Slobodno novinarstvo kao zadnja linija obrane pomorskog dobra

Nered na dnevnoj razini

Ne samo da do danas nismo jasno definirali same pojmove pomorskog dobra uključujući i morsku obalu, nego smo zakonskim rješenjima od prvog dana širom otvorili vrata selektivnom, netransparentnom i diskrecijskom odlučivanju od strane javne vlasti, prije svega “što je a što nije pomorsko dobro“. Definitivno prvi korak u stvaranju nereda na pomorskom dobru.

Svakim novim zakonskim rješenjima doslovno smo lijepili nered na postojeći zatečeni nered na pomorskom dobru.

I dalje nakon donošenja novog ZPDML/23 svjedočimo da se na pomorskom dobru na dnevnoj razini stvaraju ekscesne situacije koje je više i teško pratiti. Zatvaramo si prostor za gospodarski iskorak, a istovremeno dovodimo u pitanje opću uporabu pomorskog dobra.

Izgleda da zadnju liniju obrane pomorskog dobra predstavlja slobodno novinarstvo i udruge civilnog društva.

No slobodno novinarstvo i istina imaju svoju cijenu. Tako 4. rujna, 2024. što su prenijeli mnogi mediji, dolazi do ozbiljne prijetnje novinaru i glavnom uredniku portala Morski.hr. od strane brodara, što je oštro osudilo HND i Europska federacija novinara.

Očigledno da je pravna država potpuno zakazala u zaštiti pomorskog dobra, a istovremeno nije stvorila pravni okvir za pozitivni iskorak u procesu upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom. 

Zato se ne treba čuditi da se svakim danom pitamo, što nam se to događa na tom izuzetno vrijednom prostoru morske obale i mora? 

Naš ugledni arhitekt akademik Nikola Bašić potpuno je opravdano iznio mišljenje da ako vidite nered u prostoru, budite sigurni da je to društvo neuređeno (HRT). Nažalost, danas nered na morskoj obali poprima dramatične razmjere koje je već sada dugoročno nemoguće sanirati. Čini se da na jadranskom prostoru razaramo svoje stoljetne korijene na kojima bi trebale i od kojega bi trebale živjeti buduće generacije. Slikovito je to opisao danas već davne 2000. god. Miro Kučić, koji je upozorio da bi beskrupulozni došljaci i prilagođeni domoroci mogli razbiti tu našu posudu kolektivne memorije

Izvor slike: Milvana Arko Pijevac dipl. ing. biol.

Posebno ističemo da cjelovita arhitektura pomorskog dobra postaje fragilna ako ju ne prate efikasni kontrolni mehanizmi, prvenstveno kompetentni nadzor i inspekcija pomorskog dobra. Takvim neodgovornim postupanjem ugrožavamo sam institut pomorskog dobra.

Iako se radi o posebnom interesu Republike Hrvatske, argumenti znanosti i struke bili su ignorirani od strane javne vlasti što je rezultiralo naprosto nevjerojatnim i  dramatičnim posljedicama na pomorskom dobru.

U zadnje vrijeme pozornost šire hrvatske javnosti privlači slučaj devastacije pomorskog dobra u Sevidu na Moru koji definitivno poprima oblik groteske na kojem bi pozavidio i čuveni Federico Fellini. Čini se kao da se lokalna vlast mjesecima ismijava (sprda) s pravnom državom u potrazi za nepoznatim počiniteljem koji neodgovorno s teškom mehanizacijom u pravilu nedjeljom devastira pomorsko dobro. Moramo priznati da informacije koje nam na dnevnoj razini profesionalno pruža portal www.morski.hr  kao i drugi mediji  su naprosto nezamjenjive.  Slike i činjenice govore same za sebe te  predstavljaju neizmjerni doprinos u cilju informiranja a na koncu i poticaj od strane onih koji su odgovorni  i plaćeni da štite pomorsko dobro.

Grad Umag: Najveći problem Istre – “Tiha okupacija Istre”

Istra je, na sramotu svih nas koji u njoj živimo, postala europski raj za bespravne graditelje i uzurpatore. Bespravna gradnja, uzurpacija šumskog i poljoprivrednog zemljišta te pomorskog dobra je „karcinom“ koji dnevno izjeda našu županiju, do te mjere da danas ugrožava normalnu kvalitetu života građana.

