Autor: Prof. Branimir Mađer, Hrvatska gospodarska komora
U iščekivanja konačnih odgovora na pitanja pod kojim će se uvjetima obavljati čarter djelatnosti i po kojim će se stopama poreza na dodanu vrijednost oporezivati čarter usluge nakon pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju u drugom planu među čarterašima vodi se rasprava o pomorskom dobru, odnosno rasprava o toliko iščekivanom novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama.
Nije nikakva tajna da su očekivanja čarteraša od novog zakona izuzetno velika što kreatorima zakona, Vladi RH i Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, stvara obvezu da prilikom izrade zakona povedu posebnu brigu o djelatnosti koja ostvaruje najveće prihode i bilježi najveća ulaganja u nautičkom turizmu, o djelatnosti koja kontinuirano bilježi porast svih fizičkih pokazatelja posljednjih godina i čiji gosti čine gotovo polovicu nautičara u Hrvatskoj.
Čarter danas
Zahvaljujući centralnoj bazi podataka MPPI-a (e-crew), u kojoj se evidentiraju sve prijave popisa posade i putnika na plovilima, s velikom preciznošću možemo pratiti fizičke pokazatelje čarter turizma kao i trendove koje bilježi isti posljednjih godina. Tako danas možemo konstatirati da čarter turizam posljednjih godina bilježi trend rasta svih fizičkih pokazatelja, počevši od broja registriranih čarter tvrtki i čarter plovila do broja dolazaka i ostvarenih noćenja čarter gostiju. U 2012.g. u Hrvatskoj je bilo registrirano 1.678 čarter tvrtki koje su raspolagale s flotom od 4.333 čarter plovila. Naravno, iza ovih pomalo nerealnih brojeva, kriju se oni puno realniji koji nam govore o 873 aktivne čarter tvrtke i 3.104 aktivna čarter plovila u 2012.g. Daljnjom analizom ovih fizičkih pokazatelja dolazi se do još nižih vrijednosti broja čarter tvrtki i plovila koji uistinu obavljaju čarter djelatnost. U odnosu na 2007.g., posljednju godinu prije početka globalne gospodarske krize, broj aktivnih čarter tvrtki porastao je za 288, a broj aktivnih čarter plovila za 1.668. U istom periodu bilježimo porast broja čarter gostiju sa 291.601 koliko ih je bilo 2007.g. do 333.370 koliko ih je bilo prošle godine. Naravno rast broja dolazaka prati i rast broja ostvarenih noćenja čarter gostiju.
Zahvaljujući istraživanju TOMAS NAUTIKA JAHTING, koje od 2001.g. svakih nekoliko godina provodi Institut za turizam u Zagrebu, upoznati smo sa stavovima i potrošnjom nautičara u Hrvatskoj. Tako dolazimo do podatka da su čarter gosti najbolji potrošači među svim turistima u Hrvatskoj s prosječnom dnevnom potrošnjom od 160 EUR. Primjerice, ostali nautičari dnevno troše 68 EUR dok stacionarni gosti još manje, odnosno 58 EUR. Navedeno istraživanje otkriva nam da gotovo polovica čarter gostiju fakultetski obrazovana s mjesečnim prihodima većim od stacionarnih gostiju.
Ipak, iza ovih lijepih brojeva krije se mnoštvo problema s kojima se svakodnevno susreću čarter tvrtke prilikom pružanja usluga klijentima. Porast broja aktivnih čarter plovila, odnosno sve veća konkurencija, nije praćen adekvatnim porastom broja čarter gostiju što je rezultiralo smanjenjem cijena čarter usluga. Istovremeno porast broja čarter plovila nije praćen adekvatnim porastom broja nautičkih vezova u lukama nautičkog turizma što je jedan od razloga zbog kojeg su marine u poziciji kontinuirano podizati cijene godišnjih vezova i na taj način znatno utjecati na profitabilnost čarter tvrtki. Kada tome pridodamo neizvjesnost pod kojim će se uvjetima obavljati čarter djelatnost nakon pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju čarteraši uistinu nemaju previše razloga s optimizmom gledati u budućnost.
Čarter i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama
S obzirom da se čarter djelatnost u cijelosti odvija na pomorskom dobru i velikim dijelom u lukama nautičkog turizma nije potrebno naglašavati utjecaj i važnost Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i pripadajućih podzakonskih propisa na načine i uvjete obavljanja čarter djelatnosti. U svojim raspravama čarteraši često ističu dvije vrlo važne teme vezane uz pomorsko dobro i pripadajući zakon koje negativno utječu na konkurentnost i profitabilnost čarter tvrtki. Prva tema vezana je uz pojam koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, dok je druga tema (ne)izgradnja novih nautičkih vezova i luka nautičkog turizma (marina).
