Vlada Republike Hrvatske na svojoj 27. sjednici održanoj 8. lipnja 2016. usvojila je među ostalim i Prijedloga zakona o koncesijama s Nacrtom konačnog prijedloga zakona.
Predloženi tekst Zakona upućen je u saborsku proceduru po hitnom postupku.
Novi Zakon o koncesijama prvenstveno ima za cilj da Hrvatska kao članica Europske unije izvrši implementaciju u svoje zakonodavstvo Direktive 2004/17/EZ, te Ispravak Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji. Međutim pojedina zakonska rješenja nisu uvjetovana Direktivom nego su posljedica našeg promišljanja i političke volje. To se prvenstveno odnosi na odredbu kojom se pojedine koncesije proglašavaju kao koncesije od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku.
Predlagač Zakona nije prepoznao koncesije od državnog značaja na pomorskom dobru kao strateški interes Republike Hrvatske
Predloženi zakonski tekst u članku 8. stavak 4. sadrži odredbu da koncesija za izgradnju i upravljanje autocestama, izgradnju i upravljanje željezničkim prugama, prijenos i distribuciju električne energije, izgradnju i upravljanje infrastrukturom za prijenos nafte naftovodima, izgradnju i upravljanje transportnim sustavom plina predstavlja strateški interes Republike Hrvatske.
U stavku 5. istoimenog članka ostavlja se mogućnost da osim koncesija navedenih u stavku 4. Hrvatski sabor može koncesiju za pojedina dobra, usluge i radove proglasiti strateškim interesom Republike Hrvatske.
Očigledno da predlagač Zakona nije prepoznao pomorsko dobro kao strateški nacionalni interes kada se radi o koncesijama za izgradnju, posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje od državnog značaja. Uspjeh nekog gospodarstva kao na koncu cjelokupne nacije leži u valoriziranju svojih komparativnih prednosti, definiranju jasnih ciljeva i strategije te stvaranju pravnog okvira koji će omogućiti gospodarski iskorak. Upravo to Hrvatskoj nedostaje. Želim upozoriti da pomorsko dobro prostorno obuhvaća više od jedne trećine državnog teritorija a uključuje unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim.
Ponavljam, pomorsko dobro prostorno u cijelosti obuhvaća više od jedne trećine površine Republike Hrvatske, a na tom izuzetno atraktivnom prostoru mogu se sukladno ZPDML fizičkim i pravnim osobama dati koncesije ili koncesijska odobrenja.
Što može predstavljati veći strateški interes za Republiku Hrvatsku od njezine morske obale i mora kao općeg pomorskog dobra, a koje se isključivo može koristiti na osnovu koncesija?
Što može predstavljati veći strateški interes za Republiku Hrvatsku od pomorskog dobra, dobra čiji gospodarski i prirodni resursi nisu niti približno iskorišteni?
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama definira pomorsko dobro kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a koje ima njezinu osobitu zaštitu. Isto tako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrijekom propisuje da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno nego su na uporabu svih kao što je atmosferski zrak, voda u rijekama i jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).
Upravo na prostoru pomorskog dobra su izgrađene sve naše morske luke (luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene), privezišta i sidrišta, brodogradilišta, sadržaji turističkog i industrijskog sektora, marikulture, solane itd. Svi sadržajii djelatnosti na pomorskom dobru svoje gospodarske aktivnosti i posebnu upotrebu mogu obavljati isključivo na osnovu koncesije. Naravno da na pomorskom dobru egzistiraju sadržaji čije gospodarsko korištenje pojedinačno ne možemo označiti kao nacionalni strateški interes, iako u ukupnosti odnosa oni to ipak jesu. Međutim koncesije na pomorskom dobru od državnog značaja zasigurno jesu i moraju predstavljati strateški interes Republike Hrvatske!
Koncesije na pomorskom dobru državnog značaja trebaju predstavljati strateški interes Republike Hrvatske
Postavlja se pitanje kako koncesije za luke od značaja za Republiku Hrvatsku ne predstavljaju strateški interes Republike Hrvatske?
Kako koncesije lučkog sustava na pomorskom dobru za naftni terminal u Omišlju i koncesija za buduću luku posebne namjene LNG ne predstavljaju strateški interes za Republiku Hrvatsku dok istovremeno sukladno zakonskom Prijedlogu koncesije za prijenos nafte naftovodom i upravljanje transportnim sustavom plina su koncesije od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku.
Vrlo upitno rješenje koje traži odgovor?
Upravo zato koncesije treba sagledavati u svojoj cjelovitosti svih sektora koji posluju na pomorskom dobru kako bi shvatili da morska obala i more predstavljaju ono po čemu je Hrvatska jedinstvena i prepoznatljiva. Naravno turizam i pomorsko dobro su nerazdvojivo povezani, a upravo danas najviše štete od koncesijskog nereda trpi turistički sektor. Nažalost nismo bili u stanju više od dvadeset godina da stvorimo pravni okvir na pomorskom dobru koji bi Hrvatskoj osigurao bolje gospodarenje i pravnu sigurnost na njezinom najvitalnijem gospodarskom prostoru. Posjedujemo iznimni gospodarski potencijal morske obale i mora koji do danas ni približno nije valoriziran nego smo svjedoci svakodnevne njegove devastacije.
Zaključno odgovorno tvrdim i predlažem da koncesije na pomorskom dobru od državnog značaja u svojoj slojevitosti i različitosti trebaju u novom Zakonu o koncesijama biti definirane kao strateški interes Republike Hrvatske.