Decentralizacija upravljanja - Prijedlog rješenja

Na sjednici su doneseni “Zaključci i prijedlozi rješenja”.

SJEDNICA
STRUČNE RADNE SKUPINE ZA POMORSKO DOBRO
URUGA GRADOVA REPUBLIKE HRVATSKE
Opatija, 2. studenog 2010.

Stručna radna skupina za pomorsko dobro Udruge gradova održala je 2. prosinca 2010. u Opatiji radni sastanak na kojem je raspravljen tekst Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od 15. lipnja 2010. koji je objavljen na stranicama MMPI.
Konzultant Kundih Branko upoznao je stručnu radnu skupinu sa otvorenim pitanjima Nacrta prijedloga ZPDML, a predstavnik Grada Raba Vanja Seršić upoznao je radnu skupinu sa zadnjim Nacrtom prijedloga ZPDML od 10. studenog 2010.

Generalna ocjena stanja

Stručna radna skupina smatra da je Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama dijametralno suprotan od prezentiranih stavova i zaključaka iznesenih u “Studiji upravljanje pomorskim dobrom i lokalna samouprava” Udruge gradova Republike Hrvatske iz 2008., kao i prijedlozima MMPI iznesenih na Plitvicama 31. ožujka 2009. Istovremeno tekst Nacrta prijedloga Zakona je u suprotnosti sa dokumentom Ureda za strategiju razvitka Republike Hrvatske “Hrvatska u 21. stoljeću”.
Posebno se to odnosi na upravljanje i gospodarsko korištenje pomorskog dobra od strane jedinica lokalne samouprave.

Radna skupina Udruge gradova ocjenjuje da koncept Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ne predstavlja konzistentni pravni okvir za donošenje novog Zakona od interesa za Republiku Hrvatsku i jedinice lokalne samouprave.

Nacrt prijedloga ZPDML je apsolutno i nedopustivo podnormiran, te su prvorazredna pravna i stručna pitanja (granice pomorskog dobra, odobrenja, dozvole, turistička privezišta, infrastruktura, itd.) umjesto da su regulirana samim Zakonom, prepuštena podzakonskim aktima koje u velikom dijelu donosi ministar.

Zakon ključna pitanja od interesa za JLS nije razriješio. Lučki sustav se novim zakonskim Prijedlogom potpuno isključuje iz nadležnosti JLS, a istovremeno se teret upravljanja pomorskim dobrom ne dijeli ravnomjerno. Ne priznaje se prirodno pravo JLS da općim pomorskim dobrom koje je u funkciji lokalne zajednice autonomno upravlja. Upravljanje lučkim sustavom na lokalnoj razini bez sudjelovanja predstavnika lokalne samouprave oslikava svu dramatičnost i apsurdnost predložene zakonske regulative pomorskog dobra i morskih luka.

Radna skupina smatra da pomorsko dobro kao opće dobro je složen sustav od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te se zalaže i predlaže integralni pristup upravljanja u cilju održivog gospodarskog korištenja i zaštite mora i morske obale.

Nužna je suradnja resornih ministarstava i uprava, regionalne i lokalne uprave/samouprave, uz istovremeno postojanje odgovarajućeg upravnog i inspekcijskog nadzora.

Vodeći se načelom supsidijarnosti prema ocjeni Stručne radne skupine potrebno je novim ZPDML općinama i gradovima omogućiti šire ovlasti u cilju jačanja gospodarskog korištenja i zaštite pomorskog dobra. Nužno je respektirati povijesne, socijalne i posebne interese jedinica lokalne samouprave.

Predložena zakonska rješenja o pomorskom dobru de lege ferenda moraju istovremeno razriješiti složena i slojevita imovinskopravna pitanja na pomorskom dobru (zakonito izvršenu pretvorbu i stečena prava) te osigurati interese svih razina vlasti uključujući pravnu sigurnost postojećih i budućih korisnika pomorskog dobra.

