Autor: Dr.sc. Nikola Karamarko, dip. oec. Karamarko Consulting d.o.o.
Ovo upozorenje podnosi se u vrijeme kada vlasnici i uprave ugostiteljsko turističkih tvrtki u Hrvatskoj s nestrpljenjem očekuju kakav će Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama donijeti Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Kao dionik turističkog sektora ističem, da je ovo upozorenje i apel fokusiran na koncesije na zahtjev vlasnika turističkih objekata.
Apel se temelji na potrebi, da poduzetnici u Hrvatskoj imaju ista prava na održiv i konkurentan razvoj svojih turističkih proizvoda, prema najboljoj europskoj i svjetskoj praksi u turizmu.
Više se ne radi samo o potrebi, nego o nužnosti, da u Hrvatskoj turističkoj praksi konačno oživi upravljanje održivim razvojem i konkurentnošću tvrtki. Dobro je, da Hrvatska ima sve više tvrtki koje svoje poslovanje grade na poslovnoj izvrsnosti, kao najvišoj razini upravljanja kvalitetom poslovanja, koja se temelji na standardima dobrobiti koja se odnosi na sve uključene dionike koji žive u lokalnoj zajednici. Najbolji primjeri i reprezentanti poslovne izvrsnosti ili „Business Excellence“ su tvrtke, koje prema međunarodnim standardima razvijaju vlastiti brand kao primjerice (Valamar, Maistra, Ilirija…) ili se pridružuju vodećim svjetskim brandovima (Hilton, Sheraton, The Leading Hotels of the World…).
Loše je, da ove tvrtke u Hrvatskoj ne mogu ostvariti pravo na koncesiju na zahtjev, iako se pomorsko dobro nalazi ispred tih ugostiteljsko turističkih objekata, postojećih i novih, kojima upravljaju vlasnici hotela i kampa. Radi se o dijelu pomorskog dobra koje se nalazi ispred okućnica hotela, kampova, marina i dr.
Postavlja se pitanje, zašto se u Hrvatskoj 2018. godine još ne dodjeljuju koncesije na pomorskom dobru na osnovu podnesenog zahtjeva vlasnika hotela, kampa i marine za objekte koji graniče i koji su izgrađeni upravo zbog pomorskog dobra? Ili zašto se dodjela ovih koncesija vrši na osnovu javnog prikupljanja ponuda?
Pravi odgovor na ova pitanja ne znamo mi bespomoćni savjetnici, a ne znaju ni otjerani poduzetnici iz zemlje i svijeta kao niti državna administracija. U PGŽ to je Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze!
Zašto apel za definiranje koncesije na zahtjev vlasnika turističkih objekata koji se nalaze ili graniče sa pomorskim dobrom?
- Zato što su vlasnici hotela, kampa i marine ove objekte kao ugostiteljsko turističke proizvode (UTP) gradili upravo zbog povezanosti i poslovne ovisnosti sa pomorskim dobrom,
- Zato što se ovi objekti, na održivi i konkurentan način moraju uključiti u upravljanje sadržajem plaža i to na istoj razini kvalitete, koja je dalje bitno povezana sa suncem i morem, kao temeljnim motivom dolaska u Hrvatsku,
- Zato što je zbog takve „pupčane povezanosti“ Ministarstvo turizma donijelo Nacionalni program sa utvrđenim elementima uređenja i upravljanja plažama. Isto su učinile u 2014. – 2015. godini i jedinice regionalne samouprave (županije) koje su izradile regionalne programe uređenja i upravljanja plažama,
- Zato jer je nesporno plaža, sastavni, tehnički i tehnološki povezan dio, istog turističkog proizvoda hotela, kampa, marine i dr.
- Zato što se Plaža mora istovremeno uključiti sa svojim sadržajima u proces upravljanja razvojem već u konceptualnoj fazi definiranja turističkog proizvoda, jer se radi o takozvanoj Plaži turističkog kompleksa (Resort plaža).
- Zato što je Resort plaža tipičan primjer plaže koja bi se morala davati isključivo na zahtjev vlasnika turističkih objekata hotela, kampova, marina i dr.!
- Zato što Resort plaža nije niti zatvorena niti ograđena plaža. To je plaža sa kojom vlasnik objekta mora upravljati, najmanje na istoj razini kvalitete turističkog objekta i prema propisanim nacionalnim standardima i istim svjetskim standardima osiguranja kvalitete koju propisuju svi svjetski hotelski brandovi!
- Zato što je Resort plaža dostupna svakom gostu pod istim uvjetima, kao što je i primjerice ulaz u hotel, ali to još uvijek nije ulazi na plažu hotela u Hrvatskoj!
