Autor: Loris Rak dipl.iur.
Komentari na Nacrt Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
Loris Rak dipl.iur. Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci kao gost portala daje svoje komentare na pojedine sadržaje novog Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Urednik portala
Granice lučkog područja morskih luka
Pravno okvir uređenja granica lučkog područja morskih luka prema Nacrtu prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od 17.12.2013. godine
Dana 17.12.2013. godine započeta je javna rasprava o tko zna kojem po redu Nacrta prijedloga Zakona.
Konstanta koja ostaje uvijek ista je žučna polemika i pokoja konsternacija o pojedinim rješenjima koje svaki od nacrta opetovano izaziva u stručnoj i zainteresiranoj javnosti.
Nacrt prijedloga Zakona od 17.12.2013. godine (u daljnjem tekstu: Nacrt) također nije iznimka. Donekle je opisana situacija shvatljiva zbog širokog kruga adresata na koji se Zakon odnosi. No, za razliku od šire zainteresirane javnosti, stručna javnost zahtjeva ozbiljnu analizu teksta Zakona.
U nastavku se daje osvrt na pravno uređenje granica lučkog područja luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene, kako ih uređuje Nacrt, a koje uređenje je i dosad bilo predmet teorijskih rasprava i praktičnih problema u provedbi.
U Nacrtu od 17.12.2013. godine predlagač Zakona, nažalost, nije otklonio teoretski i praktični problem utvrđivanja granica lučkog područja kod luka otvorenih za javni promet bez postojanja subjekta kojim njime upravlja. Iako su se pojedini članovi Užeg povjerenstva za izradu teksta Nacrta prijedloga Zakona zalagali za rješavanje postojeće kontradikcije po ovom pitanju, iz sadržaja teksta Nacrta koji je upućen u javnu raspravu vidljivo je da njime nije učinjen iskorak u rješavanju ovog pitanja.
Istovremeno predlagač Zakona uvodi u Nacrt Zakona kontradiktorno rješenje da granicu lučkog područja luka posebne namjene utvrđuje Agencija dok istovremeno granice luke posebne namjene određuje davatelj koncesije na temelju akta o utvrđivanju granice lučkog područja luke posebne namjene.
Granice luka posebne namjene
Predlagač Nacrta zanemario je i problematiku granica luka posebne namjene na koje su ukazivali pojedini članovi Užeg povjerenstva za njegovu izradu.
Naime, u razradi pitanja granica lučkog područja luka posebne namjene treba ocijeniti postoji li potreba za posebnošću u provedbi postupka davanja koncesija za luku posebne namjene u odnosu na koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra za druge gospodarske djelatnosti.
Autor je nedvojbenog mišljenja da potrebe za takvom posebnošću nema.
Naime, odredbom članka 190. stavka 3. Nacrta propisano je da se na koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra za luku posebne namjene primjenjuju odredbe zakona koji uređuje koncesije na pomorskom dobru.
Dakle, koncesija za luku posebne namjene, primjenom prethodno citirane odredbe, ne bi trebala imati posebnosti u odnosu na koncesije za ostale gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru izvan lučkog područja.
Stoga autor ističe da je preduvjet započinjanju postupka davanja koncesije za luku posebne namjene već utvrđena granica pomorskog dobra i proveden upis u zemljišnim knjigama, a što je preduvjet i koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra izvan lučkog područja.
Nadalje, uz ispunjenje tog preduvjeta, postavlja se premisa da je granica lučkog područja luke posebne namjene zapravo obuhvat područja pomorskog dobra koje se daje u koncesiju za luku posebne namjene. Takvom je premisom, autor je mišljenja, u cijelosti isključena bilokakva dvojba o postupku i načinu provedbe postupka davanja koncesije.
Međutim, Nacrt ne slijedi gore predložena rješenja,već uvodi poseban postupak utvrđivanja granice lučkog područja luke posebne namjene pred Agencijom, a pritom uvodi i toliko kontradiktorna rješenja da će pretpostavljeno izazvati velike praktične probleme.