U cilju doprinosa u rješavanju otvorenih pitanja pomorskog dobra i novog Nacrta ZPDML Stručna radna skupina iznosi svoje mišljenje i prijedloge koji su prvenstveno temeljeni na Studiji “Upravljanje pomorskim dobrom i lokalna samouprava” a koja je rezultat zajedničkog rada Stručne radne skupine za pomorsko dobro Udruge gradova u Republici Hrvatskoj i Kundih – Ekspertnog konzaltinga za pomorsko dobro iz Rijeke.

ZAKLJUČCI I PRIJEDLOG RJEŠENJA

1. UPRAVLJANJE POMORSKIM DOBROM

Nacrt konačnog prijedloga Zakona sadrži odredbu da Vlada Republike Hrvatske donosi Strategiju upravljanja i zaštite pomorskog dobra za desetogodišnje razdoblje.

Stručna radna skupina smatra da su strateški ciljevi i Strategija upravljanja pomorskim dobrom preduvjet za postupak donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i predlaže:

Vlada Republike Hrvatske treba utvrditi strateške ciljeve na pomorskom dobru kao općem dobru od interesa za Republiku Hrvatsku.
Sabor Republike Hrvatske usvaja strateške ciljeve i donosi Strategiju upravljanja i gospodarskog korištenja pomorskog dobra.
Nakon usvajanja strateških ciljeva i cjelovite Strategije, Sabor Republike Hrvatske treba donijeti novi Zakon o pomorskom dobru kojim treba razriješiti sva otvorena pitanja upravljanja, decentralizacije, gospodarenja, imovinskopravna pitanja i zaštite pomorskog dobra uvažavajući pravnu tradiciju Republike Hrvatske na pomorskom dobru.

2. INTEGRALNO UPRAVLJANJE POMORSKIM DOBROM

Stručna radna skupina smatra da jedini model upravljanja pomorskim dobrom predstavlja “integralno upravljanje” koje u okviru upravljanja obalnim područjem Republike Hrvatske treba predstavljati temelj održivog gospodarskog razvoja mora i morske obale.

Neprihvatljiva je praksa da pojedine aktivnosti i radnje u postupku upravljanja pomorskim dobrom/lučkim područjem nisu koordinirane sa lokalnom samoupravom, te jednostavno lokalna samouprava nema utjecaja i saznanja o ključnim aktivnostima na svom području pomorskog dobra.

Stručna radna skupina smatra da u okviru integralnog upravljanja, koordinacija i suradnja resornih ministarstava, županija i lučkih uprava s općinama i gradovima nema alternative.

3. DECENTRALIZACIJA UPRAVLJANJA

Decentralizacija upravljanja pomorskim dobrom mora promišljeno i primjereno uspostaviti ravnotežu ovlaštenja i odgovornosti, kao i optimalnih mogućnosti u okviru države, županije i jedinica lokalne samouprave. Time se omogućava i osigurava provedivost ciljeva i zakonskih obveza na pomorskom dobru Republike Hrvatske.

Zaključak

Stručna radna skupina jednoglasno podržava decentralizaciju upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom, te smatra da je potrebno Nacrt konačnog prijedloga ZPDML izmijeniti, a u cilju jačanja ovlasti jedinica lokalne samouprave gradova/općina.

Radna skupina posebno naglašava da se teret upravljanja pomorskim dobrom ne dijeli ravnomjerno te je potrebno zakonskim rješenjima de lege ferenda decentralizirati sustav gospodarskog korištenja i prenijeti ga većim dijelom u nadležnost lokalne samouprave.
Neprihvatljivo je rješenje kojim se jedinicama lokalne samouprave propisuju obveze održavanja i zaštite pomorskog dobra, a da se istovremeno gradovima i općinama ne osiguraju sredstva i prenesu nadležnosti u postupku upravljanja pomorskim dobrom.

Stručna radna skupina ocjenjuje da su na pomorskom dobru prije svega decentralizirane obveze upravljanja općina/gradova dok je istovremeno gospodarsko korištenje pomorskim dobrom/lukama i određivanje granica u velikom dijelu u nadležnosti regionalne uprave (županija), županijskih lučkih uprava i državne uprave (Ministarstva i Vlade RH).

Obrazloženje

Nacrt prijedloga Zakona obvezuje jedinice lokalne samouprave kako na redovno tako i na izvanredno održavanje pomorskog dobra. Redovnim održavanjem pomorskog dobra smatra se briga o zaštiti i održavanju pomorskog dobra u općoj uporabi.

