U organizaciji portala Pomorsko dobro a pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge turizma, dana 24. studenog 2021. u hotelu Ambasador u Opatiji održan je Okrugli stol pod radnim nazivom “Turistički i nautički sektor u svjetlu gospodarskog korištenja pomorskog dobra”.
Cilj Okruglog stola je bio da eminentni predstavnici znanosti, gospodarstva i struke dadu svoj afirmativni doprinos i podijele svoja promišljanja i prijedloge vezano uz probleme gospodarskog korištenja pomorskog dobra, posebno fokusiranog na turistički i nautički sektor. Okrugli stol održan je prvenstveno iz razloga najave donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.
Uz prisustvo mnogobrojnih gostiju i predstavnika Hrvatske gospodarske komore ovaj reprezentativni Okrugli stol je prema mišljenju svih sudionika u cijelosti ispunio očekivanja. Nažalost, resorno Ministarstvo mora, iako je bilo pozvano, nije se odazvalo da bude sudionik Okruglog stola kako bi saslušalo argumente znanosti, gospodarstva i struke.
Zajednička poruka održanih rasprava je izuzetno jasna:
Sadašnja zakonska regulativa pomorskog dobra je neprihvatljiva za turistički i nautički sektor i generira izuzetne probleme u gospodarskom korištenju pomorskog dobra. Postojeći pravni okvir istovremeno ne osigurava elementarnu pravnu sigurnost u procesu gospodarskog korištenja pomorskog dobra, a još manje daje mogućnost za kvalitetni iskorak turističkom i nautičkom sektoru u nemilosrdnoj borbi s europskom i svjetskom konkurencijom.
Po ocjeni Portala današnje uređenje pomorskog dobra zasigurno ne korespondira s interesom, ciljevima i strateškim dokumentima turističkog razvoja na morskoj obali. Da bi došli do pozitivnih rezultata najljepše je to u raspravi ocijenila Izv. prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić s Pravnog fakulteta u Rijeci koja smatra da država i poduzetnici u cijelom procesu gospodarenja pomorskim dobrom trebaju biti partneri.
Sudionici Okruglog stola
Moderator: Izv. prof. dr. sc. Gordan Stanković, predsjednik Hrvatskog društva za pomorsko pravo
Prof. dr. sc. Dario Đerđa, Pravni fakultet Rijeka
Dr. sc. Nikola Karamarko, konzultant za hotelijerstvo i turizam
Kap. d. pl. Branko Kundih, dipl. iur., Portal pomorsko dobro
Sean Lisjak, dipl. ing., predsjednik Udruženja marina HGK
Prof. dr. sc. Tihomir Luković, ASPIRA – Visoka poslovna škola
Kristijan Pavić, dipl. ing., predsjednik Uprave ACI d.d.
Goran Ražnjević, dipl. oec., predsjednik Uprave Ilirije d.d.
Loris Rak dipl. iur., Povjerenstvo za koncesije PGŽ
Dr. sc. Vlado Skorup, sudac Županijskog suda u Rijeci
Andrea Štifanić mag.iur., direktor Sektora upravljanja imovinom i općih poslova Valamar Riviera
Izv. prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Rijeka
Neka promišljanja i prijedlozi sudionika Okruglog stola
Izv. prof. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić, Pravni fakultet Rijeka
Ustavom Republike Hrvatske propisano je da je pomorsko dobro dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a razvoj nautičkog turizma dio je Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine. Međutim, pravni okvir u kojem posluju luke nautičkog turizma neodgovarajući je i koči investicije i razvoj ove grane turizma.
Profesorica smatra da rješenje treba tražiti u potpuno novom pravnom okviru u kojemu bi država, odnosna resorna ministarstva i poduzetnici koji se bave nautičkim turizmom djelovali kao partneri, kontinuiranim podizanjem i osiguranjem kvalitete te razvojnim upravljanjem usmjerim na usvajanje novih tehnologija i digitalizaciju uz poštivanje visokih ekoloških standarda.
