Autor: Prof. dr.sc. Tihomir Luković, ASPIRA – Visoka poslovna škola za menadžment i turizam, Split/Zagreb
Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama može se promatrati sa raznih aspekata. Dva su posebno važna aspekta, aspekt znanja i aspekt namjere. Promatrano s aspekta znanja, u ovom će se tekstu protumačiti što je goodwill i koja je njegova uloga u procijeni vrijednosti marina, kao i postupanje s goodwill-om koji se odnosi na marine.
Ono o čemu se neće govoriti u ovom članku je kritika Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama promatrano s asketa hrvatskog poduzetništva.
- Neće se ovdje navoditi koliko je pogubno ne zaštititi mlado hrvatsko poduzetništvo koje se razvija na hrvatskom resursu pomorskog dobra.
- Neće se govoriti niti o razvijanju koncepta raskida ugovora s hrvatskim vlasnikom marine nakon isteka koncesije, usprkos što je kao koncesionar uredno izvršavao svoje obaveze.
- Neće se ovdje isticati dobar primjer zaštite vlasnika marina u Italiji i Francuskoj, koji imaju snažnu podršku države za nastavak poslovanja i produženje koncesije.
- Neće se ovdje ulaziti niti u problem (ne)znanja osnovnih ekonomskih pojmova, kao i postupanje sa njima (posebno čl. 64.), a koje je na nivou znanja srednje ekonomske škole.
- Neće se ovdje upozoravati kako ovaj zakon pogoduje preuzimanju marina od strane stranog kapitala pri čemu Hrvatska gubi, jer rast nije ujedno i razvoj.
Ovdje ćemo se upoznati s osnovama goodwill-a koji je aktualizirala Udruga hrvatskih marina, tražeći da se kod raskida ugovora s vlasnikom marine prihvati obeštećenje i u vrijednosti goodwill-a, što je sasvim opravdano. Ozbiljne ekonomiste sve ovo svakako ćudi te je potrebno obrazložiti što je to goodwill, i kako se on izračunava te kako se koristi u praksi.
Prema definiciji, goodwill je vrijednost koju tvrtka dobiva od svog brenda, baze kupaca i reputacije povezane s njezinim intelektualnim vlasništvom. Goodwill je dugotrajna nematerijalna imovina koja se oblikuje kao vrijednost poduzeća/marine tijekom niza godina. Dakle, vrijednost goodwill-a nije opipljiva, a niti stalna, i nema vrijednosni kontinuitet, što znači da može padati i rasti, ali kao nematerijalna vrijednost poduzeća uvijek postoji.
Goodwill se, s obzirom na praksu, može promatrati sa dva aspekta, a sukladno tome i analizirati, (1)tržišni aspekt i (2)računovodstveni aspekt. Promatrano s obzirom na makro tržišni senzibilitet, goodwill se može pripisati razvijenim i tržišno orijentiranim ekonomijama. Nasuprot tome, u ekonomijama u tranziciji, kao što je Hrvatska, izostanak goodwill-a ocrtava ujedno niski stupanj građanskog društva i tržišne ekonomije. S obzirom na prostorni limit portala, neće se ulaziti u analizu goodwilla s aspekta razvijenosti nacionalne ekonomije, primjerice Hrvatske, nego će se samo protumačiti što je goodwill i kako se on treba koristiti kod marina.
Promatrano s računovodstvenog aspekta, ne ulazeći u analize koje razrađuju naši istaknuti računovođe, otvaraju se brojna pitanja vezana za goodwill marina. Najkraće rečeno, pitanje je da li je politika goodwill-a razvijena u hrvatskim marini, da li je kod eventualnog preuzimanja predviđen i obrađen goodwill, kao i kako se šira zajednica odnosi prema goodwill-u marina. Vezano za navedena pitanja goodwill-a, osnovno je znati da svi oblici i rad na goodwill-u odražavaju iznadprosječnu profitabilnost poduzeća u odnosu na konkurenciju u industriji.
Kako nastaje goodwill?
Jedna od klasifikacija ekonomskih čimbenika, kako navodi prof. Pervan, koji uzrokuju goodwill je sljedeća:
1) superioran management, 2) izvrsni prodajni i organizacijski manageri, 3) slabiji management kod konkurencije, 4) kvalitetno oglašavanje, 5) tajni proizvodni postupak, 6) kvalitetni radni odnosi, 7) izvrsni kreditni rejting poduzeća, 8) izvrsni programi edukacije radne snage, 9) humanitarni rad i kvalitetni odnosi s javnošću, 10) poslovni neuspjeh konkurencije, 11) udruživanja i surađivanja s drugim poduzećima, 12) strateška lokacija, 13) kvalitetni resursi i talenti.
