Hrvatski otok Hvar iz godine u godinu potvrđuje svoj status jedne od najpoželjnijih svjetskih odredišta za ljetni odmor. Nakon što ga je krajem listopada poznata svjetska turistička tvrtka Lonely Planet svrstala kao peto po redu odredište koje treba posjetiti u 2012. godini, svjetski informativni div CNN, krajem studenog ga je svrstao na prvo mjesto liste Top 15 nudističkih odredišta.
Po izboru CNN-a plaža na otočiću Jerolimu (otočić iz skupine Paklenih otoka pred gradom Hvarom), osvojila je prvo mjesto zbog svoje”netaknute, hridinaste obale i kristalnog mora”. Iza hridi i oštrih sika sa hvarskog Jerolima, na drugom mjestu je brazilska pješčana plaža Praia de Galheta u Santa Caterini.
Jerolim beach, Croatia
Praia de Galheta, Santa Caterina, Brazil
Ovu, za mnoge i ne tako bitnu vijest iznosim kako bi osvježio sjećanje posjetitelja portala na članak iz travnja 2011. “Ljepote hridi su dar prirode”.
Tekst je tada isprovociran po tko zna koji put probuđenom željom pojedinaca za nasipanjem hrvatskih hridinastih obala koje su proglašavane turistički neperspektivnim, uz zazivanje pijeska i palmi na što više mjesta na Jadranu.
Umjesto kao prednost i prirodnu ljepotu, svako malo se nađe netko tko nam naše hridi predstavlja kao prepreke uspješnom turizmu na obali nudeći brzo rješenje problema u turizmu nasipanjem hridi čime će se dolazak turista umnogostručiti. Naravno da pijesak i palme imaju svoju draž što je pokazao i izbor top nudističkih destinacija (vidi drugo mjesto), ali ono što zabrinjava jest potreba za čestim glorificiranjem svega što je u “susjedovom dvoru”, dok se naše vrijednosti neopravdano zanemaruju.
Od bezidejnosti su samo gora nekritička copy-paste (u potpunosti prekopirana) rješenja kao način brzog dolaska do cilja. Na takav je način vođena i globalna gospodarska politika čiji katastrofalni rezultati sada ostavljaju duboke posljedice u cijelom svijetu, kao što bi nekritički vođena politika upravljanja najvrjednijim resursima lako mogla ostaviti dugoročne li čak trajne posljedice na našu obalu i pomorsko dobro u cijelosti.
Ukoliko mi ne budemo dovoljno cijenili i čuvali našu obalu i hridi, ostat ćemo i bez tog, gotovo posljednjeg prilično sačuvanog općeg dobra. Naše je bogatstvo u raznolikosti. Zašto to najčešće drugi prepoznaju prije nas samih?
Ono što nam se na prvi pogled čini kao odlično rješenje možda i nije tako. Možda je to hir i trend trenutka, zato treba ozbiljno promisliti prije nego prirodi otmemo ono što je stvarala milijunima godina. Ovo u konačnici nije poziv niti na konzerviranje obale, niti na građenje, ali je poziv na razboritost, strategiju i staloženost u donošenju odluka. Ovo je poziv na prekid prakse “ad hoc” donošenja važnih odluka sa dalekosežnim posljedicama.
Studiozno planiranje uz suradnju zakonodavca i struke riješit će većinu problema, kako nasipanja plaža tako i one mnogo važnije poput održivog gospodarskog korištenja pomorskog dobra pa i onih ostalih prethodno navedenih.