Ovakav razvoj moguć je u režimu koji korisnicima luka nautičkog turizma daje pravo na njihovo gospodarsko korištenje dokle god njome gospodare u skladu s propisanim standardima. To nikako ne bi značilo privatizaciju luka, već stvaranje pravnog okvira koji daje pravnu sigurnost za ostvarenje strateških ciljeva razvoja nautičkog turizma i vođenje razvojne politike nautičkog turizma. Standarde za pojedine kategorije luka trebali bi zajednički propisati i kontinuirano revidirati resorno ministarstvo i predstavnici poduzetnika iz nautičkog turizma, koji bi, također zajednički, trebali kontinuirano provoditi nadzor nad njihovom provedbom, odnosno nad osiguranjem kvalitete poslovanja luka. Tako bi upravo država, kroz partnerski odnos s onima koji nose ovu djelatnost, bila ta koja kontinuirano potiče i nadzire razvoj luka nautičkog turizma i omogućuje nautičkom turizmu da iskoristi svoje razvojne potencijale.
Izv. prof. dr. sc. Gordan Stanković, predsjednik Hrvatskog društva za pomorsko pravo
Kao moderator rasprave Gordan Stanković se priklanja promišljanjima Ive Tuhtan Grgić te je istaknuo da koncesionar nema motivaciju ulagati posljednjih nekoliko godina prije isteka koncesije već nastoji maksimalno iskoristiti predmet koncesije kao bi povratio ulaganja .Također smatra da je samo produljenje koncesije privremeno rješenje.
Prof. dr. sc. Dario Đerđa, Pravni fakultet Rijeka
Predstojnik Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci smatra da je jedno od ishodišta aktualnih problema koncesioniranja pomorskoga dobra nepercipiranje postojećih stvarnih i obveznih prva na nekim dijelovima pomorskog dobra u vrijeme njegova prvotnoga uređenja u samostalnoj Republici Hrvatskoj, te pogrešno shvaćanje svrhe instituta koncesije. Kada se govori o koncesijama za luke nautičkoga turizma ili plaže, radi se o koncesijama usluga, a ne koncesijama za gospodarsko iskorištavanje pomorskoga dobra, a prostor pomorskoga dobra samo je nužno sredstvo za pružanje koncesioniranih usluga.
Javnopravni mehanizmi kojima raspolaže kocedent u koncesijskom odnosu treba omogućiti brzu i djelotvornu zaštitu općeg odnosno javnoga dobra, uz brižljivo vođenje računa o pravima i pravnim interesima korisnika ovoga dobra, kako koncesionara, tako i svih trećih osoba. Produljenje koncesije Đerđa ne smatra dobrim modelom, jer on tek privremeno odgovara gorućim problemima, bez jamstva dugotrajne pravne sigurnosti za koncesionare, ali i koncedente. Također, smatra kako je za korisnike usluge uvijek optimalno rješenje kontinuiteta, pod uvjetom da koncesionar zakonito i pravilno izvršava svoje zadaće kako prema javnoj vlasti, jednako tako i prema korisnicima usluga. No, ukazuje na kompleksnost zahtjeva osiguravanja kontinuiteta obavljanja koncesijske djelatnosti uz istovremeno poštivanje pravila tržišnog natjecanja. Kao mogućnost navodi da se u postupak pokretanja dodjele koncesije uvede prioritetni zahtjevi koncesionara, u slučajevima kada su u koncesijskom razdoblju ostvarili sve ciljeve definirane ugovorom o koncesiji, a eventualno ih i premašili.
Posebno spornim u svezi s koncesijama na pomorskom dobru smatra i pitanje rješavanja koncesijskih sporova. Đerđa još predlaže izmjenu pravne regulacije koncesija na pomorskom dobru, kojom bi se koncedenta zakonom ovlastilo poduzimati mjere zaštite štićenoga dobra javnopravnim, a ne ugovornim instrumentima, te da se rješavanje sporova na pomorskom dobru povjeri sudovima.
Sean Lisjak, dipl. ing., predsjednik Udruženja marina HGK
Lisjak smatra da zaštita ulaganja, jasna pravila igre nakon isteka koncesijskih ugovora te adekvatno valoriziranje nautike kao najprosperitetnije grane turizma kako u RH tako i u cijelom svijetu, samo su osnovni uporišni temelji budućnosti razvoja djelatnosti marina, chartera i svih popratnih gospodarskih djelatnosti koje se naslanjaju na korištenje pomorskog dobra kao takvoga.
Upozorio je na nužnost osiguranja jasnih pravila igre u postupku investiranja na pomorskom dobru te je ukazao na restriktivnost zakonskih odredbi. U tom smislu se založio u slučaju prijave na natječaj za koncesiju da prethodni koncesionar ima pravo prvenstva. Isto tako je upozorio da marine i njihovo poslovanje dolaze u opasnost radi manjka investicija u posljednje dvije godine iako prihodi ostvareni u marinama imaju multiplikativni efekt za nacionalno gospodarstvo.
