Što reći nakon prvog saborskog čitanja Prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Iako je oporba praktički likovala smatrajući da je Vlada kao predlagač Zakona popustila pod njezinim pritiskom, te da se radi o svojevrsnoj kapitulaciji, to naprosto nije točno. Saborska oporba je cjeloviti opus složene i slojevite problematike pomorskog dobra u raspravi svela prvenstveno na pitanje opće uporabe i korištenje morskih plaža pomorskog dobra. Druga krucijalna prethodna pitanja doslovno su bačena na margine saborske rasprave.
Teško je tvrditi da to dokazuje nedostatak prepoznavanja relevantnih pitanja koja je trebalo raspraviti ili nedostatak stručnog poznavanja same materije. Više smo skloni mišljenju da je u političkoj percepciji prevagnula procjena da su morske plaže najranjivija točka pomorskog dobra, te da se upravo na tim emocionalno osjetljivim pitanjima treba senzibilizirati šira javnost.
Zanemarila su se upozorenja nekih govornika da su morske plaže samo mali segment ukupnih problema vezanih uz Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Tako se u samoj saborskoj raspravi od drva nije mogla vidjeti zapuštena i bolesna šuma. To se posebno odnosi na potpuno neriješena imovinskopravna pitanja na pomorskom dobru, kako u odnosu na pravne tako i na fizičke osobe.
Pod sloganom ne kradite nam morske plaže optužbe su dolazile sa svih strana uz dramatične poruke da se ništa manje radi o zakonu opasnih namjera, do vapaja da zakonski Prijedlog ugrožava nacionalne interese. Ponavljalo se i ponavljalo kako morske plaže ne smiju biti ograđene, kako se mora zaštititi opća uporaba, kako je pojam hotelske plaže i funkcionalne cjeline naprosto heretična misao, kako će se založnim pravom banke upravljati našim plažama itd.
Glas i intervencije pojedinih govornika koji su izašli iz okvira prostora i ograda plaža bio je zanemariv. To nipošto ne znači da pojedine argumentirane kritike upućene u raspravi na zakonski Prijedlog vezan uz morske plaže nisu imale svoje puno opravdanje. Nažalost kao i obično u cijelom procesu dosadašnjih rasprava o pomorskom dobru nestručnih procjena i populizma nije nedostajalo.
Reakcija Ministra koji je predstavljao i branio zakonski prijedlog bila je izuzetno odmjerena i pomirljiva s jasnom porukom da će se u drugom čitanju ispraviti određene sugestije, prije svega u odnosu na korištenje morskih plaža. Time je predlagač u javnom prostoru pokazao političku snalažljivost i spremnost da sluša “Vox populi” te je velikim dijelom neutralizirao i razoružao argumente oporbe u daljnjim raspravama.
Međutim nije neutralizirao vjerodostojnost samog zakonskog Prijedloga kao cjeline, kojega i dalje ne možemo ocijeniti kao pozitivno rješenje.
Prema našem uvjerenju nije kapitulirao sam Ministar, a još manje Vlada, kapituliralo je samo pomorsko dobro. Ključna relevantna pitanja samog pomorskog dobra nisu bila uopće predmet rasprave. Ona su ostala u dubokoj zakonskoj sjeni koja će ubrzo doći na naplatu Republici Hrvatskoj.
Zašto?
Prije svega zato šta je ključ i preduvjet za bilo kakvo gospodarsko korištenje leži u točnoj evidenciji pomorskog dobra u bazi zemljišnoknjižnih podataka (čl.8.stavak 7.).
Da bi došli do upisa u zemljišnu knjigu mora se odrediti odnosno utvrditi granica pomorskog dobra i razriješiti imovinskopravni odnosi. Na toj prvoj prepreci zasigurno teško prolazimo. Ako je svrha i cilj određivanja granice pomorskog dobra utvrditi koji dio kopna jest pomorsko dobro po samom zakonu sukladno nepreciznim Smjernicama, onda pomorsko dobro po samom zakonu gubi bilo kakvu vjerodostojnost. Postavlja se pitanje da li uopće više imamo pomorsko dobro po samom zakonu (čl.19. st.1. čl.5. čl. 22.). Namjerno ili nenamjerno u zakonskom Prijedlogu o granicama pomorskog dobra stvorena je pravna kakofonija nejasnoća u kojoj se rijetko tko može snaći.
Istovremeno Zakon o zemljišnim knjigama izrijekom propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, iz čega slijedi da onaj tko smatra suprotno to mora dokazati. Takvo zakonsko načelo je u suprotnosti s čl.8. stavak 5. zakonskog Prijedloga koji govori upravo suprotno da je teret dokaza na vlasniku nekretnine koji mora dokazati valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva da bi imao pravo na naknadu ako se radi o pojasu kopna u širini većoj od šest metara. Na taj problem i na mnoge druge posebno na postupak određivanja i utvrđivanja granica pomorskog dobra smo ukazali u “Osvrtu na Nacrt prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama” kojega možete pročitati OVDJE. Pitanje je samo vremena kada će o tom pitanju raspravljati Ustavni sud koji je već ukinuo dio članka 118. danas na snazi Zakona o pomorskom dobru.
Usprkos tome da se radi o prvorazrednom pravnom i političkom pitanju, ovaj zakonski Prijedlog je istovremeno pitanja zatečenih i složenih imovinskopravnih odnosa i legitimnih očekivanja na pomorskom dobru po prijašnjim propisima u cijelosti apstrahirao.
