Autor: Dr. sc. Ante Vuković, Stečajni upravitelj na Trgovačkom sudu u Splitu
U hrvatskoj praksi provođenja stečajeva nad pravnim osobama koje obavljaju djelatnost na pomorskom dobru bio je naglašen interes nastavljanja obavljanja djelatnosti putem stečajnog plana (preustroja).
Stečaj je izvanredni događaj u životu svakog dužnika, bez obzira je li dužnik pravna ili fizička osoba. U Republici Hrvatskoj stečaj se, nad pravnim osobama i nad imovinom dužnika pojedinca (fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odbredbama Zakona o porezu na dohodak i fizička osoba obveznik poreza na dobit prema odredbama Zakona o porezu na dobit) provodi sukladno odredbama Stečajnog zakona (NN, br.71/15) – dalje: SZ, koji je stupio na snagu 1. rujna 2015. Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Stečajni zakon (NN, br.44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12. i 133/12). S druge strane, Zakon o stečaju potrošača (NN, br.100/15) regulira stečaj potrošača koji nije stečajni dužnik prema SZ-u. Potrošačem se, u smislu ovoga Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Potrošačem se, u smislu ovoga Zakona, smatra i fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama Zakona o porezu na dohodak i fizička osoba obveznik poreza na dobit prema odredbama Zakona o porezu na dobit ako:1. nema više od 20 vjerovnika, 2. obveze iz obavljanja djelatnosti ne prelaze iznos od 100.000,00 kuna, 3. nema obveza iz radnih odnosa koje proizlaze iz obavljanja djelatnosti i 4. nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak. Zakon o stečaju potrošača stupa na snagu 1. siječnja 2016.
Nad pravnim i fizičkim osobama iz SZ-a, nadležni trgovački sud provodi stečaj kada utvrdi postojanje dugotrajne nesposobnosti za plaćanje-insolventnosti te prezaduženost (stečajni razlog) i ovlaštenje podnositelja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (aktivna legitimacija). Ciljevi stečajnog postupka su: 1.) skupno namirenje vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjele prikupljenih sredstava vjerovnicima te 2.) provedba stečajnog plana (reorganizacija ili preustroja dužnika koju, pred sudom očituju svojom voljom stečajni vjerovnici). Postupak vodi stečajni sudac, a ekonomski vlasnici stečajnog postupka su stečajni vjerovnici. Jedna od najznačajnijih pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka je prijelaz prava dužnikovih tijela na stečajnog upravitelja. Dakle, od otvaranja ovog postupka do njegovog zaključenja stečajni je upravitelj uprava, nadzorni odbor i skupština dužnika.
Za ovaj rad relevantne su odredbe SZ-a u dijelu koje se odnose na pravne osobe trgovačka društva (najčešće d.d.). Upravo ona obavljaju djelatnost na pomorskom dobru temeljem dodijeljene koncesije iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN, br.158/03, 100/04, 141/06, 38/09. i 123/11.) – dalje: ZPDML, kao i Pomorskog zakonika i Zakona o morskim lukama koji su ovom Zakonu prethodili. SZ je opći propis lex generalis, a ZPDML je poseban propis lex specialis jer na specifičan način uređuje odnose u svezi s pomorskim dobrom i drugim pravima koje ima određena pravna osoba stečajni dužnik.
U svakom stečajnom postupku najvažnije je utvrditi identitet stečajne mase. Ona obuhvaća cjelokupnu imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka te imovinu koju on stekne tijekom stečajnog postupka, a služi za namirenje troškova stečajnog postupka te tražbina stečajnog dužnika, odnosno tražbine čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika (čl.134. SZ). Pod pojmom imovina razumijeva se skup svih imovinskih prava stečajnog dužnika. U sastav imovine (aktive) ulaze sva prava vlasništva koja ona ima na stvarima (pokretninama i nekretninama), kao i sva njezina stvarna i obvezna prava (tražbine), a i sva ostala prava te osobe kojima se vrijednost može izraziti u novcu. Znači, stečajna masa može biti i koncesija, kao i eventualna stečena prava koje je stečajni dužnik stekao u dugogodišnjem obavljanju djelatnosti.
Na temelju stanja imovine te obveza stečajni upravitelj predlaže radnje u svezi s tijekom stečajnog postupka. U konačnici, odluka je ipak na stečajnim vjerovnicima koji se mogu, ali i ne moraju složiti s njegovim prijedlogom. U hrvatskoj praksi provođenja stečajeva nad pravnim osobama koje obavljaju djelatnost na pomorskom dobru. bio je naglašen interes nastavljanja obavljanja djelatnosti putem stečajnog plana (preustroja). Drugim riječima, stečajni vjerovnici davali su stečajnom dužniku drugu šansu (second chance) za oporavak. Podlogu za takva stajališta pronalazili su u djelatnosti dužnika koja je održiva na hrvatskom, ali i svjetskom tržištu.
Dobar primjer za ovu tezu je “Brodogradilište Vikor Lenac” d.d., Rijeka. Nastavljanje djelatnosti gradnje i popravka (remonta) brodova, kao i zadržavanje velikog broja radnika postali su prvorazredni nacionalni interesi i u stečaju. Stečajni postupak ukratko je tekao ovako: 1.) rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci pod posl. br. VII St-183/03 od 08.12.2003. otvoren je stečajni postupak, 2.) stečajni upravitelj podnio je stečajni plan koji uključuje nekoliko mjera reorganizacije: a) povećanje temeljnog kapitala pretvaranjem potraživanja u uloge dužnika, b) isplate u gotovom novcu, 3.) otpis dugovanja te d) pretvaranje tražbina razlučnih (založnih) vjerovnika u tražbine stečajnih vjerovnika, 3.) prihvaćanje plana od strane sudionika stečajnog postupka te 4.) potvrda plana od stečajnog suca rješenjem posl. br. XV St-183/03 od 16.03.2007. Dakle, stečajni postupak trajao je malo više od tri (3) godine što je uistinu vrlo kratko trajanje stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj i dosegao je razinu trajanja u državama članicama EU.
Nacionalni interes naše države u velikim brodogradilišta očituje se nadalje i kroz Zakon o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja (NN, br. 61/11). U pitanju je reorganizacija pet (5) trgovačkih društava i povezanih društava: 1.) Brodograđevna indrustrija 3. MAJ d.d., Rijeka, 2.) Brodogradilište Kraljevica d.d., Kraljevica, 3.) Brodograđevna industrija Split d.d., Split, 4.) Brodotrogir d.d., Trogir te 5.) Uljanik d.d., Pula. Cilj ovog Zakona je „uspostaviti dugoročnu održivost brodogradilišta na tržišnim načelima“ (čl.1.).
Slično kao i u Hrvatskoj, proveden je postupak reorganizacije poljskih brodogradilišta u Gdansku, Gdynia i Szczecinu. Na osnovu tzv. Specijalnog zakona (Compensation Procedure at Entities of Special Importance for the Polish Shipbuilding Industry (NN, br. 233 od 19.12.2008.) provodi se postupak reorganzacije “škverova” Stocznia Gdynia S.A. te Stoczia Szczecinska Nowa Sp. z o.o.
Dakle, u Republici Hrvatskoj, kao i u Republici Poljskoj velika brodogradilišta su prvorazredni nacionalni interesi. Stečaj “Brodogradilišta Viktor Lenac” dokazuje da taj interes postoji i kada je dužnik u stečaju jer se nije provodio likvidacijski stečajni postupak, već stečajni plan kojim se dužnik riješio golemih dugova iz prošlosti (insolventnosti) i tako održao djelatnost.