Na koncu Lisjak ističe da smjerovi razmišljanja uvaženih pravnih stručnjaka i cjelokupnog auditorija na ovom Okruglom stolu koji se bave ovom tematikom, trebaju biti implementirani u nova zakonska rješenja, koja će osigurati kontinuitet razvoja nautičkog businessa, osigurati njegovu pravnu stabilnosti, te dati sigurnost potrebno nužnom investicijskom ciklusu, ukoliko želimo zadržati konkurentnost u okruženju.
Kristijan Pavić, dipl. ing., predsjednik Uprave ACI d.d.
Direktor ACI-ja, najvećeg lanca marina na Mediteranu, istaknuo je da je produljenje koncesija marinama temelj za bilo kakve daljnje investicije. ACI je prema ugovoru iz 2008. godine do isteka koncesije 2030. obvezan uložiti 207 milijuna kuna, a već do 2020. izvršena su ulaganja u iznosu od 757 milijuna kuna. Dakle, uložili smo gotovo 4 puta više od propisanog iznosa. Spremni smo za daljnja ulaganja. Štoviše, ona su nužna kako bismo adekvatno odgovorili na zahtjeve tržišta i nastavili s podizanjem kvalitete usluga u našim marinama, ali sve pod uvjetom produljenja koncesija koje, nažalost, koče cijeli proces.
Prof dr.sc. Tihomir Luković ,ASPIRA -Visoka poslovna škola
Koncesija koja je isključivi oblik korištenja pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj, obrazlaže se brigom za pomorsko dobro, ali u praksi ima niz negativnosti. Ono što je najvažnije je neizvjesnost za investitora pa u pravilu, deset godina prije isteka koncesije u marini zamru sve investicije. Koncesijom država uprihodi za državni proračun određeni iznos sredstava i tu završava svaki odnos između države i marine. Postavlja se pitanje kvalitete takvog odnosa sukladno Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji. Posebno je upozorio na točku 15. navedene Direktive te smatra da koncesije nisu jedina alternativa. U svom izlaganju Luković je ukratko opisao njemački model investiranja u marine rekavši da se na saveznom nivou definiraju ciljevi kako bi se osigurao ujednačen gospodarski razvoj. U Njemačkoj nema natječaja, već su prostornim planom regija predviđene lokacije marina, koje privatnici otkupljuju te u slučaju niskorazvijenih područja država subvencionira izgradnju marine u iznosu od 30% investicije.
Goran Ražnjević, dipl. oec., predsjednik Uprave Ilirije d.d.
Jedan od vodećih ljudi turističkog i nautičkog sektora ističe da je nedopustivo da su sva ulaganja Ilirije d.d procijenjena i unesena u temeljni kapital društva, a na koncu su u postupku konverzije podvedena pod koncesiju na pomorskom dobru s vremenski ograničenim rokom trajanja.
Takvim postupanjem koncesijski sustav je postao model prevare. Zašto?
Iako smo imali trajno pravo korištenja pomorskog dobra po prijašnjim propisima (iz sustava društvenog vlasništva) i naravno legitimna očekivanja i uvjerenje da naša stečena prava su neupitna, to se nije dogodilo. Naša stečena prava su jednostavno brisana kao da nisu postojala. Zaista neprihvatljivo u demokratskoj zemlji okrenutoj tržišnoj ekonomiji. Ražnjević smatra da se stečena prava i zakonita ulaganja Ilirije d.d. konačno moraju valorizirati novim zakonskim propisima o pomorskom dobru. Upravo zato traži i predlaže mogućnost obavljanja gospodarskih djelatnosti na pomorskom dobru bez vremenskog ograničenja dok se obavlja gospodarska djelatnost. U slučaju ako se utvrdi interes Republike Hrvatske za oduzimanje koncesije, koncesionara je potrebno obeštetiti, a upravo država mora biti jamac za takvo obeštećenje.
Loris Rak dipl. iur., Povjerenstvo za koncesije PGŽ
Trenutna neusklađenost propisa koji reguliraju upravljanje pomorskim dobrom, uzrok je iznimno prisutne pravne nesigurnosti koja se očituje u različitoj primjeni prava te neizvjesnosti o pravnim posljedicama koje mogu proizaći u raznim oblicima iako su utemeljena na istovjetnim činjeničnim i pravnim osnovama.
