Zadnjih desetak godina izuzetno veliki broj Nacrta prijedloga zakona o pomorskom dobru, koji su bili dostupni široj javnosti, konceptualno su toliko različiti, zbunjujući i u velikom djelu kontradiktorni da nije ni čudo što novi Zakon o pomorskom dobru nije donesen niti ove 2014.godine.
Prema zadnjem Planu normativnih aktivnosti a koje su vezane uz postupak procjene učinaka propisa (N.N. 90/011), Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama trebao je biti upućen u proceduru Vlade Republike Hrvatske u I. tromjesečju ove godine.
Nažalost to se nije dogodilo obzirom da zadnja varijanta nacrta Zakona o pomorskom dobru datira od listopada ove 2014. godine.
Radi neujednačene upravne prakse davanja koncesija i utvrđivanja granica pomorskog dobra, uz istovremeni nedostatak kontrolnih mehanizama i izrazite zakonske podnormiranosti posebno u sferi imovinskopravnih odnosa, cjeloviti institut pomorskog dobra danas je doveden u stanje izrazitog pravnog nereda.
Improvizacija i selektivna primjena Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je realnost koja već duži period vremena poprima dramatične razmjere.
Koji je glavni uzrok takvom stanju?
Geneza nereda i problema je izuzetno složena i slojevita.
Bez jasnih strateških ciljeva i polazne osnove koja se ne mijenja svakih nekoliko mjeseci teško se može ponuditi relevantan zakonski prijedlog.
Prioritet je zasigurno nužnost usuglašavanje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sa krovnim Zakonom o koncesijama uz istovremeno rješavanje pitanja imovinskopravnih odnosa, prvenstveno zakonitog ulaganja i pretvorbe kao i povijesnih upisa te stečenih stvarnih prava na pomorskom dobru.
Do sada je stručna a i šira javnost bila zbunjena a sada je i umorna od svih mogućih vratolomija i kopernikanskih obrata koji se već niz godina ugrađuju u zakonske prijedloge o pomorskom dobru.
Najveći gubitnik je zasigurno Republika Hrvatska.
Nije niti čudno kada predlagač zakonskog teksta istovremeno apstrahira stečevine Europske unije kao i zaključke same Vlade Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske na svojoj 79. sjednici od 7. ožujka, 2013. pod točkom 16. donijela Zaključak kojim se zadužuju tijela državne uprave, među ostalim i resorno Ministarstvo pomorstva, da pristupe izradi zakona i izmjenama zakona kojim se uređuju koncesije radi njihovog usklađenja s novim Zakonom o koncesijama (N.N. 143/12) te da ih upute Vladi Republike Hrvatske radi usvajanja do kraja trećeg tromjesečja 2013. god.
Naša pažnja će u ovom kratkom prilogu biti fokusirana isključivo na pitanje prijedloga vezanih uz pravnu zaštitu i rješavanje sporova na pomorskom dobru.
Zašto pravnu zaštitu i rješavanje sporova?
- Zato što za investitore i postojeće korisnike pomorskog dobra pravna zaštita predstavlja krucijalno pitanje koje osigurava elementarnu pravnu sigurnost gospodarskog korištenja mora i morske obale.
- Zato što ovaj primjer vjerno oslikava nevjerojatnu i zapanjujuću improvizaciju i nedosljednost koja je nedopustiva kod rješavanja tako značajnog pravnog pitanja.
Fokusiranje samo na pitanje pravne zaštite ne znači da su ostala pitanja pomorskog dobra odgovarajuće razriješena.
Ključno je pitanje da novi nacrt Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kao sektorski zakon mora korespondirati i preuzeti obvezujuća rješenja krovnog Zakona o koncesijama.
Zakon o koncesijama
U obrazloženju Zakona o koncesijama iz 2008.g. rečeno je da će se svi tzv. sektorski zakoni i podzakonski akti kojima se uređuju koncesije uskladiti s novim Zakonom i pravnim stečevinama Europske unije do početka njegove primjene.