Dakle, može se zaključiti da se goodwill stvara kao izuzetno kvalitetan rad menadžmenta koji koristi nacionalne resurse, dakle, u našem slučaju pomorsko dobro. Kada su u pitanju hrvatske marine, onda je kvaliteta hrvatskog pomorskog dobra, uz klimatske uvjete, važan činitelj goodwilla. Poratni razvoj hrvatskog poduzetništva pozitivno se odrazio na ulaganja domaćih poduzetnika i osnivanje privatnih komercijalnih marina čiji su kapaciteti jedan puta veći od ACI-a. To dobro govori o značaju privatnih hrvatskih marina za cjelokupni razvoj hrvatskog priobalja i otoka. Stoga goodwill u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama treba promatrati s tog aspekta.
Kako se goodwill računovodstveno primjenjuje?
Prema MRS-ovima (Međunarodni računovodstveni standardi), kao i prema MSFI (Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja), predviđeno je oblikovanje hrvatskih bilanci, kao i pozicija goodwilla u njima. Sukladno standardima, veliki poduzetnici te poduzetnici čije su dionice ili dužnički vrijednosni papiri uvršteni, ili su pak u procesu uvrštavanja na tržište vrijednosnih papira, imaju obvezu primjene MRS-ova i MSFI-a. Nasuprot velikim poduzetnicima, mali i srednji poduzetnici mogu, ako to žele, primjenjivati MSFI-eve odredbe i standarde u cijelosti ili pak mogu primjenjivati standarde koje je donio Odbor za standarde financijskog izvještavanja (regulirano Zakonom o računovodstvu 116/18, čl. 16., čl.17.) S obzirom na navedeno, a sukladno veličini hrvatskih marina, sve hrvatske marine spadaju u SME (Small & Medium Entrepreneurship), malo i srednje poduzetništvo, što znači da nisu obvezne primjenjivati MSFI. S obzirom na goodwill, razlike u tretmanu i korištenju goodwilla postoje s osnova nastajanja i prijenosa kod situacije preuzimanja. Odnosno, kako je navedeno u MSFI 3., goodwill stečen u poslovnom spajanju ne amortizira se (MSFI 3, t.55). Prema MSFI 3., nakon početnog priznanja, stjecatelj mora svoj stečeni goodwill procjenjivati po trošku kojeg umanjuje za akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti goodwilla, ali sada nije potrebno ulaziti u razne verzije računovodstvenog pristupa goodwill-a.
Ipak potrebno je navesti da se s obzirom na amortizaciju goodwill-a otvaraju novi problemi za računovodstvo, pa je amortizacija goodwill-a i troškovi koji proizlaze iz umanjenja vrijednosti goodwill-a, u nekim državama porezno priznati trošak, kao primjerice u Njemačkoj, dok u drugim državama, kao primjerice u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, nije priznat kao trošak. S obzirom na praksu u Republici Hrvatskoj i amortizaciju goodwill-a, prof. Pervan ima stav da kod naknadnog vrednovanja goodwill-a, a prema HSFI 2 – Konsolidirani financijski izvještaji, vijek trajanja goodwill-a je ograničen te se stoga goodwill mora amortizirati tijekom vijeka trajanja. Ipak, naknadni obračun goodwill-a, prema HSFI 2, bitno je drugačiji u odnosu na MRS 36. Prema MRS 36 (umanjenje vrijednosti imovine), goodwill može, ali i ne mora, gubiti na vrijednosti, dok prema HSFI 2, vijek trajanja goodwill-a je ograničen na 5 godina. Pri samoj amortizaciji goodwill-a treba imati na umu Pravilnik o porezu na dobit (NN 2/18), prema čijim odredbama amortizacija goodwill-a je porezno nepriznati rashod. Sukladno navedenom, a s obzirom na obrazloženje goodwill-a s aspekta računovodstva u Hrvatskim uvjetima, koji kažu „može, ali i ne može“, goodwill se ne navodi u bilancama malih i srednjih poduzeća pa tako niti marina.
Kako se goodwill tržišno primjenjuje?
Ako se goodwill promatra s tržišnog aspekta, situacija je drugačija. Odnosno, promatrano kod marina, goodwill postoji i realna je kategorija koja je vidljiva kod prodaje/kupovine marine. Postoje brojni izračuni goodwilla, kao i nad-dobiti marina, od složenih modela pa do najjednostavnijih. Najjednostavniji model izračuna goodwill-a je po formuli: Goodwill = Nc – (Ftv – Fto) gdje su: Nc = nabavna cijena marine; Ftv = tržišna vrijednost imovine; Fto = fer tržišna vrijednost obveza. Kako god ovo izgledalo jednostavno, u praksi izračuna je složeno, jer Ftv i Fto zahtijevaju procjenu, što proces izračuna čini tek približno prihvatljivim.