Prije svega, novim zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama trebalo bi izmijeniti normativni okvir koji determinira vrste i predmet koncesija. Vrste koncesija moraju se pojmovno uskladiti prema općim propisima o koncesijama, a sektorskim propisima nužno je urediti elemente predmeta koncesije. Te elementi poželjno je definirati za one najučestalije predmete koncesije koji se pojavljuju, prije svega za koncesije za usluge, gdje bi opseg i sadržaj usluga valjalo jasnije definirati. Jasnim definiranjem usluga i njihovim razvrstajem omogućava se preciznije i sveobuhvatnije definiranje sadržaja ugovora o koncesiji koji se namjerava izvršavati, opseg i sadržaj prava i davatelja koncesije i koncesionara, te definiranja uvjeta pružanja tih usluga krajnjim korisnicima u cilju njihove zaštite, a za što je nužno precizno i jasno određenje u ugovoru o koncesiji.
Davatelji koncesije trebali bi biti slobodniji u definiranju uvjeta sposobnosti gospodarskih subjekta koji sudjeluju u nadmetanju kako bi osigurali željenu kvalitetu i standard građevina ili usluga koje će koncesionari pružati njihovim korisnicima. Time bi se osiguralo da u nadmetanju za dodjelu ugovora o koncesiji sudjeluju zaista samo oni gospodarski subjekti za koje davatelji koncesija mogu biti sigurni da u slučaju njihovog odabira oni imaju mogućnosti izvršavanja ugovora o koncesiji sa željenim ciljevima.
Kap.d.pl. Branko Kundih dipl.iur. – Portal pomorsko dobro
Kundih je upozorio da nakon ukidanja društvenog vlasništva gospodarski subjekti koji su na zakoniti način stekli pravo korištenja kao specifično pravo na pomorskom dobru bez vremenskog ograničenja po prijašnjim propisima, te izvršili zakonitu pretvorbu društvenog kapitala na pomorskom dobru, legitimno su očekivali da će se njihova stečena prava na odgovarajući način biti valorizirana. Iako su imali najsigurniju pravnu poziciju i legitimna očekivanja da će njihova prava biti odgovarajuće priznata dovedeni su u istu pravnu poziciju s gospodarskim subjektima kojima je pravo na korištenje pomorskog dobra isteklo. Time su korisnici prava korištenja pomorskog dobra bez vremenskog ograničenja dvostruko oštećeni, prvi puta u postupku pretvorbe što njihovo trajno pravo korištenja pomorskog dobra nije valorizirano u procijeni vrijednosti društvenog kapitala a drugi puta u postupku konverzije prava korištenja bez vremenskog ograničenja u koncesiju. Upravo zato buduće zakonodavstvo pomorskog dobra treba respektirati takva zakonito stečena prava gospodarskih subjekata za razliku od onih gospodarskih subjekata koji su imali vremensko ograničena prava ili im je pravo korištenja pomorskog dobra isteklo.
Kundih je mišljenja da bi model dugoročnog produženja koncesija trebao predstavljati prvu opciju u cilju rješenja problema kada se radi o trajnom pravu korištenja po prijašnjim propisima.
Andrea Štifanić mag.iur., direktor Sektora upravljanja imovinom i općih poslova Valamar Riviera d.d.
Problem pri utvrđivanju pomorskog dobra je “opća nenormiranost” postupka i dugotrajnost postupka pri utvrđivanju pomorskog dobra, što rezultira da dolazimo do visokog stupnja “netransparentnosti i neujednačenosti” a to je dobro najčešće uz samo turističko zemljište. U različitim dijelovima RH postoje dosta različita praksa pri koncesioniranju.
Ukupna dužina obalne linije, prema podacima Hrvatskog hidrografskog instituta, iznosi 6 278 km (4398 km dužina obale otoka). Prema podacima Ministarstva, do vremena obavljanja revizije (studeni 2017.), ukupno je utvrđeno oko 1 300 km granica pomorskog dobra, odnosno 20,7 % ukupne obalne linije.
Problematiku svakako nalazimo još u neujednačenosti provedba pretvorbe i privatizacije, zatim u društveno-političkoj promjeni pravnog okvira za obavljanje poduzetničkih djelatnosti (nekadašnjih poduzeća u trgovačka društva); te pretvorbi društvenog vlasništva na nekretninama (stvarno pravna konverzija društvenog vlasništva s pravom korištenja i raspolaganja u “punopravno” vlasništvo).