Naime, odredbom članka 190. stavka 2. Nacrta propisano je da granice lučkog područja luke posebne namjene utvrđuje davatelj koncesije na temelju akta Agencije o utvrđivanju granice lučkog područja luke posebne namjene.
Znači li to da postoji posebna granica koju određuje davatelj koncesije, a posebna granica koju utvrđuje Agencija? Može li se sadržajno uopće određivati nešto što je već utvrđeno?
Ponovo se otvara i teoretski problem: može li uopće postojati lučko područje luke posebne namjene ako istovremeno ne postoji akt o koncesiji kojim takva luka nastaje? U kojem je statusu pomorsko dobro koje je aktom Agencije utvrđeno kao lučko područje luke posebne namjene prije nego davatelj koncesije dade koncesiju za luku posebne namjene?
Što ako je lučko područje utvrđeno, a davatelj koncesije ne želi pokrenuti postupak davanja koncesije jer smatra da obuhvat područja koje se daje u koncesiju, a koji treba utvrditi prema granici utvrđenoj po Agencije, nije u skladu s očekivanjima iz njegove Studije opravdanosti davanja koncesije?
Nadalje, postavlja se pitanje na temelju kojih će mjerila i kriterija Agencija utvrđivati granicu lučkog područja luke posebne namjene? U ovom postupku nije predviđeno sudjelovanje županijskog povjerenstva za granice niti se to ne predviđa planom upravljanja pomorskim dobrom!
Na temelju čije inicijative – davatelja koncesije ili zainteresiranog gospodarskog subjekta koji tek treba inicirati postupak davanja koncesije?
Nadalje, prema odredbi članka 10., članka 12. i članka 13. Zakona o koncesijama (“Narodne novine” br. 143/12) davatelj koncesije u pripremnim radnjama za davanje koncesije izrađuje Studiju opravdanosti davanja koncesije, u kojoj među ostalim utvrđuje i opis područja (obuhvat) koje se daje u koncesiju. Opisani je element sastavni dio Studije i on je neraskidivo povezan s ostalim elementima na temelju kojih se postiže cjelovitost Studije.
Ako davatelj koncesije ne može utvrditi područje koje se daje u koncesiju jer nema njenih granica, onda se postavlja pitanje može li uopće izraditi Studiju, a potom pitanje može li uopće pokrenuti postupak pripremnih radnji?
Stoga je logična prethodno postavljena premisa da granicu lučkog područja luke posebne namjene određuje upravo davatelj koncesije u svojoj dokumentaciji za nametanje, a područje koje se daje u koncesiju postaje lučko područje luke posebne namjene dok koncesija traje. Jer, koncesija se ionako daje na temelju dokumenata prostornog uređenja i dozvola koje se na temelju njih ishoduju pred upravnim tijelima nadležnim za gradnju i prostorno uređenje, pa je poseban postupak pred Agencijom nepotreban, suvišan i štetan.
Ako se na koncesije za luke posebne namjene primjenjuju odredbe o koncesijama na pomorskom dobru, gdje granice obuhvata koncesije određuje davatelj koncesije u skladu s prostornim planom, onda je nerazumljivo zašto se kod luka posebne namjene odstupa od usporednog rješenja.
Zaključno, postavlja se pitanje koji je uopće smisao propisivanja posebnog postupka utvrđivanja granice lučkog područja luke posebne namjene pred Agencijom? Iz krajnje siromašnog obrazloženja teksta Nacrta prijedloga Zakona odgovor na to pitanje ne može se razaznati.
Može se jedino zaključiti da opisani prijedlog zasigurno neće ispuniti ciljeve uspostave jednostavnijeg pravnog okvira za investicije na pomorskom dobru.
Granice cjelovitog lučkog područja luka otvorenih za javni promet
Naime, teoretski problem utvrđivanja lučkog područja očituje se u tome je li moguće posebno utvrđivati (cjelovito) lučko područje luke otvorene za javni promet bez da je istovremeno osnovana nadležna lučka uprava, kao pravni subjekt koji njime upravlja? Može li, stoga, uopće postojati lučko područje bez nadležne lučke uprave?
