Ovih dana napustila nas je jedna osebujna ličnost. Pomorski kapetan, sudski vještak za pomorski transport, strastveni alpinist, pisac i nadasve zaljubljenik u prirodu, Ivo Rudenjak.
Rođen u Dubrovniku 12. svibnja 1928. godine gdje pohađa pomorsku trgovačku akademiju, maturira 1946. godine, zatim kadetura, časnički ispit pa treči i drugi časnik na brodovima Jugolinije. Po osnutku Više pomorske škole u Rijeci njen student, diplomira 1954., te polaže ispit kapetana duge plovidbe. Nakon odslužene vojske u Puli ponovo ukrcaj na brod u svojstvu prvog časnika i zatim sa navršenih 30 godina prima prvu komandu kao zapovjednik na brodovima Jadroplova. Otvara liniju za velika jezera u Sjevernoj Americi gdje plovi 4 godine. Poslije toga period rada na kopnu u špediciji, a zatim na poziv kap. Pajalića ponovo u Jugoliniji do pune mirovine 1987. godine.
1970. godine učesnik je prve hrvatske ekspedicije na Ararat, 5185m na tromeđi Turske, Irana i Sovjetskog Saveza. Strastveni zaljubljenik u Velebit kojeg je prošao od sjevera do juga, obašao sve vrhove i sa Sv. Brdom rastao se od Velebita. Prehodao i cijelu slovensku alpsku transverzalu, zatim Biokovo i Orjen.
Odlaskom u mirovinu odlučio je pisati. Nažalost u krugu kolega nema konkurencije. Izdaje “Prostranstva” zatim “Čarobnu stopu” i na kraju “Prometnice Jadrana”.
Bila mu je nezamisliva ideja Jure Radića o spajanju otoka sa kopnom mostovima, čime narušava prirodu i navigaciju. Predlaže drugo rješenje izvedivo uz znatno manja sredstva i otoci vidno ostaju otoci! Nažalost izvedbu toga da se podmorskim tunelima koje naziva “spojnici” nije dočekao. U 86. godini nakon nedočekane operacije srca naglo nas je napustio.