Morske plaže Lijepe naše na ispitu - Crna Gora korak ispred

Ovog proljeća je gradonačelnik Grada Pule donio Zaključak o uspostavi Službe spašavanja života na vodi na području Grada Pule za 2011. koji uključuje sedam plaža koje su u koncesiji Grada Pule za period od 15. lipnja do 15.rujna, 2011. god.

Ovakav zaključak ne bi privukao pažnju Portala da nije donesen na temelju 16 godina starog Pravilnika o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljiti. Pravilnik je donesen na osnovu Pomorskog zakonika koji u dijelu koji se odnosi na pomorsko dobro nije na snazi od 2003. god.

Nema zamjerke Gradonačelniku jer uz sva nastojanje ne postoji propis na koji bi se mogao pozvati prilikom donošenja Zaključka, osim prije citiranog Pravilnika. U svakom slučaju primjer Grada Pule je za pohvalu. Zabrinjava činjenica da Republika Hrvatska nema propis koji bi cjelovito i sustavno propisao razvrstaj morskih plaža koje ex lege predstavljaju pomorsko dobro, obvezne standarde i sigurnost na morskim plažama, kao i njihovo gospodarsko korištenje.

Pravilnik iz 1995. god. u svom minimalističkom izdanju propisuje da je korisnik uređene i prirodne plaže dužan osigurati sredstva za spašavanje kupača i potreban broj spasioca, a uvjete određuje teritorijalno nadležna lučka kapetanija ili ispostava.

Sukladno Pravilniku, plaže mogu biti uređene i prirodne ali je njihov pojam i značaj vrlo neprecizno definiran. Pravilnik se nikada nije u cijelosti primjenjivao te ga je pravna struka u velikom dijelu osporavala i opravdano kritizirala kao neupotrebljivi pravni akt. Upozoravano je na potrebu donošenja temeljitog i preciznog propisa koji bi definirao vrste morskih plaža, standarde na plažama, kao i modele gospodarskog korištenja uključujući ograničenje opće uporabe pomorskog dobra. Nažalost to se nije dogodilo.

Danas se na hrvatskim plažama kao standard kvalitete primjenjuju 32 kriterija Plave zastave. Iako nije obvezna, Plava zastava kao međunarodni zaštitni znak i univerzalni brend kvalitete u velikom je dijelu sačuvala obraz hrvatskog turizma na Jadranu.

Postavlja se pitanje što je s ostalim plažama na jadranskoj obali i uvjetima koje one moraju zadovoljavati, a ne nose Plavu zastavu?

O ujednačenim standardima na morskim plažama sukladno zakonskim propisima ne možemo govoriti. Sve je prepušteno od slučaja do slučaja, od koncesije do koncesije, od grada do grada, od općine do općine, od hotela do hotela. U svakom slučaju pojedini gospodarski subjekti posvećuju morskim plažama izuzetnu pažnju svjesni važnosti i nužnosti plaža za njihovu turističku ponudu.

U pozitivnom smislu moramo spomenuti Uredbu o kakvoći mora Republike Hrvatske, koja po našem mišljenju u primjeni zaslužuje pohvalu, a odnosi se prvenstveno na praćenje kakvoće mora i standarda kakvoće mora na morskim plažama.

Što je s našim susjedima Crnom Gorom?

Republika Crna Gora ima predivne plaže i čini nam se da zadnjih godina tom segmentu morskog dobra i turističke ponude pridaje osobitu pažnju.

Prije svega, Republika Crna Gora ne poznaje institut pomorskog dobra kao općeg dobra koje uključuje i morske plaže. Crna Gora poznaje institut "morskog dobra" koje je u vlasništvu države, a kojim upravlja Javno preduzeće. U tom smislu 1992. god. donesen je Zakon o morskom dobru.

Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati uređena i izgrađena kupališta Crne Gore vrlo precizno i jasno je propisao opremanje kupališta, obilježavanje i ograđivanje kupališta, spasilačku službu kao i uređenje kupališnog prostora.

Na osnovu Zakona i Pravilnika, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom donijelo je Program organizacije kupališta u sezoni 2011. god.

Crna Gora razlikuje kod uređenih i izgrađenih kupališta, javna kupališta, hotelska kupališta, kupališta specijalne namjene u koja su uključena (reprezentativna, nudistička, ženska, kupališta s korištenjem ljekovitog blata i mineralnih voda i dr.).

Na koncu se postavlja pitanje zašto Republika Hrvatska nema odgovarajuća rješenja i odgovore za jedan od najatraktivnijih dijelova pomorskog dobra koje uključuje morske plaže. Izrazita zakonska podnormiranost, zastarjelost propisa i improvizacija gospodarskog korištenja zasigurno ne može predstavljati interes posebno turističkog sektora. Istovremeno čekamo donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama više od tri godine.

Da li nam naša konkurencija daje lekciju?