Jedinica područje (regionalne) samouprave dužne su osnovati Fond za provedbu Plana intervencije kod izvanrednog onečišćenja mora a koji čini dio sredstava koje jedinice lokalne samouprave i jedinice područje (regionalne) samouprave uprihode od naknada za koncesije, odobrenja i dozvola. Istovremeno općine i gradovi imaju pravo samo na jednu trećinu naknade za koncesiju, kao i naknade za dozvole (ex konc. odobrenja).

JLS nemaju utjecaja na donošenje i pravo na naknadu u postupku davanja odobrenja (posebna uporaba i infrastruktura), turističkih privezišta, lokalnih luka otvorenih za javni promet, kao i svih luka posebne namjene uključujući i sportske luke bez obzira na veličinu i značaj (osim djelomično veliki gradovi).

Mnogobrojne male lučice kao komunalne luke također nisu u ingerenciji općina i gradova, te JLS nemaju utjecaja na njihovo upravljanje.

4. GRANICE POMORSKOG DOBRA I NASIPI

Zaključak

Određivanje granice pomorskog dobra mora imati uporište u jasnom i preciznom zakonskom i podzakonskom aktu, a ne u diskrecijskom pravu povjerenstva za granice, županijske uprave ili MMPI. U upravnom postupku određivanja granica pomorskog dobra moraju sudjelovati jedinica lokalne samouprave.
Sukladno novom Nacrtu ZPDML nemoguće je donijeti stručno mišljenje i prijedloga granice pomorskog dobra poštujući cjelovitost pojma morske obale (najveći val – funkcionalni princip).
Širenje granice pomorskog dobra izvan šest metara (kao osnovno pravilo) od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda, treba ograničiti isključivo na neposredno odnosno uobičajeno korištenje mora. Prostor i granice lučkog područja treba isključivo ograničiti na prostor gdje se obavljaju lučke djelatnosti, pa ona može biti uža od širine granice pomorskog dobra.
U slučaju nasipavanja mora nakon što je prethodno utvrđena granica pomorskog dobra, nasip se treba smatrati ex lege u cijelosti pomorskim dobrom. Ako nasip iz bilo kojeg razloga izgubi pravni status pomorskog dobra nasuto zemljište smatra se vlasništvom općine ili grada.

5. EVIDENCIJA I UPIS POMORSKOG DOBRA U ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zaključak

U cilju rješavanja pitanja uknjižbe pomorskog dobra u zemljišne knjige potrebno je razraditi i u novi Zakon ugraditi pravne učinke pretvorbe na pomorskom dobru, definirati što sa zatečenim upisima stvarnog prava korištenja bivših društveno-pravnih osoba koji još postoje u zemljišnim knjigama, što sa povijesnim upisima, kao i s zakonitim ulaganjima na pomorskom dobru. Pri tome zakonodavac treba voditi računa o odredbi Ustava Republike Hrvatske na osnovu koje prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Nužno je i potrebno precizno označavanje područja koncesijskog zahvata na moru, morskom dnu i podmorju, kako radi sigurnosti plovidbe, tako i radi cjelovite zaštite i pravne sigurnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

Kada se radi o vodenoj i podmorskoj komponenti pomorskog dobra Republika Hrvatska ima dvojni katastarski pravni režim i to “katastarsko područje na moru” i “pomorski katastar” propisan Zakonom o hidrografskoj djelatnosti (N.N. 68/98.). Hrvatski hidrografski institut je visoko specijalizirana i stručna institucija vezana za hidrografske izmjere i djelatnosti mora i morskog podmorja.

6. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR NA POMORSKOM DOBRU

Republika Hrvatska treba osigurati djelotvoran inspekcijski i upravni nadzor nad pomorskim dobrom i lučkim sustavom (obalna straža – lučke kapetanije – državna uprava u županijama i Ministarstvo). Na obalnom prostoru pomorskog dobra općina i gradova posebno mjesto i ovlaštenje mora imati komunalna inspekcija za pomorsko dobro.

