Morske plaže su uvijek kao i danas predstavljale pomorsko dobro u općoj uporabi van pravnog prometa. Po svojoj prirodi i namjeni morske plaže su u funkciji neposrednog korištenja mora te su u širem smislu uvijek bile u svojevrsnom fokusu interesa i pažnje javnosti, gospodarstva, politike i medija.
U odnosu na ostali prostor morske obale šira javnost a posebno domicilno stanovništvo morske plaže doživljava kao tradicionalno prostor povijesnog nasljeđa koji je u općoj uporabi.
Istovremeno za turistički sektor morske plaže imaju iznimnu važnost posebno u slučaju kada plaža predstavlja funkcionalnu integriranu gospodarsku cjelinu sa prihvatnim turističkim kapacitetima hotela i kampova.
Upravo zato na tom relativno ograničenom ali osjetljivom prostoru pomorskog dobra nužno je pomiriti različite interese i potrebe koje ponekad dovode do konfliktnih situacija.
Zanemareno pravno područje
Iako su morske plaže utvrđene ex lege kao pomorsko dobro, one predstavljaju potpuno zanemareno pravno područje koje je posebno u sferi davanja koncesija dovedeno u svoju suprotnost. Institut koncesija na pomorskom dobru u velikom djelu je supstituiran koncesijskim odobrenjima posebno kada se radi o gospodarskom korištenju morskih plaža.
Integralno upravljanje nema alternative
U postupku upravljanja morskim plažama sektorski pristup upravljanja je neprihvatljiv. Slojevitost problema na pomorskom dobru koji su vezani uz korištenje i zaštitu morskih plaža traži integralni pristup upravljanja. To je nužnost i potreba te nema alternative.
Izuzetno je važno istovremeno respektirati potrebu turističkog sektora za gospodarskim korištenjem pomorskog dobra kao i nužnost i potrebu zaštite opće uporabe na plažama koje ima šira društvena zajednica. Na stranicama Portala na istoimenu problematiku u rubrici “Istaknuta mišljenja” osvrnula se je svojevremeno Mr.sc. Marina Marković označivši morske plaže kao “Zaboravljeni hrvatski resurs“.
Pravilnik o morskim plažama
Točno 11. srpnja, 1995., ministar pomorstva, prometa i veza donio je na temelju Pomorskog zakonika (“Narodne novine”, br.17/94 i 74/94) Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati (N.N. 50/95).
Upravo ove godine Pravilnik je postao punoljetan. Teorija i praksa je niz godina upozoravala da nedorečena rješenja Pravilnika nisu prihvatljiva i održiva. Nažalost, ništa se nije promijenilo te je Pravilnik još uvijek na snazi.
Sa svojih 7. članaka Pravilnik oslikava svu nebrigu o tako značajnom prirodnom i gospodarskom resursu kao što su morske plaže. Izuzetna podnormiranost materije pomorskog dobra koju tako često naglašavamo nije samo prisutna kod morskih plaža, ona je sindrom pomorskog dobra u cjelini.
Dramatična dimenzija problema
Kod morskih plaža nedorečenost i kontradiktornost materije pomorskog dobra ima za posljedicu da problem dobiva u svakodnevnom životu posebno dramatičnu dimenziju.
Za jednu turističku zemlju kao Republika Hrvatska takvo stanje propisa koji uređuju morske plaže jednostavno je neprihvatljivo. Ono je neprihvatljivo i štetno kako sa aspekta gospodarskog korištenja, javnog interesa i opće uporabe pomorskog dobra, tako i sa aspekta zaštite i očuvanja prirodnog nasljeđa.
Nisu usamljeni slučajevi da na prostoru pomorskog dobra koje ima sve prirodne karakteristike morske plaže susrećemo nezakonito nasipavanje, odlaganje otpadnog materijala, razbijanja prirodne strukture izvorne morske obale, i na koncu betoniranje i/ili postavljanje improviziranih privremenih i trajnih konstrukcija različitih namjena. Vrlo često je takvo postupanje argumentirano javnim interesom ili jednostavno ignorirano od strane počinioca. Slojevitost problematike morskih plaža traži jasna i precizna rješenja kako u samom zakonu tako i u provedbenim propisima.
Portal i morske plaže
Posebno treba upozoriti na stručni pristup na Portalu Leile Krešić-Jurić, direktorice Sektora za turizam HGK pod nazivom “Pitanja korištenja plaža predstavlja jedno od ključnih pitanja za kamping i hoteljersku industriju Republike Hrvatske“.
Neprihvatljiva praksa
Dječja bolnica na Kantridi u Rijeci ne može zaustaviti kupače
Novi list je 23.kolovoza, 2013. u tekstu “Bolnica ne može zaustaviti kupače” prenio vijest da Dječja bolnica na Kantridi nema mehanizme kojim bi zabranila korištenje kupališta dok istovremeno Odjel gradske uprave za komunalni sustav Grada Rijeke navodi da bi se za plažu trebala brinuti bolnica koja je po njima i njezin korisnik.
Plažu za invalide na Žnjanu okupirali zdravi kupači
Portal www.slobodnadalmacija.hr 30.08.2013. je prenio vijest da su plažu za invalide na Žnjanu okupirali zdravi kupači, te da je na Bačama nestala stolica za ulazak u more. Krasna plaža na Žnjanu prilagođena osobama s invaliditetom postala je ovog ljeta kamen smutnje i neugodnosti osobama s invaliditetom, jer su je, nauštrb njih, okupirali “zdravi” kupači.
Privatna plaža na Čikatu – Mali Lošinj
Ovoga ljeta na prostoru nedaleko hotela Bellevue u Malom Lošinju pojavila se tabla ispred privatne vile – “ZABRANJEN ULAZ – RESERVE”. Ovlaštenik koncesije je sam sebi omogućio privatnu plažu te istovremeno zabranio pristup pomorskom dobru. Nakon intervencije nadležnih tijela inspekcije i upravnih tijela Županije neslužbeno doznajemo da je tabla uklonjena.
