Autor: Marina Medarić, zamjenica župana Primorsko-goranske županije
Svjedočimo dugotrajnom procesu donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Nacrt ovog Zakona redovno mijenja autore, a svako novo rješenje odstupa od polaznih teza i osnova za njegovu izradu.
Za Primorsko-goransku županiju navedeni Zakon iznimno je važan jer Županija ima ukupno 1.065 km dugu obalu1 koja je značajan prirodni resurs koji u bitnom uteče na gospodarska kretanja u Županiji.
Posebno je za Županiju značajan i važan lučki sustav morskih luka, a posebno luka otvorenih za javni promet u kojima Županija ostvaruje svoju ulogu u njihovom upravljanju putem nadležnih lučkih uprava. Lučki sustav luka otvorenih za javni promet osigurava uvjete prometne povezanosti priobalja i otoka, ima nezaobilaznu ulogu u nautičkom turizmu, ali i osigurava lokalnom stanovništvu komunalne sadržaje za privez brodova i brodica koje služe za prijevoz putnika, ribolov i sport i rekreaciju.
Stoga je posebno osjetljivo pitanje zakonodavne intervencije u upravljanje lučkim sustavom luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja. Naime, o morskim lukama uvelike ovise građani u priobalju, a posebno na kvarnerskim otocima.
Trenutno, u Primorsko-goranskoj županiji razvrstano je ukupno 103 luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja. Radi upravljanja, gradnje i korištenja tim lukama Županija je osnovala ukupno 8 županijskih lučkih uprava.
Od 1999. godine kada su županijske lučke uprave osnovane i od kada upravljaju lukama otvorenim za javni promet pod okriljem Županije kao svog osnivača, ukupni lučki sustav doživio je povećanje ukupnih kapaciteta te osigurao značajna investicijska ulaganja u gradnju i rekonstrukciju objekata lučke podgradnje (infrastrukture).
Do konca 2012. godine, kroz ukupna investicijska ulaganja u lučki sustav uloženo je 229.981.017,17 kuna, u kojem iznosu su participirali 35% Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, 52% Primorsko-goranska županija (od čega 33% vlastitih sredstava županijskih lučkih uprava te 19% iz Proračuna Županije) te 13% jedinice lokalne samouprave.
Rezultat opisanih investicijskih ulaganja među ostalim faktorima jest i povećanje broja luka s 55 na ukupno 103 luke županijskog i lokalnog značaja, te ukupnim povećanjem vezova s 4867 na ukupno 9151 vezova u komunalnom i nautičkom dijelu luka.
U najavama promjena zakonodavstva počinje se, nažalost, licitirati raznim rješenjima od centralizacije upravljanja lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja putem jedne lučke uprave, do ideja o potpunoj decentralizaciji sustava upravljanja lukama prijenosom osnivačkih prava na jedinice lokalne samouprave. Razlozi za takve promjene nisu od kraja razjašnjene niti su u postojećim prijedlozima adekvatno analizirane.
Upravo primjer u Primorsko-goranskoj županije ukazuje na dobru koordinaciju i suradnju svih subjekata javne vlaste koje su involvirane u upravljanje lučkim sustavom, što konačno rezultira financijski samoodrživ sustav uz neposredniji oblik upravljanja lukama.
Naime, daljnji stupanj decentralizacije upravljanja lukama prijenosom osnivačkih prava na jedinice lokalne samouprave mogao bi dovesti u pitanje visoki postotak udjela u financiranju investicijskih ulaganja iz proračuna županije u luke lokalnog značaja. Za pretpostaviti je da bi županije koncentrirale svoje financijske obveze prema lukama županijskog značaja koje već ionako ostvaruju najveći izvor prihoda od lučkih pristojbi (u pravilu su to trajektne luke) budući da bi bile isključivo za njih nadležne. Bi li u tom slučaju jedinice lokalne samouprave imale fiskalnih kapaciteta da osiguraju financiranje čak i održavanja lučke podgradnje, a kamoli izgradnje nove lučke podgradnje, pogotovo u svjetlu tendencije daljnjih smanjivanja participacije državnih sredstava u izgradnju i održavanju objekta lučke podgradnje.
S druge strane, centralizacija upravljanja lukama putem jedne županijske lučke uprave onemogućila bi, ili barem otežala suradnju županija i županijskih lučkih uprava s jedinicama lokalne samouprave u kvalitetnom, zajedničkom i sveobuhvatnom pristupu upravljanju lučkim resursima, što bi i dodatno destimuliralo jedinice lokalne samouprave da financijski sudjeluju u investicijskim ulaganjima.
Stoga se predlaže zadržati postojeći zakonski model koji omogućava županijama da samostalno odlučuju o osnivanju i broju lučkih uprava u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, a uz održavanje sadašnje razine osnivačkih prava, uz eventualnu mogućnost veće participacije jedinica lokalne samouprave u upravljačkim tijelima županijskih lučkih uprava.
1 (Izvor podataka: JU Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije)