Resorno Ministarstvo mora već tri godine zaredom na svojim web stranicama predlaže i objavljuje zakonska rješenja u formi Nacrta konačnog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U toj zbrci kontradiktornih ponuđenih rješenja koja se doslovno mijenjaju svakih nekoliko mjeseci, čini nam se da je jedan od najvrjednijih gospodarskih resursa Republike Hrvatske doveden do apsurda.
Urednik Portala godinama upozorava da materija pomorskog dobra, radi izuzetne važnosti za nacionalne interese, ne može biti predmet improvizacije i trenutnih parcijalnih interesa.
Radi se o najvrijednijem prostoru Republike Hrvatske koji uključuje više od jedne trećine njene površine. Bez jasno definiranih ciljeva i Strategije na pomorskom dobru teško da se uz sva nastojanja može donijeti odgovarajući i primjeren zakonski tekst.
Istovremeno, potrebno je definirati jasan model upravljanja i nadzora na pomorskom dobru koji danas ne postoji.
U svakom slučaju, u cilju integralnog upravljanja pomorskim dobrom potrebno je da Republika Hrvatska ima jedinstveno upravno centralno tijelo.
To nikako ne znači da se takvim prijedlogom dovodi u pitanje decentralizacija upravljanja pomorskim dobrom. Upravo suprotno, to jedino znači da treba uspostaviti red na pomorskom dobru putem efikasne i moderne institucije, prvenstveno u cilju osiguranja pravne sigurnosti. Ona je nužnost i potreba kako za lokalnu i regionalnu samoupravu, tako i za potencijalne i sadašnje koncesionare na pomorskom dobru.
Kako bi ukazali na svu nedosljednost, može se reći i neodgovornost predloženih rješenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, navodimo kao primjer zakonske prijedloge vezane uz nadležnosti davanja DOZVOLA na pomorskom dobru (ex koncesijska odobrenja u periodu od godine dana.
Ovo je jedan od dramatičnih primjera koji oslikavaju kakva lutanja su prisutna samo u jednom malom segmentu materije pomorskog dobra.
Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama s nacrtom konačnog prijedloga Zakona
15. lipnja, 2010.
Dozvole
Pravnim i fizičkim osobama može se dati dozvola za obavljanje djelatnosti na morskoj obali u skladu s godišnjim planom, za djelatnosti koje ne isključuje niti ograničuje opću uporabu pomorskog dobra.
Dozvola se daje za obavljanje djelatnosti na dijelovima morske obale koji su u općoj upotrebi na rok do pet godina.
Dozvola je upravni akt.
Dozvolu daje vijeće općine i/ili grada.
10. studeni, 2010.
Dozvole
Pravo obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru kojima se ne ograničava opća uporaba pomorskog dobra i koje ne zahtijevaju isključivo pravo korištenja pomorskog dobra stječe se na temelju dozvole.
Dozvole iz stavka 1. ovog članka dodjeljuju gradonačelnici ili načelnice na rok ne dulji od 5 godina.
29. ožujka, 2011.
Dozvole
Ukidaju se koncesijska odobrenja.
Institut Dozvola se ne spominje u tekstu zakonskog Prijedloga.
15.srpnja, 2011.
Dozvole
Pravo obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru kojima se ne ograničava opća uporaba pomorskog dobra i koje ne zahtijevaju isključivo pravo korištenja pomorskog dobra stječe se na temelju dozvole.
Dozvole iz stavka 1. ovog članka dodjeljuju gradonačelnici ili načelnici na rok ne dulji od 5 godina.
Zaključno
Nedopustiv i neozbiljan prijedlog dovodi davatelja Dozvola u mogućnost zlouporabe položaja, ali i sumnju u iskrenost decentralizacije na pomorskom dobru.