7. GOSPODARSKO KORIŠTENJE POMORSKOG DOBRA I LOKALNA SAMOUPRAVA

Ocjena stanja

Kontradiktorna i izrazito podnormirana zakonska rješenja gospodarskog korištenja pomorskog dobra ne mogu predstavljati interes Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave, investitora i koncesionara.

Od koncesionara se ne može očekivati da ulazi u neizvjesne poslovne projekte na pomorskom dobru, ako nisu transparentno uređeni pravni i ekonomski okviri koncesijskog sustava.

Instituti koji su u funkciji korištenja pomorskog dobra u novom nacrtu ZPDML (koncesije-odobrenja za posebnu upotrebu – odobrenje za gradnju infrastrukture – turistička privezišta – dozvole) po svojoj pravnoj prirodi nisu jasno definirani tako da stvaraju dvojbu i pravnu nesigurnost.

Veliki gradovi su u djelu gospodarskog korištenja i upravljanja izjednačeni sa županijom, međutim posve je nejasno i neprihvatljivo da lučki sustav javnih lokalnih, komunalnih luka, luka posebne namjene (sportske luke) i turistička privezišta nisu prenesena na upravljanje gradovima i općinama.

Koncesije

Prijedlog rješenja

Koncesije na pomorskom dobru koje ne uključuju zahvate u prostoru donose općinska i gradska vijeća na rok do 12 godina. Koncesije se donose uz prethodno mišljenje županije. Koncesijska naknada prihod je proračuna općine/grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.
Sva postojeća koncesijska ovlaštenja županije što uključuje gradnju građevina na pomorskom dobru, prenose se na velike gradove u okviru njihove teritorijalne nadležnosti. Odluku o koncesiji donosi gradsko vijeće na rok do 20 godina. Koncesija se donosi uz prethodno mišljenje županije. Koncesijska naknada je prihod proračuna velikog grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.
Odobrenja za posebnu upotrebu i gradnju objekata lokalnog značaja, kao i za gradnju infrastrukture od lokalnog značaja daje općinsko i gradsko vijeće na rok do 12 godina, na osnovu prethodnog mišljenja županije. Koncesijska naknada prihod je proračuna općine/grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.
Dozvole za obavljanje djelatnosti na morskoj obali (ex koncesijska odobrenja) sukladno godišnjem planu upravljanja daje općinsko/gradsko vijeće u trajanju od 5 godina. Naknada ostvarena od izdanih dozvola prihod je proračuna općine/grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.
Dozvola za gradnju/postavljanje turističkog privezišta (max 20 brodica) koji je u funkciji turističkog/smještajnog objekta daje općinsko/gradsko vijeće u trajanju do 5 godina sukladno prostornom planu, a na osnovu mišljenja županije i uz suglasnost lučke kapetanije. Turističko privezište ovlaštenik dozvole ne može naplaćivati niti gospodarski koristiti kao lučko područje, nego se turističko privezište može isključivo koristiti kao tranzitni privremeni vez u funkciji turističkog/smještajnog objekta, te predstavlja svojevrsno odobrenje za posebnu upotrebu. Naknada za korištenje turističkog privezišta prihod je proračuna općine/grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.
Svi planovi donošenja koncesija, dozvola i odobrenja na lokalnom nivou moraju biti usklađeni sa županijskim planovima, a isti sa planovima Republike Hrvatske. U postupku donošenja koncesija od važnosti za Republiku Hrvatsku, Ministarstvo je dužno o vođenju postupka prethodno obavijestiti županiju-općinu/grad i zatražiti mišljenje.

Pravo građenja

Ocjena stanja

Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96.) u teoriji i praksi postojao je načelni dogovor o potrebi za izmjenom Pomorskog zakonika, odnosno za preuzimanjem pravnih rješenja ZVDSP na osnovu kojih bi se koncesionaru putem prava građenja omogućilo stjecanje prava vlasništva zgrada i drugih građevina dok koncesija traje.
To znači da izgrađena zgrada ili druga građevina nakon isteka koncesije na pomorskom dobru ponovo postaje pripadnost pomorskog dobra.

