Autor: Kap. Branko Kundih dipl.iur.
Quo vadis pomorsko dobro 2017.
Pomorsko dobro je “res communes omnium” te kao stvar pripada svim ljudima, ne može se otuđiti niti može biti objekt stjecanja prava vlasništva ni drugih stvarnih prava. U osnovnim odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) izrijekom se navodi da pomorsko dobro uživa osobitu zaštiti Republike Hrvatske. Čini se da je osobita zaštita države u potpunosti zakazala tako da je danas pomorsko dobro poligon kontinuiranih sukoba, kontradiktornih rješenja, nevjerojatnih prijedloga i mišljenja na svim razinama upravljanja i gospodarenja.
Da li je Republika Hrvatska nemoćna da zaštiti svoje nacionalne interese i svoju budućnost na najvrjednijem hrvatskom prostoru?
Iako se službena politika danas ograđuje od ideje privatizacije pomorskog dobra još jednom podsjećamo da nakon donošenja Pomorskog zakonika (N.N. 17/94.) morske luke nisu bile uključene u pravni režim pomorskog dobra. Morske luke su jednostavno 1994. brisane iz režima pomorskog dobra kao općeg dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. To je bio prijedlog i nevjerojatan potez tadašnjeg resornog Ministarstva pomorstva prometa i veza koji je izazvao burne reakcije stručne i političke javnosti. Ovaj pokušaj radikalne privatizacije cjelokupnog lučkog fonda je propao zahvaljujući prvenstveno odgovornosti struke čiji argumenti su bili prihvaćeni od strane politike. Iste godine Sabor Republika Hrvatska donosi uz potpunu suglasnost svih političkih opcija Zakon o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (N.N. 74/94). Morske luke su vraćene u pravni režim pomorskog dobra gdje su uvijek pripadale a cjelokupni događaj doživio je po običaju kolektivnu amneziju. Postavlja se pitanje kako je ovakva nevjerojatna ideja brisanja luka iz režima pomorskog dobra prošla čak saborsku proceduru. Takvo nešto nam nisu radile ni tuđinske vlasti.
Da li se radi o vještoj manipulaciji ili dubinskom poremećaju stoljetnog vrijednosnog sustava hrvatskog naroda koji je živio a i danas živi uz more i od mora?
Najljepše je to opisao već davne 2000.god. na Gospodarskom forumu u Zagrebu Miro Kučić koji je jasno upozorio da na Jadranu vlada anarhija. Obrazlažući genezu problema ovaj vrhunski stručnjak, gospodarstvenik i zaljubljenik mora dramatično je detektirao dubinski poremećaj vrijednosnog sustava:
“I kod nas se počeo stvarati nekakav čovjekoliki hibrid, primorski uljez koji uz more nije vezan etikom i ponašanjem koje se ovdje taložila tisuću godina. Riječ je o najgoroj mogućoj devastaciji, devastaciji mentaliteta. Beskrupulozni došljaci i prilagođeni domoroci mogli bi razbiti tu našu posudu kolektivne memorije.“
Što nam donosi budućnost?
Četvrt stoljeća drame na pomorskom dobru
Na ovom portalu nedavno smo objavili prilog “Četvrt stoljeća drame na pomorskom dobru u fokusu medija i struke“u kojem smo jasno oslikali stanje nereda posebno u periodu od 1991 god. do 2003. god. Nakon donošenja danas na snazi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) pravna nesigurnost i istinski interesi Republike Hrvatske poprimaju dramatičnu dimenziju tako da se u velikom djelu institut pomorskog dobra dovodi do apsurda. To se posebno manifestira u sferi:
- kontradiktornih i podnormiranih zakonskih i provedbenih propisa,
- nedostatku kadrovske i stručne ekipiranosti na svim razinama upravljanja pomorskim dobrom,
- nedostatku kontrolnih mehanizama posebno Republike Hrvatske koja ima izvornu vlast na pomorskom dobru.
Portal je svojevremeno iz pera autora ovog teksta objavio cjelovitu analizu geneze nereda na pomorskom dobru.
Senzacionalna vijest privatizacije pomorskog dobra
U iščekivanju novog zakonskog prijedloga o pomorskom dobru 15. veljače 2017. portali Novi list i Glas Istre kao i dnevnik Novi list donose senzacionalnu vijest iz pera Jagode Marić “Uvodi se privatizacija na pomorskom dobru“. Namjeru da se zbog vlasničkih prava i interesa investitora mijenja Zakon o pomorskom dobru otkrilo je Ministarstvo mora koje je objavilo dokument o strateškoj studiji utjecaja na okoliš za Nacionalni plan razvoja luka od osobitog gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku za razdoblje do 2030. god.
U tekstu se među ostalim navodi da se zbog vlasničkih prava investitora mijenja Zakon o pomorskom dobru u smjeru proglašenjem takvog zemljišta u državnom vlasništvu pa bi takvo ustrojstvo omogućilo da svaka koncesija bude projekt javno-privatnog partnerstva. To znači da bi država kao vlasnik zemljišta na pomorskom dobru umjesto jamstva bankama dopustila upis hipoteka. Već sutradan 16. veljače informativna multiplatforma N1 donosi tekst “Tko laže o pomorskom dobru – dokument ili Butković?“
Slobodna Dalmacija 17. veljače dramatično upozorava “Hoćemo li ostati i bez ovog državnog blaga?“ U Studiji se navodi i tvrdi kako bi hrvatski lučki sektor postao održiv za privatna ulaganja u infrastrukturu bit će potrebno revidirati Zakon o pomorskom dobru. Istovremeno, Novi List istog dana ističe da je ministar Butković jučer ponovio da se nikada nije raspravljalo o prijedlogu konzultanata, pa je nejasno kako je Ministarstvo prihvatilo Nacionalni plan a da se o njemu nije razgovaralo. Vodeći konzultanti koji su radili na izradi tog plana a koje je angažiralo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture bilo je nizozemsko društvo Maritimeand Transport Business Solutions B.V. u suradnji s Rijekaprojektom i DTB kao podkonzultantima.
