postupak građenja na pomorskom dobru za jednostavne građevine, uređenje plaža, jednostavnih pristana, prostora sa plutačama i pontonskih pristana i to bez usklađenja sa prostornim planovima općina i gradova što najčešće blokira bilo kakve aktivnosti na moru. Jedna od mogućnosti je primjena istarskog modela u formiranju stručne multidisciplinarne Komisije za procjenu projekata uređenja obale. Nove građevine te veći i značajniji objekti moraju biti usklađeni sa prostornim planovima.
9. Postojeći propis RH o plažama datira iz 1995. izrazito je podnormiran pa je plaže u kampu/hotelu potrebno detaljnije normirati. Specifično tretirati plaže u kampu obzirom da se po konfiguraciji najčešće sastoji od uređenog i neuređenog dijela obale.
10. Nedostaje usuglašenost svih propisa koji se odnose i/ili dotiču pomorskog dobra (propisi o turističkom zemljištu, prostornom uređenju i gradnji, ugostiteljstvu, plažama) te je potreban integralni pristup upravljanja pomorskim dobrom koji će isključiti političke utjecaje na gospodarstvo.
11. Pomorsko dobro predstavlja osnovu konkurentnosti hrvatskog turizma te je potrebno osigurati jasni pravni i ekonomski okvir koji će dati pravnu sigurnost ulagačima i osigurati poticanje investicija na svim razinama. Potrebna je dodatna edukacija za kreiranje krajobraznih plaža primjerenih našoj arhitekturi obale i otoka, kreiranje jasnih kriterija za projektante, te kreiranje mjera i kampanja za “hrvatske plaže”: javna edukacija, nagrađivanje najboljih rješenja, uključivanje struke i arhitekture. Predlaže se efikasno sankcioniranje prekršitelja.
Na koncu Bonifačić posebno ističe da je pitanje kvalitetnog uređenja odnosa na pomorskom dobru pitanje opstanka i razvoja hrvatskog turizma.
Tonći Panžić: Marine, javne i sportske luke u službi nautičkog turizma
Nautički turizam ima dobru perspektivu jer je njegov rast konstantan.
Postoje svi uvjeti (prirodni i infrastrukturni) za daljnji rast i razvoj u nautičkom turizmu. Najvažniji infrastrukturni uvjet su luke osposobljene za prihvat nautičara.
Glavnina prihvata plovila u lučkim kapacitetima za lokalno stanovništvo i za nautičare odvija se u marinama, lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja i u sportskim lukama. Marine čine okosnicu nautičkog turizma sa strogo propisanim uvjetima poslovanja.
Luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja koje su pod upravom županijskih lučkih uprava sa svojim nautičkim vezovima sve više uzimaju udio u nautičkom turizmu.
Jesu li pojave po kojima se unutar pojedinih županijskih i lokalnih luka, dio predviđen za nautički vez u praksi pretvara u mini luku posebne namjene; mini marine, u duhu propisa koji je tim lukama omogućio nautički vez (ne i luku unutar luke)?
Isto tako postoji trend koji bi mogao dovesti do potiskivanja komunalnih i ribarskih vezova unutar tih luka što ne ide u korist lokalnom stanovništvu. Za sportske je luke naglašen njihov značaj zbog činjenice da je njihov ukupni broj i kapacitet veći od luka nautičkog turizma. Unatoč tome njihov je status blago rečeno značajno podnormiran. Tako je danas moguće za manje novca mjesečno osigurati vez za višemilijunski vrijednu jahtu u sportskoj luci nego za vez za manju brodicu u nekoj marini. Djelovanje pojedinih sportskih luka sve se većim dijelom počinje poklapati s poslovanjem luka nautičkog turizma, čime takve sportske luke u praksi postaju njihova nelojalna konkurencija.
Zakonska regulativa se često ne provodi u praksi; prešutna tolerancija.
Moramo razlikovati prave sportske luke (i sportska društva općenito) koje su zaista neprofitne i amaterske, od onih sportskih luka koje se pod krinkom sportske udruge bave komercijalnim biznisom i gospodarskim djelatnostima nelegalno konkurirajući lukama nautičkog turizma.
Ovakvo stanje ne začuđuje jer kako očekivati provođenje sadašnjih propisa o sportskim lukama koji zabranjuju komercijalne djelatnosti kada se godinama najavljuje mogućnost komercijalizacije dijela sportskih luka?
Nacrti prijedloga novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 2009.-2011. koji su predvidjeli da ako se u sportskoj luci obavljaju i sporedne djelatnosti iz područja usluga, za te djelatnosti koncesionar plaća naknadu kao i u lukama nautičkog turizma, predstavljaju nedovoljan pokušaj regulacije stanja u tim lukama koje zaslužuju da se njima bavi barem jedna uredba koja bi konačno regulirala stanje u njima i odnose prema drugim lučkim kapacitetima. Za razvoj nautičkog turizma treba održivo povećavati nautičke kapacitete. Treba uvažavati marine kao okosnicu nautičkog turizma.
U cilju povećanja nautičkih kapaciteta treba dobro razmisliti na koji se način mogu (ili mogu li se uopće) kapaciteti sportskih i javnih luka legalno uključiti u nautičko -turističku ponudu. Treba regulirati kakav vid plovila želimo u kojim lukama i koje usluge pružati u kojim lukama.
Na koncu Panžić upozorava da ne treba srljati s bitnim a nedovoljno razrađenim promjenama bez pravih pokazatelja i točno definiranih ciljeva koje želimo postići najavljenim promjenama. Upravo zato je nužno izraditi strategiju koja će se provoditi.
{gallery}novosti/2012/biograd-2012{/gallery}