Zadnji Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od 10. studenog 2010. do danas još nije usuglašen te prema našim procjenama teško može biti poslan u saborsku proceduru prije veljače 2011.
Novi Prijedlog ZPDML nije do sada poslan u saborsku proceduru iako je bila procjena od strane resornog Ministarstva da će Zakon biti donesen najkasnije do kraja 2010.god. Ta činjenica posebno iznenađuje obzirom da je Prijedlog Zakona u pripremi više od dvije godine.
Javna rasprava o novom Prijedlogu Zakona održana je na Plitvicama 31. ožujka 2009. god. Nakon održane javne rasprave predložena zakonska rješenja objavljena na službenim web stranicama MMPI bila su u velikom dijelu dijametralno suprotna prijedlozima koje je zastupalo samo Ministarstvo na Plitvicama.
U Zagrebu je 8. prosinca 2009. održana nova javna rasprava koja je jasno pokazala svu slojevitost problematike pomorskog dobra.
U takvim okolnostima posve je izvjesno da je bez jasno definiranih ciljeva i Strategije teško donijeti i predložiti relevantan zakonski tekst o pomorskom dobru.
Posebno ističemo da u pripremi zakonskog teksta o pomorskom dobru u MMPI nije sudjelovala Stručna radna skupina koja je bila aktivna u prijedlozima bivšeg Pomorskog zakonika i ZPDML iz 2003.godine. Portal www.05demo.com također je na svojim stranicama dao konstruktivne prijedloge vezane uz novi Zakon te je istovremeno pozvao resorno Ministarstvo na suradnju koja nažalost nije realizirana.
Mišljenja smo da je nužno i potrebno dodatno analizirati i usuglasiti Prijedlog ZPDML sa resornim Ministarstvom, obzirom da i civilne udruge imaju isto tako ozbiljne primjedbe na tekst Prijedloga, posebno Udruga gradova Republike Hrvatske.
Isto tako mislimo da je neprihvatljivo i neodgovorno da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama bude upućen u saborsku proceduru po hitnom postupku. Upozoravamo da se zakon iznimno može donijeti po hitnom postupku samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.
Zaključno nakon više od dvije godine nemamo nužno potrebnu usuglašenost vezanu za tekst Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji bi trebao biti upućen u saborsku proceduru. Posebno su otvorena vitalna pitanja u sferi koncesijskih odnosa, upravljanja i imovinskopravnih odnosa na pomorskom dobru.
Obzirom da pomorsko dobro predstavlja posebni interes za Republiku Hrvatsku, smatramo da je potrebna i nužna odgovornija kontrola i rasprava zakonodavne vlasti koja se može provesti jedino u redovnom postupku donošenja novog Zakona u Saboru Republike Hrvatske.
Urednik