Ministar mora prometa i infrastrukture je istakao da je u izradi novi zakon o pomorskom dobru i morskim lukama te da se ga do kraja godine treba usvojiti u Saboru.
Prijedlozi zakona ne predviđaju privatizaciju
Postavlja se pitanje zašto ministar mora nije znao za plan privatizacije?
Možda je znao i prešutno odobrio plan a možda nije znao za privatizaciju, ali je kao ministar ipak trebao znati. Na koncu je sve procurilo u medije kroz Nacionalni plan razvoja hrvatskih luka od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Postoje različite medijske spekulacije na koje je definitivno teško odgovoriti.
Međutim ključno pitanje i odgovor leži u činjenici da li je postojala namjera privatizacije pomorskog dobra od strane resornog Ministarstva?
Iako sam oštar kritičar zakonskih prijedloga i rješenja o pomorskom dobru koja su do sada izlazila iz laboratorija resornog Ministarstva moram posvjedočiti da pitanje privatizacije pomorskog dobra nije niti u jednom zakonskom prijedlogu koji su mi bili dostupni bilo predviđeno. Međutim ne treba isključiti nastojanja pojedinaca i interesnih grupa a koji ne predstavljaju službenu politiku da pomorsko dobro kroz mala vrata putem javnog dobra proguraju u vlasničkopravni režim. (javno dobro ima vlasnika dok opće dobro ima samo nosioca vlasti te nije u vlasničkom pravnom režimu – Republika Hrvatska samo upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara za pomorsko dobro – bitna razlika zar ne!).
Očigledno se u ovom slučaju radilo o jednom neprofesionalnom raskoraku u okviru konzultanata i resornog Ministarstva vezanih uz Nacionalni plan, ako je vjerovati ministru da to nije bila namjera Ministarstva. Mediji su opravdano reagirali jer ovdje se nije puhalo na hladno nego na dobro podgrijanu opasnu informaciju o privatizaciji pomorskog dobra koja je sastavni dio Nacionalnog plana.
Prijedlog privatizacije pomorskog dobra nije usamljen primjer
Postojale su i prije inicijative pojedinih uglednih članova akademske zajednice i članova povjerenstva za izradu Zakona o pomorskom dobru da pomorsko dobro uđe u režim javnog dobra odnosno vlasništvo Republike Hrvatske. Takve inicijative i prijedlozi nisu nailazili na plodno tlo. Međutim zadnji prijedlozi ukazuju da još uvijek ideja o privatizaciji pomorskog dobra nije mrtva. Pitanje je samo kada i kako će se duh iz boce ponovo pojaviti.
Posebno ističem i naglašavam iz svojeg dugogodišnjeg iskustva da gospodarstvenici koji svoje djelatnosti i aktivnosti obavljaju na pomorskom dobru u velikom djelu ne postavljaju pitanje vlasništva pomorskog dobra niti ga oni predlažu. Za gospodarstvo je ključno pitanje razrješavanje pitanja zakonitih ulaganja kapitala na pomorskom dobru, nerazriješena pitanja zakonitih pretvorbi kao i pitanje pravne sigurnosti davanja, trajanja, produženja i rješavanja koncesijskih sporova na pomorskom dobru.
Građani Republike Hrvatske zasigurno žele osigurati opću upotrebu i zaštitu morske obale i mora vodeći se načelom jednakosti koja je određena do sada samom prirodom i namjenom pomorskog dobra kao općeg dobra.
Što možemo očekivati od Vlade i Sabora Republike Hrvatske
Na temelju Zakona o procjeni učinaka propisa (N.N. 90/11) i ZOVRH, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29.12.2016. donijela Plan normativnih aktivnosti za 2017. uključujući i Pregled reformskih zakona koje je Vladi predložio Ured za zakonodavstvo.
Zaključkom Vlade Republike Hrvatske zadužena su središnja tijela državne uprave da kao stručni nositelji izrade propisa iz Godišnjeg plana ažurno izvršavaju zadatke predviđene Godišnjim planom. Posebno su izdvojeni zakoni koji predstavljaju izvršenje najvažnijih reformskih prioriteta i mjera Vlade Republike Hrvatske, te je u okviru godišnjeg plana normativnih aktivnosti za 2017. izdvojen Zakon o koncesijama kojega kao krovni zakon treba uskladiti sa pravnim stečevinama (EU). Stručni nositelj je Ministarstvo financija a Zakon bi se trebao uputiti u proceduru Vlade Republike Hrvatske u I. tromjesečju ove godine. Zasada je Zakon o koncesijama pošao kroz prvo čitanje u Saboru Republike Hrvatske.
Ministarstvo mora prometa i infrastrukture kao stručni nositelj trebalo bi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama uputiti u proceduru Vladi Republike Hrvatske u II. tromjesečju ove godine. Zakon o pomorskom dobru treba uskladiti sa novim Zakonom o koncesijama.
Poučeni mnogobrojnim vratolomijama resornog Ministarstva pomorstva na koje je godinama ukazivao Portal pomorsko dobro moramo vjerovati da ipak postoji nada da se donese zakon koji uređuje i određuje našu budućnost na morskoj obali i moru a koji ne dovodi u pitanje našu stoljetnu tradiciju pomorskog dobra kao općeg dobra od interesa za Republiku Hrvatsku.
U svakom slučaju nada umire posljednja.