Naime, prema odredbi članka 147. stavka 1., članka 159. stavka 2. i članka 160. stavka 2. Nacrta proizlazi da je predviđen poseban postupak utvrđivanja (cjelovitog) lučkog područja luke otvorene za javni promet, iako u isto vrijeme možda još i nije osnovana nadležna lučka uprava (državna ili županijska).
Međutim, takvo bi tumačenje bilo u kontradikciji s odredbom članka 4. podstavka 5. i članka 133. Nacrta, koji definira cjelovito lučko područje kao prostor pomorskog dobra kojim, među ostalim, upravlja nadležna lučka uprava. Dakle, iz navedenog proizlazi da dio pomorskog dobra ne može dobiti svojstvo lučkog područja ako ne postoji (nije osnovana) nadležna lučka uprava koja njime upravlja.
Navedeno je i logično jer bi se inače postavilo pitanje tko bi do osnivanja nadležne lučke uprave (njenog upisa u sudski registar) bio ovlašten upravljati lučkim područjem?
Prema tome, nužan je preduvjet u teoretskom pristupu ovom problemu da se cjelovito lučko područje utvrđuje istovremeno s osnivanjem subjekta koji njime upravlja (nadležna lučka uprava).
Uzmimo za primjer da se izmjenom dokumenata prostornog uređenja postojeći prostor pomorskog dobra promjenom namjene predvidi za luku otvorenu za javni promet lokalnog značaja. Je li u tom slučaju potrebno da županijska skupština provede poseban postupak utvrđivanja lučkog područja (uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske) i čeka da ta odluka stupi na snagu, a tek potom donese odluku o osnivanju županijske lučke uprave (ili izmjeni postojeće odluke o osnivanju) gdje će navesti novoutvrđeno lučko područje? I tko upravlja lučkim područjem od vremena stupanja na snagu odluke o utvrđivanju lučkog područja i stupanja na snagu odluke o osnivanju županijske lučke uprave?
Koji je uopće smisao tako složenog postupka koji dovodi do apsurda smisao odredbe članka 4. podstavka 5. i članka 133. Nacrta?
Prema tome, valja poći od premise da je ispravna definicija članka 4. podstavka 5. i članka 133. Nacrta koji uvodi vremensko jedinstvo utvrđivanja lučkog područja i osnivanja tijela koje njime upravlja.
Tom je preduvjetu udovoljeno već postojećom odredbom članka 150. stavka 2. i članka 168. stavka 2. koji propisuju da se aktom o osnivanju nadležne lučke uprave ujedno i utvrđuju granice cjelovitog lučkog područja.
Stoga su odredbe članka 147. stavka 1., članka 159. stavka 2. i članka 160. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona sadržajno nepotrebne, a praktično štetne jer uvode pravnu nesigurnost, teorijske nelogičnosti i praktične smetnje u primjeni, pa bi nedvojbeno bilo korisno iste odredbe brisati.
Usputno, napominje se da predlagač Nacrta prijedloga Zakona opet svojim prijedlozima uzrokuje pravnu neusklađenosti i suprotstavljenost predložene norme s već postojećom legislativom. Naime, za razliku od postojećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09), Nacrt prijedloga Zakona mijenja u članku 150. vrstu podzakonskog akta kojim se osniva lučka uprava (sada odlukom, a ne više uredbom Vlade Republike Hrvatske). Međutim, predlagač je zanemario da se odredbom članka 149. stavka 4. na lučku upravu supsidijarno primjenjuju odredbe kojim se uređuju ustanove, a da je odredbom članka 12. stavka 2. Zakona o ustanovama propisano da Republika Hrvatska ustanovu osniva zakonom ili uredbom.
Prema tome, predlaže se da se ostavi odredba postojećeg Zakona koji predviđa osnivanje lučkih uprava uredbom, a ne odlukom Vlade Republike Hrvatske.