Nadalje je rečeno je da se posebnim sektorskim zakonima u koje spada i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama neće moći uređivati pitanja postupka davanja ugovora o koncesiji niti pravna zaštita iz koncesijskih sporova na drugačiji način od onog određenog krovnim zakonom o koncesijama.
U obrazloženju novog nacrta Zakona o koncesijama iz 2012. god. koji je danas na snazi među ostalim je navedeno da se novim Zakonom namjerava postići definiranje jedinstvenog postupka davanja koncesija uz naglašenu transparentnost kroz javne objave nadmetanja i jednoobraznost u postupanju davatelja koncesije, osiguranje unificirane pravne zaštite suspenzivnog karaktera, centralizaciju i tehnološko unapređenje sustava, evidenciju i nadzor nad ugovorima o koncesijama…
Zakon o koncesijama u svojim Općim odredbama izrijekom propisuje u članku 1. stavak 7. “da na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju posebni zakoni te propisi kojim se uređuje javna nabava”.
To znači da pitanja koja su uređena Zakonom o koncesijama ne mogu se drugačije urediti posebnim zakonom. Samo pitanja koja nisu uređena Zakonom o koncesijama mogu se urediti posebnim propisom uz uvjet da se poštuju načela postupka davanja koncesija (čl.20.).
Pravna zaštita
Zakon o koncesijama u članku 48. izrijekom uređuje pitanje pravne zaštite u postupku davanja koncesije te propisuje da je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nadležna za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima davanja koncesija, te da se pravna zaštita u postupku davanja svih koncesija uređenih tim Zakonom provodi u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava. Rješavanje sporova koji nastanu ili bi mogli nastati iz ugovora o koncesiji, stranke ugovora o koncesiji mogu podvrgnuti arbitraži čije je mjesto na području Republike Hrvatske.
Obzirom da se radi o ius cogens zakonodavac je dužan preuzeti odredbu članka 48. Zakona o koncesijama u novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.
Rješenja novih zakonskih prijedloga o pomorskom dobru
1. Radna verzija od 17.12.2013. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
Ova radna verzija prijedloga Zakona uređuje pitanja pravne zaštite i rješavanje sporova na način koji korespondira sa Zakonom o koncesijama te ju načelno možemo smatrati prihvatljivom. Tako je bilo predloženo:
- Pravna zaštita u postupku davanja svih koncesija uređenih ovim Zakonom provodi se u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava.
Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nadležna je za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima davanja koncesija.
Rješavanje svih ili određenih sporova koji bi mogli nastati iz ugovora o koncesiji, ugovorne strane mogu podvrgnuti arbitraži čije je sjedište na području Republike Hrvatske…
2. Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama svibanj, 2014.
- Sukladno ovom Nacrtu za raspravljanje svih pitanja i rješavanje svih sporova u svezi s davanjem, opozivom, oduzimanjem ili izmjenom odluke o koncesijama na pomorskom dobru za koje je davatelj koncesije jedinica područne (regionalne) samouprave ili veliki grad nadležno je Ministarstvo…
3. Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama listopad, 2014.
- Sukladno ovom zadnjem Nacrtu za raspravljanje svih pitanja i rješavanja svih sporova u svezi s davanjem, izvršavanjem, opozivom, oduzimanjem ili izmjenom odluke o koncesiji na pomorskom dobru, za koje je davatelj koncesije jedinica lokalne samouprave nadležna je teritorijalno nadležna županija…
Zaključno
Tri dijametralno suprotna zakonska prijedloga donesena su u periodu od samo deset mjeseci.
Zadnja dva Nacrta sadrže prijedloge koji su u suprotnosti s izričitim odredbama Zakona o koncesijama a istovremeno unose dodatni nered u upravljačke i gospodarske mehanizme na pomorskom dobru.
Upravo cilj donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je usuglašavanje sa krovnim Zakonom o koncesijama.
Ne čudi da sudbina Zakona o pomorskom dobru možda doživi sudbinu
U k l e t o g H o l a n d e z a