Autor: Kap.d.pl. Branko Kundih dupl.iur., Urednik portala
Iako je pomorsko dobro kao opće dobro “de iure” od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu do danas je pomorsko dobro ostalo zapušteno pravno područje na kojem vlada izrazita pravna nesigurnosti, a upravna i sudska praksa se vrlo teško snalazi.
Republika Hrvatska jednostavno nije izgradila administrativne i stručne kapacitete na svim razinama za upravljanje i gospodarenje pomorskim dobrom. U okolnostima koje su posljedica izrazito podnormiranog zakonodavstva, institucionalnog i kadrovskog deficita, bez jasnih ciljeva i strategije ušli smo u duboku krizu upravljanja i rješavanja konfliktnih situacija na pomorskom dobru.
To nije novost, to je samo rezultat što smo nakon donošenja Pomorskog zakonika sada već davne 1994.g. potpuno nespremno i neodgovorno pristupili upravljanju u gospodarenju sa svojim prvorazrednim prirodnim resursom koji obuhvaća više od jedne trećine državnog teritorija.
Istovremeno već deset godina nismo uskladili zakonodavstvo pomorskog dobra sa krovnim Zakonom o koncesijama tako da danas imamo svojevrsnu antinomiju prava.
Stvorio se paralelni hibridni sustav gdje javna vlast na svim razinama ovisno o tumačenju i ocjeni djelom primjenjuje Zakon o koncesijama, a djelom Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.
Politika upravljanja pomorskim dobrom
Politika upravljanja pomorskim dobrom predstavlja niz mjera i aktivnosti koje se poduzimaju na svim razinama odlučivanja prvenstveno u cilju uspostave održivog gospodarskog razvoja i zaštite pomorskog dobra.
Osim nadležnog resornog ministarstva pomorstva, nakon donošenja Zakona o koncesijama posebnu ulogu vezanu uz politiku koncesija ima ministarstvo nadležno za financije. Istovremeno Republika Hrvatska koja ima izvornu vlast na pomorskom dobru dio poslova upravljanja pomorskim dobrom povjerila je jedinicama regionalne i lokalne samouprave.
Nezamjenjivu ulogu u katastarskoj evidenciji pomorskog dobra i upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige imaju tijela nadležna za katastar, zemljišnoknjižni sudovi i državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Pomorsko dobro je izrazito složeni sustav kojim se ne može upravljati partikularnim sektorskim politikama na razini centralne države ili na nižim razinama regionalne ili lokalne samouprave.
Jedina alternativa je integralno upravljanje pomorskim dobrom.
Zaključno danas ne možemo govoriti o konzistentnoj politici upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom nego o svojevrsnoj improvizaciji upravljanja koja je prisutna na svim razinama državne, regionalne i lokalne vlasti. Time se generira nered na pomorskom dobru i dovodi u pitanje elementarna pravna sigurnost.
Integralno upravljanje pomorskim dobrom
Integralno upravljanje pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima predstavlja jedini temelj za ostvarivanje održivog razvoja mora i morske obale.
Integralnim upravljanjem jačaju se međusektorske aktivnosti, vodi se računa o tradicionalnim vrijednostima, potrebama i prioritetima upravljanja obalnim područjem. Suradnja resornih ministarstava i lokalne samouprave je imperativ, a sve u nastojanju da se postignu cjeloviti zadani ciljevi. Upozoravam da je Republika Hrvatska donijela Zakon o potvrđivanju protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (N.N. 8/12).
Sukladno čl. 7. (c) Protokola među ostalim je predviđeno da će za potrebe integralnog upravljanja obalnim područjem stranke organizirati tijesnu koordinaciju između nacionalni vlasti te lokalnih i regionalnih tijela u području obalnih strategija, planova i programa, kao i u vezi s različitim dozvolama za djelatnosti, a koje je moguće postići putem zajedničkih konzultativnih tijela ili postupaka zajedničkog odlučivanja.