Stručna radna skupina ocjenjuje da bi uvođenje “prava građenja” u zakonodavstvo pomorskog dobra kao općeg dobra potaklo gospodarsko korištenje i ojačalo pravnu sigurnost potencijalnih investitora, uz uvjet da se istovremeno u novom ZPDML razriješe i ostala imovinskopravna pitanja, uključujući decentralizaciju u nadležnosti općina i gradova.

Gradnja na pomorskom dobru u općoj upotrebi

Opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se svatko ima pravo služiti pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni.

Opća upotreba kao glavna karakteristika pomorskog dobra zapravo predstavlja posebno ovlaštenje kojim se svim građanima želi omogućiti i osigurati jednaka upotreba i korištenje općeg pomorskog dobra “res communes omnium”.

Prijedlog rješenja

Za izgradnju objekata na pomorskom dobru određenim prostornim planovima koji nakon izgradnje ostaju u općoj upotrebi nije potrebno ishoditi koncesiju. Suglasnost za gradnju građevina na pomorskom dobru koje ostaju trajno u režimu opće upotrebe davalo bi tijelo ovisna da li se radi o građevini od značaja za RH, županiju ili lokalnu samoupravu (Republika Hrvatska – Ministarstvo, županija, veliki grad, grad i općina), na osnovu posebno utvrđenih i propisanih kriterija.

8. MORSKE LUKE I LOKALNA SAMOUPRAVA

Ocjena stanja

Model upravljanja lučkim sustavom morskih luka na lokalnoj razini je izrazito centraliziran, te je u isključivoj nadležnosti županija kada se radi o lukama posebne namjene, odnosno kod luka otvorenih za javni promet u nadležnosti županijskih lučkih uprava.

Stručna radna skupina za pomorsko dobro ocjenjuje da je pitanje decentralizacije upravljanja kako lukama otvorenim za javni promet tako i lukama posebne namjene nužnost, odnosno “conditio sine qua non” održivog gospodarskog razvoja pomorskog dobra Republike Hrvatske.
Ova ocjena je isključivo vezana za lokalne i županijske luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene te se ne odnosi na luke od nacionalnog značaja i interesa.)

Nužne pretpostavke decentralizacije “de lege ferenda”:

redefinirati pojam morske luke i utvrđivanja granica lučkog područja;
razriješiti imovinskopravna pitanja na lučkom području;
propisati pravni okvir osnivanja lučkih uprava gradova/općina;
propisati pravni okvir upravljanja lukama posebne namjene;
u lučko zakonodavstvo uključiti i definirati komunalne luke

Granice lučkog područja

Granice lučkog područja uvjetovane su isključivo utvrđivanjem kopnenog i morskog prostora koji se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti. To što je istovremeno lučko područje odnosno luka u režimu pomorskog dobra, ne znači i ne može značiti da je granica lučkog područja ujedno i granica pomorskog dobra.

Iako se radi o prostoru od posebnog interesa za jedinice lokalne samouprave, lokalna samouprava je isključena iz postupka utvrđivanja granica lučkog područja.

Prijedlog rješenja

Gradsko i općinsko vijeće utvrđuje lučko područje za svaku luku otvorenu za javni promet gradskog ili lokalnog značaja, kao i za svaku luku posebne namjene gradskog ili lokalnog značaja na svom području u skladu s prostornim planom, mišljenjem županije i uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske(Ministarstva).

9. LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET I LUČKE UPRAVE

Ocjena stanja

Zadnjim izmjenama ZPDML kao i Nacrtom novog prijedloga ZPDML došlo je do fragmentiranja raznih lučkih djelatnosti vezanih isključivo za luke posebne namjene, te uključivanje tih djelatnosti u prostor luke otvorene za javni promet.

Tako se lučko područje dijeli na operativni dio luke, komunalni dio luke, ribarski dio luke i ukoliko ima prostora i potrebe nautički dio luke.

Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona nakon određenja obuhvata luke koje utvrđuje skupština županije, lučka uprava je dužna odrediti namjenu pojedinog dijela lučkog područja.