Koncesijsko odobrenje za iznajmljivanje plovila (čarter)
Prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obavljanje djelatnosti koje ne isključuju niti ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra. Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru propisuje djelatnosti za koje se može dati koncesijsko odobrenje, postupak davanja koncesijskog odobrenja i visina naknade za davanje koncesijskog odobrenja. Koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru dodjeljuju Vijeća za davanje koncesijskog odobrenja gradova ili općina na zahtjev pravne ili fizičke osobe, a naknade za koncesijska odobrenja uplaćuju se u korist proračuna gradova i općina pri kojem Vijeće djeluju. Ovakvo zakonsko uređenje koncesijskog odobrenja često je s razlogom osporavano od strane čarteraša. Naime, apsurdna je situacija u kojoj čarteraši plaćaju gradu ili općini naknadu za koncesijska odobrenja za iznajmljivanje plovila koja se nalaze na vezovima u lukama nautičkog turizma (marinama), na dijelu pomorskog dobra koji je isključen iz opće upotrebe i predan na gospodarsko korištenje pravnim ili fizičkim osobama i za koje te iste pravne ili fizičke osobe već plaćaju naknadu za koncesiju. Ta ista plovila, jednom kad se iznajme, plove izvan granica i nadležnosti gradova ili općina koje su izdale koncesijsko odobrenje i u čiju se korist uplaćuje naknada za koncesijsko odobrenje. Drugim riječima, čarteraši plaćaju naknadu za koncesijsko odobrenje za korištenje pomorskog dobra koji je isključen iz opće upotrebe te za korištenje pomorskog dobra koji je izvan nadležnosti davatelja koncesijskog odobrenja. Sasvim je opravdan i ispravan stav čarteraša da su plaćanjem veza za čarter plovila u marinama izvršili sve svoje obaveze prema gradovima ili općinama po pitanju pomorskog dobra, tj. da marine kroz koncesijsku naknadu plaćaju gradovima i općinama dio prostora koji koriste čarter plovila. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, odnosno tadašnji ravnatelj Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka, a kasnije državni tajnik za more kapetan Mario Babić 2008.g. na sajmu Croatia Boat Show u Splitu najavio je čarterašima ukidanje koncesijskog odobrenja za iznajmljivanje plovila (čarter) unatoč protivljenju jedinica lokalne samouprave. Preduvjet da dođe do ukidanja koncesijskog odobrenja bio je donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama što se, kao što svi jako dobro znamo, do današnjeg dana nije dogodilo. Nepoznanica je zbog čega se, kad se već vidjelo da se novi zakon neće donijeti, nije pristupilo izmjenama i dopunama postojećeg zakona i na taj način ukinulo koncesijsko odobrenje.
Čarter i luke nautičkog turizma
Druga puno važnija tema za čarteraše koja se odnosi na pomorsko dobro je (ne)izgradnja novih nautičkih vezova, odnosno luka nautičkog turizma (marina). Vratimo li se 10-tak godina unazad vjerojatno je rijetko koji čarteraš tada previše razmišljao o marinama i nautičkim vezovima. Cijene vezova u marinama tada su bile relativno niske, a sama čarter djelatnost obavljala se velikim dijelom u “sivo-crnoj” zoni. Tijekom posljednjih 10-tak godina situacija se drastično promijenila. Stupanjem na snagu novog Pomorskog zakonika i pripadajućih podzakonskih akata 2005.g. Republika Hrvatska stala je na kraj “crnom čarteru” i uredila čarter djelatnost na način da je Hrvatska postala primjer dobre prakse svim nautičkim destinacijama i državama. Istovremeno Hrvatska postaje sve popularnija nautička destinacija gdje sve više inozemnih nautičara odlučuje provesti svoj odmor i plovila ostaviti na vezu u hrvatskim marinama. Jedini problem u cijeloj priči je što porast broja plovila u čarteru i porast broja stranih brodica i jahti za sport i rekreaciju nije praćen s adekvatnim porastom broja novih nautičkih vezova. Gotovo nestvarnim zvuči podatak da se ukupna površina akvatorija luka nautičkog turizma posljednjih deset godina smanjila za više od 350.000 m², kao i podataka da su u posljednjih 5 godina sagrađene samo 4 nove marine. Marine su sve te godine, kao dobri poduzetnici, koristile svoju tržišnu poziciju, odnosno činjenicu da je potražnja veća od ponude, i kontinuirano podizali cijene veza i ostalih usluga u marinama. Danas su cijene veza za određene kategorije plovila u nekim marinama višestruko veće nego prije deset godina što postaje sve veći teret čarter tvrtkama i bitno utječe na njihovu konkurentnosti i profitabilnost.
Čarter tvrtke s pravom očekuju od države da im osigura uvjete kako bi započeli izgradnju vlastitih čarter baza i vezova za čarter plovila. Alat kojim to država može učiniti je donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim će predvidjeti rješenja za izgradnju čarter baza i vezova. Prvo rješenje je već svima znano, odnosno dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra za izgradnju luke nautičkog turizma putem javnog natječaja. Svjesna kako su proteklih godina prošli neki javni natječaji (primjer marine Tisno) i u kakvoj se situaciji nalaze neke marine koje su dobile koncesiju putem javnog natječaja država mora posvetiti posebnu pažnju oko određivanja kriterija temeljem kojih će se pravnim ili fizičkim osobama dodijeliti koncesija. Prvi korak ka tome učinjen je donošenjem novog Zakona o koncesijama, dok drugi korak tek slijedi u vidu donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i svih pripadajućih podzakonskih akata. Drugo rješenje kojim bi čarter tvrtke došle do vlastitih čarter vezova moguće je ostvariti kroz sve češće spominjan pojam turističkog privezišta. Iako se pojam turističkog privezišta veže uglavnom uz ugostiteljski objekt (hotel, kamp, restoran i sl.) ne vidim nikakvog razloga zašto turističko privezište ne bi istovremeno bilo čarter baza. U tom smislu čarterašima je posebno zanimljiva mogućnost dobivanja koncesije za turističko privezište na zahtjev, kako je bilo predviđeno posljednjim Nacrtom prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Posljednje rješenje odnosi se na nautičke dijelove luka otvorenih za javni promet. Naime, nautički dijelovi luka otvorenih za javni promet danas služe prvenstveno za vezanje plovila u tranzitu tijekom nautičke sezone. Potrebno je razmisliti o mogućnosti da se čarter plovilima dozvoli vezanje u nautičkim dijelovima luka otvorenih za javni promet tijekom cijele godine, kao i o mogućnosti da se čarter tvrtkama omogući upravljanje nautičkim dijelovima luka otvorenih za javni promet putem podkoncesija.