Dr. sc. Nikola Karamarko, konzultant za hotelijerstvo i turizam
Karamarko smatra da postojeće gospodarsko korištenje pomorskog dobra u segmentu plaža, nije u funkciji održivog i konkurentnog razvoja i poslovanja turističkog sektora! Ovu ocjenu potvrđuju primjeri brojnih dodijeljenih koncesija, koje su konceptualno, potpuno neprihvatljive i gospodarski štetne, za sve uključene dionike.
U tom smislu predlaže:
- Nužno je u Zakonu redefinirati opće pravo svih da koriste svaku koncesiju na pomorskom dobru, i to minimalno na način, da se opće pravo svih korištenja pomorskog dobra poveže sa – rezervacijom usluga koje pruža koncesionar,
- Prostornim planovima i građevinskom dozvolom treba omogućiti poduzetniku da se istovremeno sa jednom odlukom i dozvolom, donese jedna cjelovita odluka o gradnji strateški nedostajućih prvoklasnih i luksuznih UTP (UGOSTITELJSKO TURISTIČKI PROIZVOD) s plažom hotela, kampova, marina, OPG i dr.
- Nakon isteka koncesije, investitor na pomorskom dobru mora dobiti prednost u dobivanju obnovljene koncesije, minimalno pod istim uvjetima najbolje ponude. Važno je ukinuti neprihvatljivo i štetno pravilo – tko da više i lov u mutnom!
- Novi zakon o pomorskom dobru mora, bez straha, poticati, stimulirati i favorizirati sve svjetske i hrvatske sustave upravljanja kvalitetom i to kod svih UTP s morskim plažama s globalnim ili lokalnim brandom. To će biti stimulativan način za sve uključene, da Hrvatska konačno kategorizira i podigne sramotnu razinu kvalitete na plažama.
- Hrvatske plaže su nekategorizirane i najlošiji su dio UTP. Kvaliteta plaža je znatno niža od kategorije smještajnih objekata. Zato se predlaže vraćanje Nacionalnog programa i Akcijskog plana uređenja i upravljanja morskim plažama iz 2014 do 2018. koji nije proveden.
Dr. sc. Vlado Skorup, sudac Županijskog suda u Rijeci
Kada bih u nekoliko rečenica pokušao sažeti svoje utiske, onda bih rekao da upis pomorskog dobra u zemljišne knjige, mogućnost stjecanja stvarnih i obveznih prava na njemu, ali i pretvorba društveno pravnih subjekata koja je obuhvatila nekretnine koje su ex lege pomorsko dobro ili im je takav status utvrđen odlukom nadležnog tijela, obzirom na sudsku praksu, traže ozbiljno promišljanje odgovora na pitanja koja se javljaju kada je riječ o pravima na pomorskom dobru u okviru trenutne podnormiranosti tog instituta, jer se postavlja pitanje, može li postojeći normativni sadržaj ponuditi prihvatljiva rješenja za sve korisnike pomorskog dobra. U sudskoj praksi dominiraju odluke vezane uz stjecanje prava vlasništva na pomorskom dobru, isplatu naknade za ulaganja koja su poduzeta izgradnjom objekata infrastrukture luka, pitanja stjecanja bez osnove na pomorskom dobru, aktivnu legitimaciju u postupcima radi naknade štete protiv osobe koja gospodarski koristi ili je koristila pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja, kao i pravna pitanja vezana uz zahtjeve za predaju u posjed poslovnih prostora na pomorskom dobru koje nije upisano u zemljišne knjige. U svakom slučaju, odluke sudova ustraju na zabrani stjecanja prava vlasništva na pomorskom dobru. Stvarnopravna regulacija pomorskog dobra predstavlja složenu pravnu materiju koja bitno odstupa od načela propisanih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga, pravilno rješenje može se pronaći tek ako se uzmu u obzir sva pravno relevantna stajališta praktičara i dogmatske nadogradnje. Duboko sam uvjeren da upravo ovakvi skupovi mogu pokazati u kojem smjeru trebamo krenuti i biti vrlo koristan izvor informacija koje mogu poslužiti prilikom donošenja pravorijeka, u čijem fokusu će biti pomorsko dobro.