Problem približnosti procjene goodwill-a rješava tržište na kojem goodwill postaje realna i veoma točna ekonomska i tržišna kategorija. Da bi to bilo jasno prikazat će se vrijednost goodwill-a na primjeru jedne marine iz prakse, a koji je upravo u tijeku prodaje.
Kako radimo?
Istraživanje i prvi udžbenik na engleskom „Nautical tourism“ CABI Oxford (Luković, T. i koautori) pokazao je da na Mediteranu 2015. marina ima u prosjeku 401 vez, pa počnimo s realan izračun marine „X“ koja ima 450 vezova. Prema bilanci, marina ima imovinu od 550 milijuna kuna ili 73 milijuna eura. Na strani obaveza, ima oko 60 milijuna kuna ili 8 milijuna eura. Iz navedenog bi proizašlo da marina vrijedi oko 65 milijuna eura. Pregovori koji se upravo vode, odvijaju se s izvjesnim iznosom prodaje od oko 110 milijuna eura. To bi značilo da navedena marina ima goodwill od 45 milijuna eura.
Dakle, goodwill marina jasno se realizira prilikom prodaje i stoga se nikakvim zakonom to ne smije isključiti, jer bi to značilo isključivanje tržišne ekonomije.
Goodwill, u svjetlu hrvatskih marina i prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pokazuje potrebu uvažavanja tog instituta.
S obzirom da mi je poznata situacija hrvatskih i europskih marina, kao i poslovanje marina na Jadranu i Baltiku, goodwill je kategorija koja se koristi kod njemačkih marina za razliku od hrvatskih. Također, zahtjev Udruge marina da se kod preuzimanja marina marine obeštete s goodwill-om logičan je i opravdan, ali nije apsolutan. Način korištenja goodwill-a zavisi o situaciji pa će o tome biti posebno obrazloženje. Sve to ukazuje na potrebu ekonomskog znanja koje se onda uz pomoć pravne struke može oblikovati kao inter-disciplinski prijedlog i oblik korištenja goodwill-a, ali i znatno šire. Primjerice, tu je i kategorija nad-dobiti, koja također mora imati svoje mjesto u sustavu obeštećenja prema predmetnom zakonu. Pritom treba znati kako nad-dobit nije goodwill, ali teži k njemu i odvija se po drugačijem pristupu izračuna, primjerice kao izračun (Econimic Value Added) EVA po Stern/Stewartu. Po toj metodi izračunava se nad-dobit, koja se zatim uvećava na neto imovinu marina sa 10 vrijednosti nad-dobiti. Na taj se način postavljaju temelji za pregovore kod prodaje/kupnje marine, a metoda EVA po Stern/Stewartu u konačnici jako je blizu tržišnoj vrijednosti goodwill-a, koji se postiže na kraju pregovora.
Ovdje je prikazana problematika goodwill-a hrvatskih marina, u svjetlu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, s aspekta znanja, ali aspekt namjera iz svega se može pretpostaviti. Odnosno, namjere se ocrtavaju kroz ciljeve, a ciljeva koji su postavljeni na makrostrateškom nivou, i koji su nadstranački, nema. Koje su onda namjere, ostaje otvoreno pitanje, a što nije dobro, jer se otvara prostor za razna i nepotrebna mišljenja. Dakle, sve to ukazuje na nasušnu potrebu uključivanja struke, ali ne po političkom niti interesnom ključu, već po ključu ostvarenih znanstvenih i stručnih dosega, bez osobnih interesa i uz visoki stupanj domoljublja.
Zaključno
Problematiku hrvatskih marine treba promatrati s poduzetničkog aspekta, kao i makrostrateških interesa hrvatske države i ekonomije. Hrvatske marine razvijaju se na hrvatskom pomorskom dobru i važan su segment hrvatskog mladog poduzetništva. Stoga je potrebno u Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama jasno unijeti ekonomske kategorije, a koje u zakonu temeljenom na prevažnom hrvatskom resursu po logici stvari dominiraju, ali su nedorečene. Borba za resurse na globalnoj mega svjetskoj razini sve je izraženija, a Hrvatska kao članica EU-a postala je otvoreno tržište na kojem se trguje svim i svačim, pa i tuđim resursima. Dakle, ako se pritom ne zaštite domaći poduzetnici, kao primjerice marine, rezultat će dugoročno, za našu djecu, biti poražavajući.