Obzirom da Republika Hrvatska ima izvornu vlast na pomorskom dobru na nacionalnoj razini predlaže se osnivanje posebne javne ustanove. Zadatak ustanove među ostalim poslovima bila bi izrada jedinstvene nacionalne baze podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske i koordinacija aktivnosti u okviru državne uprave, lokalne i regionalne samouprave u postupku održavanja, gospodarskog korištenja, posebne uporabe i zaštite pomorskog dobra. Posebnu ulogu bi javna ustanova trebala imati u postupku ujednačavanja kriterija kod utvrđivanja granica pomorskog dobra koje se de lege ferenda prepuštaju regionalnoj samoupravi.
Javna ustanova prvenstveno bi trebala predstavljati stožerno mjesto integralnog upravljanja obalnim resursima Republike Hrvatske. Uz sva upozorenja struke bez jasne političke volje sve ostaje na razini dobrih želja.
Kontrolni mehanizmi
Situacija je alarmantna te ocjenjujemo da je danas stupanj uređenja i pravne zaštite pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj formalno i stvarno nedopustivo nizak. Posebna opasnost prijeti od devastacija i uzurpacija morske obale gdje se vrše česta nekontrolirana nasipavanja uključujući i betonizacija, s trajnim nesagledivim posljedicama za okoliš i vizualni identitet.
Organizirani inspekcijski sustav pomorskog dobra danas ne postoji te ga treba tek izgraditi.
Inspektori lučke kapetanije su po svojoj vokaciji i kvalifikacijama inspektori sigurnosti plovidbe. Poslovi koje među ostalim obavljaju kao inspektori pomorskog dobra je nametnuto improvizirano zakonsko rješenje.
Posebno upozoravamo da treba biti vrlo oprezan u propisivanju nadležnosti inspekcije na pomorskom dobru. Cjeloviti sustav inspekcijskog nadzora treba pažljivo uskladiti kako ne bi došlo do preklapanja inspekcijskih ovlaštenja. Posebno se to odnosi na inspektore ministarstva pomorstva, ministarstva financija, građevinske inspektore i komunalne i lučke redare koji de lege ferenda dobivaju određene ingerencije inspekcijskog nadzora.
Decentralizacija upravljanja i administrativni kapaciteti
Decentralizacija upravljanja pomorskim dobrom mora biti promišljena i primjerena uspostavljena ravnoteža ovlaštenja i odgovornosti kao i optimalnih administrativnih kapaciteta u okviru centralne regionalne i lokalne vlasti.
Evidentno je da danas postoji izraziti stručni i kadrovski deficit na svim razinama u sferi upravljanja pomorskim dobrom.
Upravo zato svaka kriva procjena u prenesenim ovlaštenjima na jedinice lokalne samouprave može imati katastrofalne posljedice.
Kada se radi o velikim gradovima nema dvojbe da oni trebaju preuzeti u cijelosti sva zakonska ovlaštenja regionalne samouprave na prostoru velikog grada. Međutim, u slučaju ostalih jedinica lokalne samouprave smatramo da treba zadržati postojeće stanje.
Županijska skupština uvijek može, ako postoje administrativni i stručni kapaciteti, ovlaštenja za davanja koncesija prepustiti gradu / općini. U svakom slučaju ulogu lokalne samouprave treba maksimalno respektirati kako od strane regionalne tako i nacionalne razine u postupku i donošenju odluke o koncesiji na pomorskom dobru.
Sredstva za upravljanje pomorskim dobrom
Predložena rješenja de lege ferenda resornog Ministarstva vezana uz upravljanje pomorskim dobrom od strane općina i gradova upućuju na zaključak da su povećane zakonske obveze lokalne samouprave uz istovremeno smanjenje izvornih prihoda za redovno i izvanredno upravljanja pomorskim dobrom. Nadležnosti za redovno i izvanredno upravljanje pomorskim dobrom trebaju biti precizno definirane zakonom.
Lokalnoj i regionalnoj samoupravi treba osigurati veće izvorne prihode za redovno i izvanredno upravljanje pomorskim dobrom. Naknade za koncesijska odobrenja (dozvole) trebaju ostati u cijelosti prihod jedinice lokalne samouprave. Određene devijantne pojave koje se susreću u primjeni koncesijskih odobrenja (dozvola) treba razriješiti odgovarajućom uredbom i kontrolnim mehanizmima, a nikako oduzimanjem djela naknade općinama i gradovima.