Ovaj autizam zakonskog Prijedloga, kako smo već upozorili, prema našoj procjeni generirat će dugotrajne sudske sporove posebno u trenutku isteka postojećih koncesija.
Iako ozbiljni problemi pomorskog dobra postoje, to nikako ne znači da se rješenje može tražiti na prosvjedima na koje pozivaju neke političke opcije i udruge civilnog društva.
Ako ništa drugo, utješno je što je Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama upućen u dva saborska čitanja dok je njegov prethodnik koji je još uvijek na snazi upućen i donesen ispod radara po hitnom postupku ravno prije dvadeset godina. Nadamo se i očekujemo u drugom čitanju zakonskog Prijedloga značajnija poboljšanja uz uvažavanja argumenata znanosti i struke.
Svaki pravni sistem uključujući i onaj koji je vezan uz pomorsko dobro trebao bi težiti potpunosti, neproturječnosti, određenosti i stvarnoj zaštiti od devastiranja.
Ovaj zakonski Prijedlog po našem mišljenju to zasigurno nije. Voljeli bi da našu pesimističku procjenu demantira sama njegova primjena u životu pomorskog dobra.
Posebni osvrt na morske plaže
Činjenica je da smo kroz tri desetljeća stvorili pravni i stvarni nered na prostoru pomorskog dobra što se posebno odrazilo i na morske plaže. Činjenica da su taj period obilježile mnogobrojne devastacije i uzurpacije pomorskog dobra, nekontrolirano nasipavanje i urbanizacija morske obale, tako da nam je zaprijetio španjolski sindrom iz prošlog stoljeća.
Do danas su u našem zakonodavstvu morske plaže predstavljale potpuno zapušteno pravno područje bez efikasnih kontrolnih mehanizama. Jedini Pravilnik o vrstama morskih plaža (N.N. 50/1995) koji je star skoro tri desetljeća vjerno oslikava našu nebrigu na tom iznimno vrijednom obalnom prostoru. Portal pomorsko dobro ravno prije 12 godina objavio je tekst pod naslovom “Morske plaže Lijepe naše na ispitu – Crna Gora korak ispred” kojega možete pročitati OVDJE.
Na takvo neodrživo stanje na koje se godinama bezuspješno upozoravalo, naslonio se novi Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama usvojen od strane Vlade Republike Hrvatske 29.12.2022. Mnoga pitanja i rješenja vezana uz morske plaže kao dio zakonskog Prijedloga o pomorskom dobru prošla su prvo saborsko čitanje. Smatramo da su predložene odredbe o morskim plažama nejasne i u velikom djelu neprihvatljive.
Zato ne treba čuditi da su morske plaže predstavljale kratki fitilj koji je lako bilo zapaliti. Razne poluistine, dezinformacije i komentari koji su svojevrsni refleks dosadašnje nebrige prema morskim plažama istovremeno predstavljaju plodno tlo i za neosnovane špekulacije, čak i od strane civilnog društva koje je teško razumjeti. To se prvenstveno odnosi na stvarna prava na pomorskom dobru.
Ako zakonodavac već ignorira struku, mislimo da ne treba ignorirati zdravu pamet kojom se zaista mogu pomiriti interesi gospodarstva, kao i javni interes opće upotrebe pomorskog dobra. Obzirom da smo turistička zemlja, u konačnosti bez uravnoteženog kompromisa nema rješenja. Alternativa je još veći nered nego ga imamo danas na morskoj obali.
Polazište koje zastupamo
- Polazište našeg promišljanja je da se korištenje morskih plaža ne može naplaćivati, a prostor morske plaže se ne smije ograđivati.
Naplaćivati se mogu samo usluge koje se pružaju na morskoj plaži na osnovu koncesije ili dozvola. - Ako želimo biti turistička zemlja, Hrvatskoj su potrebne kako javne plaže tako i plaže hotela i kampova, uključujući i plaže posebne namjene. Ulaz na hotelske plaže i plaže kampova se ne smije naplaćivati nego samo usluga u granicama raspoloživih kapaciteta.
- Sloboda opće upotrebe pomorskog dobra i morskih plaža nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima obzirom na njihovu prirodu i namjenu. Prije svega na svakoj morskoj plaži osoba koja upravlja morskom plažom mora donijeti i javno objaviti “red na plaži” sukladno zakonskim propisima. Red na plaži ne može isključiti opću upotrebu pomorskog dobra ali mora propisati sve situacije koje se odnose na sigurnost i zaštitu kupača prilikom boravka, ovisno o kapacitetu same plaže.
- Plaže posebne namjene treba jasno i precizno urediti i razlikovati plaže u posebnoj upotrebi a koje nisu u funkciji gospodarskog korištenja od plaža koje su u funkciji gospodarskog korištenja na osnovu koncesije. U tom smislu na ovom Portalu smo predstavili Prijedlog zakonskog uređenja morskih plaža kojega možete pročitati OVDJE.
- Morske plaže uz nautički turizam predstavljaju perjanicu naše turističke ponude i upravo zato morske plaže traže precizni zakonski okvir i jasne precizne provedbene propise u cilju zadovoljavanja opće upotrebe morskih plaža u interesu naših građana i posebnih potreba turističkog sektora.
Portal pomorsko dobro
Branko Kundih