Prema ocjeni Stručne radne skupine takvo rješenje nije prihvatljivo za gradove i općine.
Treba podsjetiti i upozoriti da je stotine malih luka i lučica (porata) povijesno vezano uz urbano tkivo gradskog prostora na morskoj obali, te je potpuno neprimjereno da tim prostorom kao gradskom jezgrom ne upravlja gradska odnosno općinska vlast. Još manje je primjereno da prijedlog Nacrta ZPDML ne uključuje sudjelovanje lokalne samouprave u upravnom vijeću lučke uprave.

Prijedlog rješenja

U lučki sustav luka otvorenih za javni promet Republike Hrvatske treba uključiti gradske luke, koje u pravilu preuzimaju funkciju županijskih luka otvorenih za javni promet osim trajektnih luka. U tom smislu potrebno je izmijeniti Zakon i Uredbu o razvrstaju luka otvorenih za javni promet, te prenijeti nadležnosti upravljanja lokalnim i gradskim lukama otvorenim za javni promet na jedinice lokalne samouprave. Ovaj prijedlog ne uključuje luke od interesa za Republiku Hrvatsku koje su u posebnom pravnom režimu.

Radi upravljanja, gradnje i korištenja luka otvorenih za javni promet, gradskih i lokalnih luka na području grada/općine osniva se lučka uprava. Osnivač lučke uprave je grad ili općina, gradska ili općinska lučka uprava.
Više gradova i općina mogu osnovati zajedničku lučku upravu u kojem slučaju su suosnivači. Ova opcija se preporuča.
Iznimno ako na području općine ne postoje luke koje zadovoljavaju uvjete i mjerila za razvrstaj u luke otvorenih za javni promet lokalnog značaja i nema uvjeta niti potrebe za određivanje operativnog dijela luke otvorene za javni promet, općina može upravljati lučkim fondom na svom području (upravno tijelo općine) bez osnivanja lučke uprave uz suglasnost nadležnog Ministarstva. Jedinica lokalne samouprave je u svakom slučaju dužna osigurati provedbu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i ostalih pravnih propisa. Takve luke bi imale pravni status komunalne luke.
Lučko područje lokalne luke otvorene za javni promet uključuje i cjelovito izdvojeno područje lokalne luke (sidrišta, privezišta, itd.) gdje se obavljaju lučke djelatnosti, osim u slučaju lučkog područja koje je u pravnom režimu luke posebne namjene.
Luke otvorene za javni promet županijskog značaja su trajektna pristaništa kojima upravlja županijska lučka uprava (osim luka od interesa za RH).
Prihodi lučke uprave u lukama otvorenim za javni promet lokalnog, gradskog, županijskog ili državnog značaja koriste se isključivo za gradnju, održavanje, upravljanje i zaštitu lučkog područja – pomorskog dobra.

10. LUKE POSEBNE NAMJENE

Ocjena stanja

Nesporno da sportske luke, male luke nautičkog turizma, lokalne ribarske luke kao i mala brodogradilišta mogu predstavljati po svoj prirodi isključivo luke posebne namjene lokalnog značaja. Zato je neprihvatljivo da u razvrstaju luka sukladno zakonskom Prijedlogu ZPDML ne postoje “luke posebne namjene lokalnog značaja”.

Novim ZPDML kao i Uredbom o razvrstaju luka posebne namjene potrebno je propisati koje luke posebne namjene su luke lokalnog značaja te prenijeti koncesijsku nadležnost na gradove i općine.

Prijedlog rješenja

Općine i gradovi

Koncesije za luke posebne namjene lokalnog značaja (sportska, nautičkog turizma, ribarska i sl.) donosi općinsko i gradsko vijeće na rok do 12 godina. Koncesija se donosi uz prethodno mišljenje županije.

Koncesijska naknada prihod je proračuna općine/grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.

Veliki gradovi

Sva postojeća koncesijska ovlaštenja županije za donošenja koncesija za luke posebne namjene, prenose se na velike gradove u okviru njihove teritorijalne nadležnosti. Odluku o koncesiji donosi gradsko vijeće na rok do 20 godina. Koncesija se donosi uz prethodno mišljenje županije.

Koncesijska naknada je prihod proračuna velikog grada i koristi se isključivo za upravljanje pomorskim dobrom.