Zbog iznimno velikog profita dobro organiziranih pojedinaca, poljoprivredno i šumsko zemljište se pretvara u „vikend parcele“ koje realno vrijede 2-3 €/m 2 , a prodaju se po 30-50 €/m2. Posljedica toga jest da po Istri i dalje nastaju nelegalna naselja, „istarske favele“, s tisućama stanovnika. „Tiha okupacija“ Istre nam se događa pred očima uz očitu nezainteresiranost politike i neefikasnost nadležnih inspekcija koje bi morale štititi prostor i zaustaviti bespravnu gradnju i uzurpaciju. Poznato je da su šume i poljoprivredno zemljište zaštićeni i od posebnog su interesa za RH, no u stvarnosti to nije baš tako.
Da apsurd bude veći, ta bespravna, nelegalna okupacija je djelo većinom stranih državljana, gdje prednjače državljani Slovenije, uz pomoć i asistenciju „domaćih domoljuba“. Takva drskost i agresivnost stranih državljana u brutalnom uništavanju Istre nije zabilježena ni u ratnoj povijesti Istre, niti je u drugim dijelovima Hrvatske tako izražena.

Ruganje je to prema svima nama u Istri koji tražimo poštivanje zakona te civilizirano ponašanje stranih državljana, koji zakone u svojim matičnim državama poštuju, dok se prema nama u Istri odnose kao „konkvistadori“ te ismijavaju zakone Republike Hrvatske.

Prostor Istre je naše najveće bogatstvo, no brojke u posljednjih 30-tak godina govore o alarmantnom stanju. Istra je 1991. godine, kao i danas, imala nešto više od 200.000 domaćih stanovnika. No, za razliku od tada, danas Istra broji dodatnih 200.000 nestalnih stanovnika, što legalnih što nelegalnih. Ti povremeni strani stanovnici imaju 140.000 turističkih ležajeva koje iznajmljuju, većinom „na crno“. S druge strane, broj nelegalnih stanovnika po „istarskim favelama“ nemoguće je precizno utvrditi. Pretpostavlja se da je riječ o 30-tak tisuća „divljih“ turista/stanovnika. U Istri već postoje općine i gradovi u kojima broj povremenih stanovnika prelazi broj stalnih domaćih stanovnika.

Bespravne „istarske favele“ generiraju niz komunalnih, životnih i financijskih problema za domaće građane koji se neće godinama riješiti. Pljuska je to svim građanima koji poštuju zakone, udar je to na struku, prije svega prostornih planera, na infrastrukturu, koja nije i ne može biti riješena, na održivi i na budući razvoj Istre. Zbog čega? Zbog koga? Zbog onih koji krše zakone, zbog onih koji u sustavu ne štite javno dobro i zbog domaćih manipulatora. A ispaštaju građani koji poštuju zakone R.H.

Apsurdno i nestvarno je da te „nelegalne šumske kućice“ u Istri u samo par mjeseci nakon nelegalne izgradnje ili postavljanja postaju „legalne“ s prijavljenim boravkom, kućnim brojem i ulicom, a sve uz pomoć „domaćih domoljuba“. U ostalim zemljama Europe bi vas deportirali, a u Istri za nagradu dobijete uknjiženu „legalnu kuću za odmor“.

Lokalna politika je prije 30-tak godina, bez vizije razvoja, dozvolila da se ta okupacija dogodi, svjesno ili ne sad je nebitno, činjenica je da su bivši Načelnici s juga Istre bili „kreatori“ nelegalnih „istarskih favela“. Upravo stoga se i od IDS-a danas očekuje da bude predvodnik u borbi protiv „okupacije Istre“. Središnjica IDS-a se protiv „okupacije Istre“ bori otvaranjem e-maila. I sami znaju da se time neće riješiti baš ništa. Činjenica je, da su osim Umaga, Vodnjana, Rovinja, Bala i Ližnjana, koji se aktivno bore protiv bespravne izgradnje, svi ostali inertni. Primjerice predsjednica IDS-a Umag uz „domaće domoljube“ aktivno podržava uzurpatore i bespravne graditelje. Dok Župan Miletić umjesto da taj najveći problem Istre objedini i podigne na razinu Županije on „okupaciju Istre“ spominje isključivo na svečanim sjednicama. Svima je jasno da se takvim pristupom problem ne rješava a naš se životni prostor svaki dan smanjuje i generira probleme da već ugrožava kvalitetu života građana Istre.

Ako „tiha okupacija Istre“ nije dovoljan razlog da svi zajedno stanemo u obranu Istre, i da Istra bude dio uređene i civilizirane Europe, a ne ničija interesna „kolonija“, te ako zaista želimo europsku Hrvatsku, tada svi moramo dati svoj doprinos, bez fige u džepu.