- Zato jer u Hrvatskoj poduzetnici i gosti još nemaju pravo na istu svjetsku praksu u turizmu što se ničim ne može obrazložiti!
Kakvi su rezultati hrvatske prakse dodjele koncesija na osnovu javnog prikupljanja ponuda pokazuju primjeri iz 2018. godine?
1. Ponude za postojeću plažu turističkog kompleksa Grand hotel Adriatic i novog Hotela Baština Opatija.
Postojeća Plaža ispred turističkog kompleksa novo adaptiranog Hotela Baština i povijesnog kompleksa Grand Hotela Adriatic tipičan je primjer za Resort plažu. U svibnju 2018. godine donesena odluka, da se prethodno jedna koncesija podijeli na dvije koncesije te da se dodjela izvrši na osnovu javnog prikupljanja ponuda. Odlučeno je da se obje koncesije dodjele samo jednom i to novom i manjem hotelu. To znači da je turistički kompleks Adriatic izgubio svoju povijesnu plažu nakon pola stoljeća ! Da apsurd bude još veći županija nije prihvatila zahtjev hotela za prostornim povećanjem prostora plaže, nego je samovoljno donijela odluku o podjeli male plaže na dvije koncesije. Obje koncesije je dobio isti hotel i to na rok od 15 godina uz ponudu ulaganja od cca 1 milion eura ! Iako je stara koncesija istekla u studenom 2017. godine, ovu plažu u špici sezone 2018. godine nisu smjeli koristiti niti stari a niti novi koncesionar i to u središtu naše Opatije. Starom koncesionaru je istekla koncesija a novi još ne smije ući u posjed.
2. Dodjela koncesije za novu izgradnju plaže novog hotelskog kompleksa luksuzne klase sa svjetskim brandom hotela.
Odluke o gradnji hotela i koncesiji plaže nisu se mogle biti donesene istovremeno. Prvo investitor započinje gradnju hotela. Slijedi, potpuno nepotreban i štetan rizik natjecanja za dodjelu koncesije na osnovu javnog prikupljanja ponuda i to za plažu koja bi se tunelom ispod obalne šetnice povezala sa hotelom. Dobivena je koncesija na plažu, koje prije nije bilo, uz obavezu investitora da na 100m2 kopnenog dijela osigura da u periodu od 20 godina „Ležaljke i suncobrani moraju biti grupirani na način do 50 % kopnene površine plaže bude slobodno za posjetitelje koji ne žele koristiti ležaljke i suncobrane koncesionara na plaži „. Ponavljam da se radi o plaži hotela najviše razine kvalitete 5+* i vodećem svjetskom luksuznom brandu, koji nedostaju našem turizmu. Investitor već u tijeku izgradnje mora dokazati svjetskom brandu, da je osigurao sve standarde upravljanja kvalitetom hotela s plažom. Ukoliko to u bilo kojem periodu ne osigura, mora napustiti brand sa svim posljedicama ! Koji to direktor hotela, može upravljati kvalitetom poslovanja hotela u uvjetima u kojima se posjetitelji štite na način, da na 50% izgrađene površine plaže da mogu slobodno doći sa svojim ležaljkama, suncobranima, ručnicima, roštiljem …? Ima li Ministarstvo turizma ova saznanja ili kako to objašnjavaju gradu i svijetu?
Zaključno, prema gore navedenom, ovaj Apel za definiranje koncesije na zahtjev, je upravo nužan, radi upravljanja održivim razvojem i konkurentnim poslovanjem turizma u Hrvatskoj.
Premda su u Nacionalnom i regionalnim programima uređenja i upravljanja plažama, od 2014. godine definirane Resort Plaže, koje čine jedinstvenu funkcionalnu gospodarsku cjelinu sa UTP u praksi je stanje neprihvatljivo. Dodjeljuju se i dalje koncesije javnim prikupljanjem ponuda i time se čini nepopravljiva šteta najboljim hrvatskim tvrtkama u turizmu.
Navedeni primjeri dodjele koncesija javnim prikupljanjem ponuda jasno pokazuju, da se u Hrvatskoj i dalje donose odluke koje su štetne, neprihvatljive, neprovedive i dr. Time je najbolja praksa i način upravljanja razvojem i održivom konkurentnošću UTP i tvrtki dovedena u pitanje.
Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama je prava prilika da se uslišaju ovakvi apeli turističke struke i da se koncesijama na zahtjev osigura održivi razvoj i globalna konkurentnost turizma u Hrvatskoj.