S točke gledišta prostornog planera
Autor: dr.sc. Zrinka Rudež dipl. ing. arh.
UVOD
U novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne Novine 83/23) postoje mnoga pravna rješenja koja nisu u skladu sa načelima prostornog planiranja ili ih grubo dovode u pitanje.
Ovim osvrtom bih ukazala na neke problematične situacije.
NEKA PROBLEMATIČNA ZAKONSKA RJEŠENJA
1. Planiranje i građenje u pomorskom dobru, čl. 14
Ovim člankom je predviđeno da se na sve prostorne planove svih vrsta moraju ishoditi suglasnosti od Stručnog savjeta za planiranje i gradnju na pomorskom dobru, koji savjet osniva Vlada RH. Suglasnost se mora ishoditi na Konačni prijedlog prostornog plana prije ishođenja suglasnosti Ministarstva za prostorno uređenje. Na ovaj način se dodatno otežava postupak izrade i donošenja prostornih planova, koji je već previše kompliciran.
Također, se na ovaj način omogućuje pogodovaje i mogući sukobi interesa pojedinih članova Savjeta, te moguće koruptivne suradnje na razini pojedinaca/članova Savjeta.
Nadalje, ovaj Zakon uvodi termin „planovi uređenja prostora“ koji nije objašnjen u pojmovniku, a ni ne postoji u Zakonu o prostornom uređenju. To, naravno dodatno zamagljuje i otežava primjenu ovog Zakona na odredbe Zakona o prostornom uređenju.
Također, je nejasan kriterij za izbor devet članova Savjeta i ostavlja mogućnost za politiziranje/zloupotrebu ove prevažne teme.
2. Predmet koncesije u pomorskom dobru, čl. 49
Koncesije se mogu davati na pomorskom dobru za privezišta, ako su planirana prostornim planovima.
Nejasno je na koju razinu prostornih planova se ova odredba odnosi. Naime, nije moguće pouzdano i točno prikazati kopneni i morski dio privezišta na kartama mjerila 1:25 000 ili 1:5000, nas kojima se rade Prostorni planovi uređenja Općina/Gradova. Ove potonje datiraju najčešće iz austrougarskog perioda i niti nemaju točno određenu sadašnju obalnu liniju. Ovo omogućuje veliku improvizaciju u planerskom postupku i vrlo proizvoljna prostorna rješenja u prostornim planovima. Omogućuje veliku zlouporabu u primjeni. Naime, na ovaj način će prostorni planovi biti sredstvo za legalizaciju raspršenih bespravno sagrađenih privezišta koja su nastajala privatnom uzurpacijom morske obale.
3. Privezište, čl. 146, 147, 148
Prema odredbama ovog Zakona, privezište nije niti jedan oblik luke, čak niti kao izdvojeni bazen luke otvorene za javni promet, ili luke posebne namjene, kojim gospodare pravni subjekti/lučke uprave.
Ovaj Zakon omogućuje preko privezišta, ozakonjenje uzurpacije obale time što ih legalizira, odnosno otvara mogućnosti za nove uzurpacije uglavnom drskih pojedinaca.
Također, ovaj Zakon negira načela prostornog uređenja i zaštite prostora obale time da omogućuje građenje izvan građevinskih područja i izvan infrastruktursko opremljenih dijelova obale, i bavljenje ugostiteljskom djelatnošću upitne kvalitete.
Što je sa sanitarnim uvjetima, što je sa odvodnjom, što je sa vodoopskrbom, što je sa elektroopskrbom, što je sa zbrinjavanjem otpada, što je sa zaštitom okoliša?
Ovime se omogućuje invazija ugostiteljskih objekata sa privezištima na sve, pa i na najvrijednije dijelove obale Jadrana.
Ovoj invaziji privatnih interesa na pomorsko dobro, se neće moći kvalitetno oduprijeti ili ju držati unutar granica prihvatljivih po okoliš, niti jedinice lokalne samouprave, niti prostorni planeri.
4. Građevine vidljive na DOF-u 5/2011, čl. 212.
Ovaj dio Zakona regulira pitanje legaliziranja nekih objekata koji se nalaze u pomorskom dobru.
Vlada će imenovati Povjerenstvo za ocjenu prihvatljivosti za zadržavanja u prostoru građevina. Povjerenstva još nisu imenovana, iako je prošlo više mjeseci od stupanja na snagu Zakona.
Peteročlano Povjerenstvo će se sastojati od pojedinaca koji će moguće biti u sukobu interesa.
Zbog ogromne količine posla legalizaciju će biti teško provesti u narednih 50 godina.
Jedinice lokalne samouprave neće moći u roku od četiri godine od stupanja na snagu ovog Zakona, uskladiti prostorne planove uz suglasnost Savjeta Vlade RH, sa ovim Zakonom. Naime, prostorni planovi koji obuhvaćaju pomorsko dobro moraju imati detaljnost arhitektonskih rješenja, prema novom Zakonu o prostorom uređenju (Narodne Novine 67/23). Da bi imali potrebnu detaljnost, moraju se raditi na ažurnim topografsko katastarskim podlogama koje odgovaraju suvremenim tehnološkim standardima, što je za većinu jedinica lokalne samouprave nedostižan san. Naime, takve podloge koštaju i njihova izrada traje.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Ovo su samo neka razmišljanja prostornog planera koji dugo radi na izradi i donošenju prostornih planova.
Čini se da se ovakve kao ja, nije puno pitalo pri izradi ovog Zakona…